Udruženje mladih “Ružičnjak – Los Rosales” iz Mostara osnivač je socijalnog poduzeća Radin d.o.o.  U ovom socijalnom poduzeću radi 21 osoba, a od toga 18 osoba s invaliditetom. Radin je jedno od pet socijalnih poduzeća na području Hercegovine, a pojavom globalne pandemije Covid – 19, osim zabrane rada i zabrane kretanja za osobe s invaliditetom naišao je i na problem opstanka.  U intervjuu za Dnevni.ba, razgovarali smo s Jasnom Rebac, predsjednicom Ružičnjaka, o problemima na koja nailazi Radin, što će biti s ovim poduzećem, ali i o eventualnoj potpori nositelja vlasti.

Socijalno poduzeće Radin d.o.o., djeluje od početka 2018. godine i zapošljava isključivo osobe s invaliditetom. Kao takvo, jedno je od rijetkih, socijalnih poduzeća u Hercegovini. Kako ste došli na ideju o pokretanju jednog ovakvog poduzeća? Koliko osoba s invaliditetom trenutno zapošljava "Radin"?

-Što se tiče samog formiranja socijalnog poduzeća “Radin”  uzet je simboličan naziva rad i inkluzija. Kako smo došli na ideju da uopće formiramo Radin? Natjerale su nas obaveze prema našim članovima, ali najviše njihove potrebe. Zapravo, u jednom, ako tako kažemo, životnom krugu od obrazovnog procesa kada od najmlađih osobe s invaliditetom krenu u vrtić, pa završe osnovnu školu bilo da je u redovnoj ili specijalnoj, pa se upišu u srednju školu, pa u inkluzivnom ili neinkluzivnom završe i taj srednjoškolski ciklus, ostaju tada u jednom nedorečenom, nezavršenom prostoru. Prijavljuju se na Zavod za zapošljavanje HNŽ-a, ali tu trajno ostaju i nemaju mogućnost zapošljavanja i ako imaju ona je vrlo, vrlo minorna, pa i naši članovi Udruženja mladih “Ružičnjak – Los Rosales” uglavnom su bili nezaposleni.

Porodice njihove, a i oni sami, ne samo da žive u siromaštvu, već duboko ispod praga siromaštva, pokazalo se da za osnovne životne potrebe zaista treba da rade. Nije samo potreba da rade kako bi se oni drugačije osjećali, već da se i socijalno integriraju u društvu i postaju korisni članovi društva, ne samo lokalne zajednice već i šire. Takva razmišljanja su urodila plodom kad smo stupili u kontakte s Federalnim fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (Fond), prikupili dovoljno informacija od menadžmenta i zaposlenika spomenute institucije, a menadžment “Ružičnjaka” je počeo da jača u smislu donošenja važnih odluka zahvaljujući liderskoj organizaciji u Koaliciji organizacija osoba s invaliditetom “Zajedno smo jači” HNŽ-a. Dakle, taj jedan ciklus, Ružičnjak kao NVO, lider organizacija Koalicije “Zajedno smo jači” potpomognute od kancelarije  My Right iz Švedske, kancelarije iz Sarajeva.  Isto tako je bila kao odsječena tamo kad se dolazilo do problema zapošljavanja osoba s invaliditetom (OSI).  Zatim smo po procedurama i po protokolima utemeljili “Radin”. Radin je dobio prvu potporu kao stimulans za zapošljavanje od Fonda i to nam je bila injekcija koja nas je pogurala da dalje napredujemo. U tom prvom početku rada Radina, iskoristili smo zakonske mogućnosti da dobijemo status zaštitne radionice koja nudi određene benefite, a taj status smo dobili zahvaljujući Federalnom ministarstvu rada i socijalne politike koje je formiralo komisiju, komisija došla na lice mjesta i uvjerila se da Ružičnjak u Radinu, kao socijalnom poduzeću, ispunjava uvjete da stekne status zaštitne radionice. Što napominjem da je važno nama u Ružičnjaku. Zato što je tada Radin dobio mogućnost da za sve OSI, a tada je zapošljavao 13 OSI, može da dobije povrat poreza i doprinosa na neto platu, koja je vrlo skromna, ali je i dobivao stimulans za one OSI koje imaju tuđu njegu i pomoć u vidu 1/3 prosječnog dohotka federacije. To nam je omogućavalo da lakše možemo da dođemo do sredstava potrebnih za neto isplatu plata. Tako smo počeli da radimo u vrlo zabrinutoj situaciji, ali puni ideala nadajući se da ćemo uspjeti i druge motivirati da nam pomognu u kvalitetnijem i boljem radu, a samim tim i kvalitetnijem životu OSI. Koristili smo svaku priliku raspisivanja javnog natječaja od strane Fonda. Natjecali smo se i dobivali podršku u svim mogućim segmentima kao što su opremanje radog mjesta, kupovina materijala, novo zapošljavanje itd... Danas, Radin d.o.o, kao zaštitna radionica zapošljava 21 osobu, a od toga njih 18 su osobe s invaliditetom. To je zaista respektabilan broj I usuđujem se reći da od tih pet socijalnih poduzeća, a koja posluju u HNŽ-u, Radin zapošljava najveći broj OSI.

Kako biste sumirali godinu iza Vas,  što biste posebno istakli iz prethodnog perioda poslovanja poduzeća?

-Kada govorimo o poslovanju poduzeća, moram reći da smo uspješno poslovali čim smo  redovno svaki mjesec uspjeli da isplatimo plaću svakom od zaposlenika znajući da u današnjim uvjetima u društvu u BiH, apsolutno, generalno, postoji potreba za boljim i efikasnijim socijalnim, ekonomskim, javnim politikama. Jer odgovoriti izazovima socijalnih poduzeća nije, naravno, bilo lako. Socijalna poduzeća konkretno su vid socijalnog poduzetništva, ali je to poduzeće kolektivnog karaktera i namijenjeno je prije svega stvaranju boljih ekonomskih, socijalnih i profesionalnih uvjeta za OSI. Mi smo kroz Radin uspjeli da popunimo nedostatke u društvu da se zaposle OSI, da doprinose socijalnoj inkluziji lično, ne samo zaposlenih osoba već i njihovih porodica. Radili smo na adekvatnom neformalnom obrazovanju, pa tako, neko ko je završio za pomoćnika cvjećara stekao je neformalno obrazovanje da može da radi u kuhinji. Mi smo uspjeli i dokazali 12.09.2019. godine, otvorili smo, točnije, proširili Radin d.o.o. otvaranjem restorana “Lonato” u kojem rade OSI o kojem je cijela BiH upoznata jer sreća zaposlenika, OSI, što rade u restoranu Lonato bila je vidljiva kroz medije što i dan danas može da se potvrdi.

Kada govorimo o opstanku socijalnih poduzeća, Kako posluje Radin nakon pandemije Covid 19 i kako je poslovao u toku pandemije Covid 19? Da li ste se obraćali predstavnicima vlasti, konkretno u Hercegovačko-neretvanskoj županiji?

-Covid – 19 nas je mnogo naučio, odnosno, pokazao da imamo puno neriješenih stvari. Kad nam se čini da dobro radimo, trudimo se, i postižemo dobre rezultate. Pandemija 15.3. kad je proglašena odjednom nas je zaustavila. U Lonatu zabranjen rad, ugostiteljska djelatnost, ne mogu ljudi da dolaze tek nakon određenog vremena dozvoljen je da se osobe s invaliditetom mogu kretati jer je to njihova fizička potreba za zdravljem. Proizvodnja sitnih personaliziranih predmeta na CNC mašini, uz majstora koji treba da bude pokretač zaposlenicima u Radinu, naravno i malih suvenira od drveta i plastike, nije imala kome da se pravi, niti da se nudi. I dan danas turizam ne radi, dakle niste imali kome da ponudite ono što proizvedete. Mi smo u Lonatu radili catering,oni su bili skromni, ali su sa nama najviše radile škole i druge kulturne institucije u Gradu Mostaru, svima je bio zabranjen rad i nisu mogli da rade. Znači, jednostavno onaj s kim biste radili nije mogao raditi i niste imali s kim da radite, ne možete svoju uslugu nikome da isporučujete. Sjeli smo i tražili rješenje. Pola ožujka je ostalo ne radi se i u ožujku smo mogli isplatiti plate, zato što nama Fond vraća uplatu poreza i doprinosa na neto plate i daje za neke kategorije osoba s invaliditetom, ne za sve, 1/3 neto plate. Ali, šta ako vi nemate novac da uplatite tu neto platu?  Na što će vam Fond vratiti ono što treba? Vi trebate imati novac, imati priliku da zaradite te plate jer socijalno poduzetništvo ne zna za profit, te plate su vrlo su skromne, i daju se da se sačuvaju radna mjesta da motiviraju OSI da vjeruju u vlastite snage, da doprinose razvoju, da doprinose napretku svoje porodice. Zatim same osobe s invaliditetom kroz ekonomsku dobit koju  kroz svoju platu donese, ali i da doprinosi razvoju i unapređenju punjenja budžeta jer njihovi porezi i doprinosi idu direktno u budžet HNŽ-a i time dokazuju da nisu korisnici socijalne pomoći, niti trošitelji budžeta nego da doprinose i njihovi doprinosi uvećavaju budžeta. Mi smo zbog tog sjeli, vidjevši da je pandemija odužila da neće moći da se radi, kao što se ni danas ne radi, da ne rade oni  s kojima mi treba da radimo i kojima svoje usluge nudimo i isporučujemo. Kada smo naučili da je za nas kao poduzeće pandemija prijetnja za opstanak, 16. 4. 2020. godine svim nivoima vlasti poslali pismo u kojem smo zahtijevali podršku za očuvanje radnih mjesta.

Silni novac, milijuni eura i konvertibilnih maraka, bar prema sredstvima informiranja, a  koja smo dobivali, su se izdvajala i nudila za očuvanje radnih mjesta, a 21 radno mjesto treba očuvati. Onda smo poslali pisma na mnoge adrese. Na primjer, pisali smo Gradu Mostaru, Vladi HNŽ-a, Kriznom stožeru HNŽ-a, Kriznom stožeru Federacije, Vladi Federacije, Ministarstvu rada i socijalni skrbi na federalnom nivou. Samo smo 21. 4. 2020. dobili pismeni odgovor od Federalnog ministarstva rada i socijalne skrbi da su naše pismo proslijedili Federalnom ministarstvu financija, Federalnom ministarstvu razvoja, poduzetništva i obrta i to na ruke ministra i ministrice spomenutih ministarstava. Čekamo reakciju Vlade HNŽ-a, Grada Mostara na potrebu Radina. Radin čeka rezultat usvajanja Korona zakona u HNŽ-a jer je logično da Korona zakon  u HNŽ-u podrži mala poduzeća, a Radin je malo poduzeće koje mora da bude tretirano potpuno jednako kao sva druga mala poduzeća koja nisu radila i ograničena su i dan danas u svom radu jer je to poduzeće za OSI, da bude podržano kroz taj zakon. Svjesni smo mi da se zakon ne može implementirati dok se sredstva ne osiguraju, ali ne želimo da budemo zaboravljeni. Ružičnjak kao utemeljitelj Radina neće dozvoliti, nego će informirati, ako treba i dugo nakon ovog da mi vjerujemo da ćemo imati razumijevanje i da ćemo biti podržani jer ne možemo nikako ni da pomislimo da kroz korona zakon HNŽ-a nećemo dobiti tu podršku. To bi značio kraj jednog ovakvog poduzeća, a o tragičnosti kraja ne treba posebno napominjati.

Koliko je važna uključenost svih nivoa vlasti?

-Jako je važna! Važno nam je od lokalne zajednice Grada Mostara jer i oni kroz svoje budžete mogu da razumiju, najprije  oni koji donose te odluke, a onda donesu odluku da se ne samo Radinu, a ja govorim u ime Radina, već socijalnim poduzećima osigura neka vrsta pomoći. Jako nam je važno, najvažnije, razumijevanje Županije da sutra kad bude raspisan javni poziv za apliciranje na sredstva koja će biti osigurana kroz korona zakon HNŽ-a da su već planirali da se socijalnim poduzećima, pa i Radinu kao socijalnom poduzeću pruži podrška. Da se kroz taj javni poziv nađe prostor da Radin može da se natječe, odnosno da traži podršku kroz Korona zakon u HNŽ-u. Ne može se od takve obaveze, obzirom na potpisanu UN konvenciju i član 11. i obavezu države da se mora, jer je ovo ljudsko pravo, pravo na rad, zadržavanje radnih mjesta za OSI podržati. Tu obavezu imaju i federalna ministarstva i da kroz svoje odluke, ali i kroz budžete koje ta ministarstva imaju pa i lično ministri na nivoima federalnih i županijskih ministarstava nađu određena sredstva jer ako bude razumijevanja, biće onda i sredstava da se socijalna poduzeća u HNŽ-u pomognu.

Da li Vas je neko od predstavnika vlasti u HNŽ-u kontaktirao? Da li Vam je obećana podrška? 

-Ne! Niko konkretno nama nije ni pismeno ni usmeno, ni obratio se, ni upitao. Novinari su svojevremeno, kad je krizni stožer svakodnevno zasjedao, točnije jedna novinarka je postavila pitanje: Što će se desiti sa socijalnim poduzećima kojima je zabranjen rad? Odgovor kao i na mnoga druga novinarska pitanja je bio “Okruglo pa na ćoše” da upotrijebio takvu izreku u narodu. Znači, nije bilo odgovora. Tako da naša zabrinutost konkretno na tom primjeru je potaknuta da je briga o socijalnim poduzećima negdje u zapećku jer su OSI inače nepodržane, a pogotovo kroz socijalna poduzeća u Korona zakonu. Nikakve komunikacije, nikakvog odgovora, svi telefoni stoje spušteni kad je to u pitanju, kao da su gluhi telefoni u pitanju. Mi hoćemo da vjerujemo da ljudi opet, intimno, misle o tome i da će kad sredstva budu osigurana Radin naći mjesto u tom zakonu.

Prema Vašem mišljenju, zašto vlast nema sluha za socijalna poduzeća? Konkretno za Radin?

-Vrlo vam je jednostavan odgovor na to pitanje. Ljudi inače na osobe s invaliditetom gledaju kao nekada: ili jadni oni, a napominjem oni nisu jadni. a davno je prevaziđeno merhametsko iI karitativno gledanje na fenomen invaliditeta i na osobe s invaliditetom, ili bolest pa daće mu se lijek da ozdravi.

Gledanje na fenomen invaliditeta s aspekta ljudskih prava, nositelji vlasti još uvijek u javnim politikama ne primjenjuju i ta barijera u njihovim glavama još uvijek debelo postoji i najteže je tu barijeru prevazići. Još mnogo će oni morati da uče, da se informiraju, da se savjetuju, a imaju obavezu prema članu 11. UN konvencije koju je potpisala ova država. Obaveza je da se osoba s invaliditetom kroz član 11. podrži, a da ne kažem kroz sve segmente života i 50 članova Zakona jer je UN zakon za OSI obavezuje da se ispune. Od samostalnog života, obrazovanja, sporta, kulture, ali vjerujte zapošljavanje je nešto što je temelj. Ako ne osiguramo minimum socijalne sigurnosti za OSI onda ne možemo govoriti o demokratizaciji društva niti o ispunjavanju ni predizbornih, ni izbornih obaveza nositelja vlasti ako su OSI još uvijek negdje u kraju.

Što dalje? Čeka se usvajanje proračuna pa tek onda ide raspisivanje javnog poziva kroz Korona zakon. U slučaju da Radin ne prođe, a regularno aplicira, što dalje?

-To je ključ u bravu! Da se zatvori Radin, da se zatvori Lonato, da se 21 osoba  pošalje na Zavod za zapošljavanje, onda će oni opet postati korisnici najprije sredstava Zavoda, nakon isteka tog zakonskog roka za nadoknadu Zavoda ponovo se prijavljuju kao neko kome treba socijalna pomoć jer im onemogućavamo da kroz rad zarađuju za svoj život.

Imate li nešto reći, a što Vas nismo pitali?

-Obzirom da se mi jako zalažemo da javno stavimo do znanja koliko je bitno voditi brigu o osobama s invaliditetom, Ružičnjak, kao lider organizacija, u projektu koji je podržan od strane Američke ambasade u BiH, radi intenzivno na donošenju konačnog teksta lokalnog akcijskog plana. Mi, danas,  imamo stručni skup, na kojem će ne samo Ružičnjak već i ostale članice Koalicije “Zajedno smo jači” HNŽ, dati do znanja da je lokalni akcijski plan strateški važan dokument da bismo dalje mogli, na osnovu tog usvojenog od strane Vlade HNŽ-a, raditi na implementaciji federalne strategije i stvaranje boljih uvjeta života osoba s invaliditetom.

S. D.