Razgovarao: Adem DŽAFEROVIĆ, naratorijum@gmail.com

Je li za Bosnu i Hercegovinu neizbježan četvrti val pandemije Covid-19, kako su vlasti naše zemlje organizirale proces imunizacije, što delta soj, koji je trenutno najzastupljeniji u Europi, čini drugačijim od prethodnih sojeva koje smo imali u BiH, zašto su brojni zaraženi u BiH tijekom trećeg vala imali negativne nalaze, zašto je važno uključiti struku u nabavku testova, te kakav je odnos države prema znanosti pitanja su na koja je Naratorium potražio odgovore od prof. dr. Lejle Kapur Pojskić, znanstvene savjetnice u oblasti genetike i redovne profesorice za oblasti biotehnologija i biosigurnost na Univerzitetu u Sarajevu.  

Profesorice Kapur Pojskić, iako je epidemiološka situacija još povoljna, posljednjih dana broj novozaraženih polako raste otkako su zabilježeni prvi slučajevi delta soja u BiH. Je li nam četvrti val neizbježan ako znamo da još nismo počeli cijepiti mlađe od 60 godina?

- Činjenica je da pandemija traje i da SARS-CoV-2 cirkulira u svjetskoj populaciji, mutira i prilagođava se, što dovodi do formiranja evolutivno adaptivnijih formi soja SARS-CoV-2 koje mi poznajemo kao varijante od interesa alfa, beta, gama, delta, lambda, itd. Pojavom novih varijanti raste i broj novih slučajeva, što posljedično dovodi do pogoršanja epidemiološke situacije – novog vala. Novi val je neizbježan jer je on refleksija širenja zaraze u svijetu i regiji. U situaciji kada su epidemiološke mjere relaksirane, rizici značajno rastu. Također, one populacije u kojima procijepljenost još uvijek nije dovoljno visoka posebno su vulnerabilne za širenje infekcije. U Europi se delta varijanta već značajno proširila i postat će dominantna varijanta SARS-CoV-2 i u BiH. Faktori porasta broja turista, te razni oblici masovnih okupljanja bez primjene i pridržavanja propisanih epidemioloških mjera ubrzat će taj proces i u našoj zemlji.

Što do sada znanost zna o delta soju, što ga čini drugačijim od prethodnih koje smo imali u BiH?

- Delta varijanta SARS-CoV-2 nastala je kao rezultat promjena u genomu SARS-COV-2 virusa, i to u dijelu S-proteina, koje se mogu utvrditi analizom sekvence virusa iz biološkog uzorka zaražene osobe. Na osnovu tih mutacija, mi pratimo pojavu i širenje delta varijante u populaciji KS.

Delta karakteristične mutacije daju svojstva ovoj varijanti virusa – da se brže i bolje širi u populaciji, da se prilikom zaraze u domaćinu vrlo brzo umnoži, pa čak u određenim slučajevima zarazi osobe koje su prethodno preboljele COVID-19 ili bile cijepljene.

U BiH se pojavio i gama soj. Je li točno da je on najviše otporan na stečeni imunitet?

- Pretpostavljamo da je u pitanju incidentalni nalaz i da se gama varijanta neće više širiti u BiH. Točno je da gama varijanta posjeduje najviše 'opasnih' mutacija i dovodi do promjene strukture proteina na osnovu kojih imuni sistem čovjeka prepoznaje virus i aktivira obrambeni odgovor. Kada se virus promijeni u tolikoj mjeri, onda postaje 'neprepoznatljiv' za postojeća antitijela na SARS-CoV-2, pa kažemo da virus 'izbjegava stečeni imunitet'. Međutim, to nije univerzalno pravilo i otpornost virusa na vakcine nije apsolutna, što i dalje znači da vakcina omogućava kolektivnu otpornost ljudi na virus.

Mnogi se pitaju koliko traje imunitet cijepljenje osobe. Postoji li odgovor na ovo pitanje i što Vam govori situacija iz Izraela gdje posljednjih dana broj zaraženih raste, a znamo da je početkom godine ovo bila jedna od zemalja s najviše cijepljenih?

- Kao prvo, kada govorimo o cjepivima i kolektivnom imunitetu, tu je u fokusu populacija, a ne pojedinac. Populacija koja naseljava određeni prostor steći će kolektivni imunitet nakon potpune vakcinacije (obje doze) minimalno 70 posto svojih stanovnika. Na taj se način smanjuje vjerojatnoća širenja zaraze pod pretpostavkom da jedna zaražena osoba može zaraziti dvije druge, da virus neće mutirati i da susjedne populacije (države) imaju istu razinu imunizacije. Međutim, znamo da u realnosti države nisu izolirane i da sve dok se ne postigne kolektivni imunitet globalnih razmjera (a ne u pojedinim državama), virus će nastaviti da se širi, mutira i izaziva povremene valove epidemija u nezaštićenim populacijama.

Koliko nam može problema stvarati činjenica da se jedan dio bh. populacije cijepio u ožujku i travnju, a drugi će možda doći na red u rujnu?

- BiH od početka pandemije vodi fragmentiranu, neracionalnu i vrlo nesuvremenu politiku imunizacije stanovništva, prepuštajući cijeli proces slučajnim i povremenim imunizacijama, bez praćenja stvarnog broja imuniziranih na bilo koji način, a koji su osnova proaktivnog planiranja zdravstvenih i epidemioloških mjera na svakom nivou organizacije društva.

Efekti i masivnost četvrtog vala, dakle, zavise od onog što je dosad učinjeno na planiranju i implementaciji imunizacije i reorganizaciji zdravstvenih ustanova, obuci i stručnom usmjeravanju kadra. Činjenica je da u Županiji Sarajevo ogromnu prednost po tom pitanju daju stanovnici srednje dobi koji su cijepljeni u vlastitom aranžmanu u jednoj od susjednih država. Nažalost, nije poznato o kojem se broju točno radi tako da ne možemo napraviti ozbiljnije predikcije efekata četvrtog vala na stanovništvo ŽS.

Iako nemamo dovoljno cjepiva, jesmo li do sada morali početi s kampanjom cijepljenja, s obzirom na to da, čini se, antivakseri ne gube vrijeme?

- Određene kampanje za cijepljenje su na snazi, ali njihova efektivnost nije poznata. Manje obrazovanoj i medicinski neupućenoj osobi teško je oduprijeti se antivakserskim tezama i racionalizirati stvarne rizike. Stoga je od velikog značaja prilagođena i stalna komunikacija eksperata sa stanovništvom u formi kontakt-emisija, novinskih publikacija, pa sve do nivoa odnosa ljekar - pacijent. Istina je da, s obzirom na veličinu bh. populacije i stanovništva ŽS, mi možemo očekivati svega nekoliko slučajeva (!) ozbiljnijih zdravstvenih reakcija na vakcine, a svjedoci smo efekata prethodnog vala epidemije i smrtnih ishoda koji ne bi bili takvi da je naša populacija imala bolji kolektivni imunitet. Vezano za dileme za ili protiv vakcine, moj glas ide uvijek za vakcinu i stalnu edukaciju stanovništva i stručnu potporu u donošenju prave odluke za njihovo zdravlje i dobrobit njihove bliže okoline.

Delta i gama sojevi zabilježeni su prvo kod stranih državljana. Smatrate li da bi BiH trebala imati rigoroznije uvjete za ulazak u zemlju kada već nismo imunizirani u nekom značajnijem procentu?

- BiH definitivno treba imati nekoliko opcija za reakciju shodno kriznim epidemiološkim situacijama. Trenutno, nasumične kontrole na granicama i obavezan PCR za strance predstavljaju razumnu mjeru, ali u situacijama pogoršanja epidemiološke situacije i taj bi nivo kontrole bilo potrebno eskalirati i pojačati nadzor ulaska eventualno zaraženih osoba u BiH. Veoma važnu ulogu tu imaju i organi javnog reda i mira, te županijske inspekcije koje nadziru provođenje propisanih epidemioloških mjera. Na kraju, najveći utjecaj na epidemiološku stabilnost imaju upravo pojedinci i njihov odnos prema mjerama samozaštite i zaštite od širenja virusa. Za svaku virusnu česticu koja se ne prenese na sljedeću osobu životni ciklus zauvijek prestaje.

Koliko je realno da BiH razvije svoj soj virusa?

- Mutacije virusa nastaju spontano u velikim populacijama, gdje je širenje nemoguće staviti pod kontrolu i epidemiološki nadzor. Zaražene osobe putuju i diseminiraju tu novu varijantu na različitim lokacijama. Pitanje je gdje će i kada ta nova mutacija biti otkrivena i opisana. Obično se kolokvijalni naziv varijanti daje prema lokaciji gdje je prvi put opisana, pa otud nazivi brazilska, južnoafrička ili britanska varijanta. Međutim, ti nazivi se aktivno izbacuju iz upotrebe i varijante dobivaju oznake po grčkom alfabetu.

Mala je vjerojatnoća da će se nova mutacija od globalnog značaja razviti baš u BiH jer smo mi dio šireg neograničenog epidemiološkog prostora koji dijeli vrlo slične karakteristike u broju novozaraženih, hospitaliziranih i umrlih od COVID-19.

Tokom trećeg vala, značajan je broj građana imao simptome, ali su im rezultati PCR testiranja bili negativni i po nekoliko puta, da bi pozitivan nalaz dobili tek iz 4. ili 5. pokušaja. Koliko je važno kakve testove nabavljamo?

- Zaraza sa SARS-CoV-2, kao i tok i oporavak od bolesti, višefazan je proces koji ima svoje trajanje i „mjerljivost“ virusa nije jednaka u svim fazama zaraze. Puno rjeđi uzrok varijabilnosti rezultata, kada je u jednoj laboratoriji uzorak pozitivan, a u drugoj nije, jeste tehničke prirode i može biti zbog nepouzdanosti testa ili greške pri radu. Međutim, tehničke greške se dešavaju vrlo rijetko i danas ljekar može dijagnosticirati COVID-19 i na osnovu drugih laboratorijskih parametara i pregleda pacijenta.

Izgradnja laboratorijskih kapaciteta i harmonizacija dijagnostičke prakse na nivou BiH još je jedan izazov koji bh. zdravstvo nije adekvatno riješilo. U Kantonu Sarajevo su laboratorijski kapaciteti organizirani na način ujedinjavanja javnih i privatnih laboratorija koje mogu zadovoljiti potrebe dijagnostike. Međutim, i tu ima mjesta za unapređenje na nivou harmonizacije metoda i međulaboratorijske kontrole kvaliteta, te uvođenja i financiranja novih metoda zbog genetičke specifičnosti novih varijanti virusa. Nikako nije zanemariva pouzdanost testova koji se nabavljaju, pa je u nabavci vrlo važno učešće stručnih lica koja procjenjuju validnost testova koji se nabavljaju na bazi provjere tehničkih specifikacija proizvođača.

Profesorice, dugo ste u oblasti znanosti. Za kraj ovog razgovora, recite nam da li bi država trebala više izdvajati za znanost?

- Naša država ne implementira proaktivnu unutarnju politiku kada je u pitanju organizacija i unapređenje znanstvenih kapaciteta. Taj je dio prepušten entitetskim i županijskim ministarstvima, što je, po mom mišljenju, neproduktivan pristup u društvima s ograničenim ekonomskim rastom. Naravno da bi bilo potrebno povećati financiranje znanstvenoistraživačkih i istraživačko-razvojnih projekata jer smo mi daleko ispod ne samo europskog nego i svjetskog prosjeka po izdvajanju za znanost. Prema zvaničnim statističkim izvještajima, po inovativnosti i tehnološkom razvoju, na samom smo dnu svjetske ljestvice. Kada je u pitanju šira društvena perspektiva, kvalitetu obrazovanja i znanosti jedne zemlje u direktnoj su vezi s osjećajem sreće, kvalitetom života i dugovječnosti njenih stanovnika.

No, prije povećanja ulaganja, potrebno je definirati i pojačati unutarnje istraživačke i tehnološke kapacitete, definirati prioritete razvojne strategije i usuglasiti ih s potrebama privrednog sektora. Iskustva s terena pokazuju da u BiH postoji jezgro kreativnog istraživačkog rada na polju informacionih tehnologija i biotehnologije koje bi definitivno trebale biti u srži strateškog razvoja znanosti u BiH. Neodvojivo od toga, javni univerziteti, koji su, osim visokog obrazovanja, i ključni nositelji znanstvene misli, moraju preuzeti odgovornost za razvoj znanosti kao temelja svakog suvremenog i ekonomski prosperitetnog društva.