Dnevni.ba - PRELOADER

INTERVJU Marijela Margeta Hašimbegović: "Prostor za snove' je zrcalo jednog posebnog i jedinstvenog svijeta kazališne umjetnosti

23 Svi 2021


INTERVJU Marijela Margeta Hašimbegović: "Prostor za snove' je zrcalo jednog posebnog i jedinstvenog svijeta kazališne umjetnosti

Razgovarala: V. Hlavaček

Jedan slučajni susret dvoje kazališnih umjetnika iznjedrio je ideju o radu na monografiji pod nazivom : 'Scenografija: prostor za snove - Narodno pozorište 1921-2021'. 

O tome razgovaramo sa scenografkinjo i arhitekticom Marijelom Margeta Hašimbegović, koja trenutno obnaša funkciju rukovodioca Tehnike Narodnog pozorišta Sarajevo 

-Ljudska potreba za kazalištem koje posjeduje moć i čini medij emocija koji donosi pokušaje da razumijemo i shvatimo svoj vlastiti svijet, kao i svijet sebe, dokazala je svoju istrajnost kroz stoljeća, kaže nam Marijela.

Kako ste se Vi našli u svijetu teatra, na “daskama koje život znače”?

-Još za vrijeme školovanja, kasnije i studija na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, moja kreativna energija prepoznala se kao 'neobična' i nesvakidašnja. Iako sam u to vrijeme čvrsto živjela misao da ću svoju kreativnost razvijati u stvaranju memorije grada kroz arhitektonsko djelovanje, sudbina je htjela da stanište i dom za moje stvaralaštvo postane upravo teatar i to traje već gotovo tri decenije. Usporedo s umjetničkim djelovanjem, razvijala sam umjetničko djelovanje kao scenografkinje i kostimografkinje i otvorilo je to čitav novi svijet, susret s višim smislom, svrhom i važnosti za moj dalji kreativan rad kroz svoje vještine i u oblasti menadžmenta u kulturi. Već 21 godinu vršim funkciju rukovodioca Tehnike, i u ovom vremenu djelovala sam i kao izvršna direktorica Narodnog pozorišta u trajanju od tri godine. Prva sam žena direktor u 100 godina postojanja Narodnog pozorišta Sarajevo. Moja posvećenost i ljubav prema teatru je trajna i uvijek stavljena u funkciju općeg dobra.   

Interakcija između umjetnika i gledatelja na svom putovanju životnih misterija, u procesu katarze donosi odgovore na pitanja tko smo, što su to vrijednosti našeg života?

-Kazalište govori o životu, razumijevanju postojanja i svrhe, smislenosti sadašnjeg trenutka, koji je sposobno otvoriti i izraziti ono što bi moralo ostati potisnuto. Također, esencija kazališta dolazi iz potrebe spajanja neposrednog i duhovnog svijeta. Ovaj impuls je kreativna vodilja na putu trajnog emotivnog i društvenog učinka u kojem vas teatar dovodi na mjesto susreta sa samim sobom. Najveće vrijednosti su da budete to što jeste, u svijetu koji kontinuirano pokušava nametnuti sistem u kojem gubite svoj identitet.  

Je li Vas važnost te zadaće motivirala da se, s timom autora, posvetite radu na Monografiji?

-Naravno, motivi su isprepleteni snagom višeg smisla kao i potrebom za očuvanjem i prikazom velike arhivske građe na temu historije i razvoja scenografije u Narodnom pozorištu.Jedan sasvim slučajan susret s prvakom Opere gosp Ivicom Šarićem i razgovor o potrebi očuvanja kulturne baštine bio je inicijacija za ovaj veliki pothvat. Počela sam sama raditi na ovom projektu prije gotovo 6 godina i kvalitet same ideje okupio je vrsne stručnjake iz raznih oblasti koji su pružili svoj nesebičan doprinos u realizaciji ove Monografije. Danas, kao grupa nezavisnih autora, ponosni smo što smo uspjeli dovesti projekt do samog kraja. Vremenski period koji smo posvetili izradi ove Monografije govori da smo studiozno i posvećeno prilazili svakoj oblasti koju smo željeli predstaviti u ovoj ediciji. Mjesecima je trajalo prikupljanje građe, izvlačenje skica iz starih arhivskih ladica, sortiranje, fotografiranje, provjeravanje podataka, pisanje tekstova, kontaktiranje sa živućim scenografima da bi se ovaj svojevrsni dokument upotpunio sjećanjima na pojedine predstave i skicama iz njihovih ličnih arhiva.  

Tko su Vaši suradnici?

-Vrlo ponosna i zahvalna mogu reći da je u dosadašnjem radu na Monografiji sudjelovao tim autora i stručnjaka koji sačinjavaju Marijela Hašimbegović (scenografkinja i dipl.ing. arhitekture), Mirela Latić (teatrolog i komparativista), Igor Vučak (historičar umjetnosti i književni kritičar), Gradimir Gojer (pisac, redatelj i teatrolog), Amina Abdičević (kustos Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH), Tamara Sarajlić- Slavnić (lektor i kustos Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH), Branko Dursum (grafički dizajner). Recenziju Monogarfije će uraditi Tomislav Išek i Strajo Krsmanović. Monografija je trenutno u fazi preloma i uskoro s radošću očekujemo promociju i prigodnu izložbu.

Monografija će obuhvatiti rad scenografa na sceni NPS u sto godina njegovoga postojanja?

-Tako je. Radi se o unikatnoj Monografiji pod nazivom: 'Scenografija: prostor za snove, Narodno pozorište Sarajevo 1921-2021' posvećenoj pregledu razvoja kazališne scenografije kroz umjetničko djelovanje domaćih i gostujućih scenografa, kao i najvećih bh. umjetnika na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo – od početaka njegovog zvaničnog djelovanja 1921. godine do danas.  Monografija o scenografiji bit će objavljena u iznimno važnom vremenu u kojem se slavi jubilej 100 godina postojanja Narodnog pozorišta Sarajevo, kao najvažnije i jedine kulturne institucije ovog tipa u BiH. Naša težnja je bila da pružimo doprinos dokumentiranju scenografske prakse te sačuvamo trag u vremenu koje u posljednjih 100 godina svjedoči o fascinantnom razvoju scenografije kao posebne grane primijenjene i kazališne umjetnosti. Kao svojevrsni testament kontinuiteta u razvoju scenografije, Monografija ujedinjuje dosadašnja saznanja i bogatu umjetničku i arhivsku građu, sačuvane scenografske skice i fotografije realiziranih scenografija iz različitih perioda 20. i 21. stoljeća, koje unutar publikacije nastoje približiti mozaik raskošnih scenografskih trenutaka. Preko 170 scenografa Narodnog pozorišta Sarajevo, od početaka njegovog djelovanja u sadašnjoj zgradi, dakle od 1921. do danas, pominju se u raznim historijama Narodnog pozorišta Sarajevo, historijama Opere, Drame i Baleta, postoje i neki opisi i pohvale scenografija iz određenih perioda u starim časopisima, knjigama, kritikama... a mi smo barem putem spiskova pokušali objediniti sve na jednom mjestu i dati analizu stvaranja scenografije kao grane umjetnosti kod nas preko kratkog pregleda razvoja kazališne umjetnosti, a samim tim i scenografije, u Europi, s posebnim osvrtom na neke od scenografa u stogodišnjoj historiji Narodnog pozorišta Sarajevo. 

Kroz koje etape je prolazio način rada ogromnog broja umjetnika koji su osmišljavali likovni dio predstava u Vašem kazalištu?

-Neodvojivi dio svake predstave je i njen vizualni identitet – scenografija. Umjetničko djelo scenografije je skup više različitih utjecaja i inspiracija koji su pred scenografa postavljeni kao višestruki zadaci. Putovanje jednog crteža koji veže niti između priče i teksta predstave, ritma igre i čarolije zvuka vodi scenografa kroz iluzije, koje potom uobličava u materijalni svijet , i to čini magiju scenografije.

Čarobni pečat scenografije isto tako odražava sva ona burna historijska i estetska previranja, progresivne estetske tendencije koje su prodrle u područje scenografije kao posljedica formiranja novih pravaca, stilova i tehnologija, kako u književnosti i historiji umjetnosti, tako i na kazališnim daskama.

Izdvojite nekoliko velikih scenografskih imena koja su zauvijek ostavila svoj umjetnički trag u NPS…

-Bogati scenografski opus na scenu Narodnog pozorišta donose najbolji bh. slikari, scenografi, arhitekti, pa edicija donosi rukopise Romana Petrovića, Hakije Kulenovića, Strahinje Petrovića, Veselina Badrova, Karla Klemenčića, Hele Volfart-Kojović, Marija Mikulića, Ibrahima Ljubovića, Zuke Džumhura, Nesima Tahirovića, Afana Ramića, Antuna Augustinčića, Vladimira Poznanovića, Karla Klemenčića, Radovana Marušića, Mersada Berbera, Safeta Zeca, Slobodana Prišića, Vanje Popović, Kemala Hrustanovića i svih onih umjetnika scenografije koji su djelovali na sceni i za scenu...

Projekt realizirate u suradnji s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti BiH?

-Izdavač naše Monografije je Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Muzej je pored Narodnog pozorišta participirao sa sudjelovanjem bogate arhivske građe. Zahvalni smo direktorici Muzeja Šejli Šehabović koja je prepoznala značaj ovog projekta i uvrstila ga u program rada Muzeja za ovu godinu. 

Tko još podržava Vaš pothvat?

-Projekt je svojevremeno podržan od strane Ministarstva kulture i sporta Županije Sarajevo. Također, naš partner u projektu je i BZK Preporod koji će podržati prigodnu izložbu u povodu promocije Monografije. Posebno smo zahvalni predsjedniku BZK Preporod gosp. Sanjinu Kodriću za nesebičnu podršku, kao i svim drugim sponzorima kao što je Sarajevska Pivara, Lutrija BiH, Copex, Ećo company, Inter logistic, Jov invest, BBI Real Estate, Altermedia, Adriatic osiguranje, Prevent… Bez podrške i pomoći naših partnera i sponzora ovaj projekt nije moguće realizirati.Očekujemo da će se i druge institucije i društveno odgovorne kompanije pridružiti podršci ovog važnog i značajnog projekta.

Kako prilazite radu na scenografskom rješenju predstave, kako protječe suradnja s redateljem?

-Polazna osnova kreativnog procesa koji okuplja autorski tim su djelo i priča dramskog pisca ili libretiste. To je početak nastanka iluzija predstave koja će svjedočiti o sudaru svjetova, govoriti o pravdi, dobru i zlu, ući duboko u zemlju uma.Često volim nazvati redatelja 'kormilarom broda', onoga koji nas vodi kroz sve kretivne procese. Redatelj u konačnici ima objedinjenu vodilju prema kojoj svatko u svom kreativnom procesu teži. Vizualni identitet – scenografija donosi funkcionalnost i estetiku koja stvara atmosferu predstave i zajedno sa svjetlima oblikuje scenski prostor. Na tom putu stvaranja neodvojiva je kreativna suradnja redatelja i scenografa.

S kojim redateljima osobito rado radite?

-Svoju najbolju  suradnju do sada ostvarila sam s redateljem Sulejmanom Kupusovićem koji je i moj teatarski mentor. Vjerujem da je i ova edicija na neki način njegov utjecaj,uvijek je isticao važnost očuvanja lika i djela svih onih koji su ostvarili svoj umjetnički rad u oblasti kazališne i bilo koje druge umjetnosti. Svijet nije počeo od nas, mi trenutno službujemo kao spona kontinuiteta bogate historije. 

Da, neodvojivi dio svake predstave je i njen vizualni identitet – scenografija. Što Vama znači taj ”prostor za snove”?

-Ovaj prostor za snove je moj život, smisao svrhe putem kojeg činim opće dobro. Sretna sam što je ova Monografija objedinila bogatstvo raznih scenografskih rukopisa izvrsnih scenografa i slikara na mjestu svog nastanka, na sceni koja život znači. Monografija 'Scenografija: prostor za snove' je zrcalo jednog posebnog i jedinstvenog svijeta kazališne umjetnosti.

DNEVNI


U novom broju donosimo

Novi broj

23 Stu 2024

U novom broju donosimo

Novi broj

22 Stu 2024

U novom broju donosimo

Novi broj

21 Stu 2024