Razgovarala: Selma Dandić

mostar@dnevni-list.ba

Direktor Udruženja poslodavaca u FBiH Mladen Pandurević za Dnevni list govori o nezadovoljstvu poslodavaca najavljenim povećanjem cijene električne energije, odnosu ministrice financija prema poslodavcima u Federaciji, potpisivanju kolektivnih ugovora, ali i drugim bitnim temama za gospodarski sektor...

Poslodavci su izrazili nezadovoljstvo najavljenim povećanjem cijene električne energije. Je li povećanje cijene električne energije opravdano? Koje mjere će poduzeti UP FBiH s ciljem?

-Ova situacija koju imamo s poskupljenjem cijena električne energije je zaista nedopustiva. Mi smo pokušali uporediti našu situaciju sa situacijom u drugim zemljama i vidjeli smo da je samo kod nas reakcija bila na ivici zdravog razuma. Znači, s punom odgovornošću tvrdim da to što radi Vlada  imati će toliko negativan utjecaj na životni standard građana, ukoliko hitno ne reagiraju. Ne shvaćaju da će ovoliko poskupljenje struje, a već smo došli do 300% uvećanja, dovesti do situacije koja će bitno ugroziti izvoz, broj radnih mjesta, visinu plaća i na kraju životni standard građana. Mi, evo, već od rujna mjeseca razgovaramo s predstavnicima elektroprivrede i s ministarstvom i s Vladom, ali ne znamo iz kojih razloga se ta stvar gura u stranu, ali zaista se mora nešto uraditi. Mi smo u petak organizirali štraj upozorenja i obustavu rada od pola sata u nekim kompanijama, a u srijedu ćemo imati sastanke koje ćemo organizirati i govoriti da se naše članice neće potpisivati na ugovor s elektroprivredama s takvim ponudama koje su dobili. Ukoliko elektroprivreda smatra i smije da prekine snadbjevanje, neka prekine snadbjevanje poslodavcima! Ovo je zaista dovedeno do apsurda i nešto se mora riješiti u idućih, najmanje, pet dana.

Najavljuje se povećanje minimalne plaće u realnom sektoru. Što to zapravo znači za gospodarstvo? Da li gospodarski sektor BiH može izdržati povećanje minimalne plaće za zaposlenike, što za sobom povlači i povećanje poreza. Kakvi su komentari poslodavaca?

-Mi smo bili spremni ozbiljno razgovarati o toj temi, a s industrijskim sindikatima smo uglavnom završili taj posao. Potpisali smo pet kolektivnih ugovora i nadamo se potpisivanju i šestog do kraja godine. Definirali smo mnoge stvari, pa između ostalog i minimalnu plaću koja je negdje između 520 i 620 konvertibilnih maraka, što je zbirno povećanje do 29% u odnosu na neto ranije važeću minimalnu platu u iznosu od 400 maraka. Time smo pokazali zaista volju da se ova situacija riješi i učinili sve što je do nas. Dakle i dalje ostaju neoporezive naknade, kao što je isplata naknade za topli obrok, prevoz, regres. Tako da smo otprilike minimalna primanja prema ovome što smo mi potpisali negdje između 850 i 950 konvertibilnih maraka, što je, uglavnom, više od zemalja u okruženju, možda jedna ili dvije zemlje u regiji imaju veća primanja (Hrvatska i Rumunjska). Međutim, Zakon o radu kaže da prvi put Vlada FBiH određuje minimalnu plaću koja se onda svake iduće godine uskalađuje. Na tom Vijeću Vlada je ponudila 555 KM,  za određene djelatnosti 30 maraka više od najnižih kolektivnih ugovora koji smo mi potpisali. Mi smo prihvatili navedeni iznos i dalje plaćeno sa neoporezivenih naknada. Međutim, sindikat je potpuno, iz nama poznatih razloga, insistirao da minimalna plaća bude 620 maraka. Što je tu zanimljivo? Zanimljiva je činjenica da sedam članica sindikata, samo su dva člana sindikata koja dolaze iz realnog sektora, a pet su iz javnog sektora. Ovi iz javnog sektora su insistirali na minimalnoj plaći od 620 konvertibilnih maraka, a članice iz realnog sektora nisu jer znaju u kakvim uvjetima žive. Kada smo analizirali zašto se sindikat iz javnog sektora toliko interesira za minimalnu plaću, jer u javnom sektoru plaće su veće od minimalnih iznosa, onda smo našli da u sedam granskih kolektivnih ugovora, osnovica za obračunavanje svih drugih plaća je minimalna plaća. To znači da oni očekuju da će jednim potezom, ili sebi povećati plaće od 500 do 800 konvertibilnih maraka mjesečno. To je ne smiješno, to je toliko neodgovorno i bezobrazno da dalje ne bih komentirao.

Uzimajući u obzir činjenicu da je globalna pandemija Covid-19 dodatno oslabila gospodarski sektor, te da Vlada na sve načine pokušava uvesti nove namete poslodavcima, primjer neuspjeli pokušaj kupovine novih fiskalnih kasa, da li može doći do masovnog otpuštanja radnika ukoliko se nastave pritisci na poslodavce?

-Točno je da je Parlament Federacije donio zaključak koji ministrice financija traži da taj akt stavi van snage, ali mi nemamo informaciju da je ona to uradila i taj proces i dalje teče onako kako je pravilnikom regulirano. Nemamo informaciju iz Službenih novina da je pravilnik povučen. Mi smo prije nekoliko dana organizirali okrugli stol na kojem su sudjelovali predstavnici akademske zajednice BiH, gospodarstva i drugih subjekata na koje se ta odluka odnosi. Vlast je izbjegla da prisustvuje tom skupu. Ministrica je direktno rekla da je to za nju i njene suradnike gubljenje vremena. To je vrlo šokantno. Bojim se da određeni broj nosilaca vlasti shvaća da su oni iznad svih drugih i da oni donose odluke koje se moraju  primjenjivati, zato što su ih oni donijeli bez obzira na štetu koju će zbog toga pretrpjeti društvo. U svakoj normalnoj zemlji postoji dijalog prije donošenja odluka i da se napravi najbolja opcija. Svi, više od 35 sudionka iz cijele Federacije, poslodavci, akademski građani s nekoliko Univerziteta iz BiH, pravnici, ekonomisti, informatičari su jednoglasno poručili da je nedopustiv način na koji je ovaj pravilnik donesen, da je to rješenje koje je zastarilo i sigurno da je 10 do 15 godina se vraćamo unazad. Dok druge zemlje idu u skokovima unaprijed, mi ne idemo ni korak po korak naprijed, mi se vraćamo korak unazad. Što se tiče problema koji se odnosi na cijenu nameta, to je negdje između 75 i 80 milijuna konvertibilnih maraka, ali je činjenica da će novac 90.000 privatnih džepova, preliti u džepove u 15 privatnih poduzetnika. Da je samo problem u tom opterećenju od 75-80 milijuna, mislim da bi se lako riješilo. Riješilo bi se na način da Vlada, kao što je to Vlada Republike Srpske uradila, rekla da će taj trošak ići na teret budžeta. Međutim, problem je što to nije ni najbolje tehnološko rješenje, to je rješenje koje neće osigurati ni najveći stupanj sigurnosti i veći stupanj naplate javnih prihoda. Prije donošenja ove mjere trebala se napraviti analiza i reći da se uvođenjem te mjere očekuje naplata javnih prihoda u ne znam kojem iznosu. Mi smo imali samo paušalne ocjene iz ministartva, a mi smo sigurni da ukoliko bi se primjenjio najbolji način i ukoliko bi stvari koje su i u okruženju i drugim zemljama u funkciji da bi mi imali veći stupanj naplate i taj stupanj naplate bi se mogao iskoristiti, ustvari ako bi imali veću naplatu od 150 milijuna, to znači da bi to za četiri godine bilo 450 milijuna više prihoda od tih 450 milijuna, Vlada bi mogla izdvojiti 70 milijuna jer je to mjera koja bi ubrala više PDV-a. Problem je što nije urađena ni procjena utjecaja na mala i srednja poduzeća, to je bila obaveza da se učini, nije napravljena nikakva analiza, neće se praviti nikakva evaluacija jer kad ne odredite sebi cilj, šta vam je cilj, onda ne možete pratiti kakav je utjecaj te mjere. To je onda dobar pokazatelj kako se ne treba raditi.

Je li ministarsvo financija kontaktiralo UP FBiH prilikom izrade Pravilnika, da li su od Vas tražili mišljenje?

-Ne! Čak nije odgovoreno ni na naše usmene primjedbe, a kada se od ministrice tražilo da se to raspravlja na ekonomsko-socijalnom vijeću ona je odgovorila da to nije tema o kojoj se treba raspravljati na ekonomsko-socijalnom vijeću.Što je potpuno pogrešno! To je jedna stvar o kojoj se treba raspravljati na ekonomsko-socijalnom vijeću! Mi smo rekli, uredu, evo nećemo raspravljati o tome na ekonomsko-socijalnom vijeću i tražili smo sastanak. Ministrica je odbila sastanak sa nama!

Udruženje poslodavaca FBiH je dostavilo Ministarstvu razvoja, poduzetništva i obrta FBiH primjedbe u formi amandmana na Uredbu o provođenju postupka procjene učinaka propisa na razvoj gospodarstva. Što to zapravo znači za razvoj MSP u FBiH?

-Vidite, to je uveo čitav normalan svijet prije 10-20 godina. Ukoliko to odgovara svima i svi su shvatili da je to korisno onda naši vlastodršci vijećaju i suprostavljaju se tome. Stvar jasna, jednostavno ne žele da im se iko miješa u donošenje odluka, ne žele da donose odluke na bazi argumenata, na bazi potpisanih jasnih procedu transparentnosti nego onako kako oni misle da treba. Odgovor na ovo pitanje ću povezati s odgovorom na prethodno pitanje, jer upravo poticanjem jedne mjere se jasno vidi koje su pozitivne, a koje negativne posljedice i kakav će to utjecaj imati. Ok, jedna mjera može imati opterećenje za određeni broj subjekata. Međutim ukoliko će korist koja se iz te mjere proizilazi onda niko nije toliko lud da pravi od toga problem. Međutim mi imamo situaciju da svaka mjera koja se uvede predstavlja novo opterećenje bez ikakve koristi za one koji ta sredstva uplaćuju. Najveći oponent uvođenju ovakvih mjera je upravo ministarstvo financija. Koje je jedno rigidno, kruto i zaostalo ministarstvo s vrlo upitnim znanjem i kompetencijama i svjesnih svog položaja i neznanja, oni upravo izbjegavaju raspravu o svim pitanjima jer znanju o koliko velikom broju pitanja ne znaju.

Udruženje poslodavaca FBiH uspješno provodi aktivnosti koje se tiču potpisivanja Kolektivnih ugovora. Zašto je UP FBiH pokrenulo ovu incijativu? Možete li najaviti popisivanje kolektivnih ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i djelatnika u skorije vrijeme? 

-Mi smo počeli pregovore u rujnu za sedam gransko-kolektivnih ugovora za realni sektor. Potpisali smo pet, nadam se da ćemo i šesti potpisati sa sindikatom kemije i metala. Ugovori sa predstavnicima sindikata tekstila i kože su prekinuti. Zato što nakon skoro tri mjeseca naših, upornih, prijedloga da razgovaramo sa sindikatom nismo uspjeli uopšte da otpočnemo pregovore sa njima. Koji su razlozi to valjda oni znaju, ali ono što je važno, što radnici te djelatnosti treba da pročitaju, ali nažalost, njihovo sindikalno rukovodstvo o tome ne zna. Na ovaj način oni su doveli u pitanje veliki broj prava koja ti radnici imaju, a koji se inače definiraju granskim-kolektivnim ugovorom. Od prava na naknadu za topli obrok, prijevoz, naknadu za regres, uvećanu naknadu za rad na dane praznika, nedjeljom, rad u noćnoj smjeni, prekovremeni rad i još desetak vrlo važnih prava su dovedeni u pitanje zgog neznanja sindikalni predstavnika. Jednostavno će imati situaciju da će radnici u velikom broju firmi izgubiti ta prava. Mi smo razgovarali sa predstavnicimia te djelatnosti u Udruženju poslodavaca FBiH i jednoglasan je zaključak bio da se neće smanjivati prava radnika, ako to bude realno izvodivo, ali trebamo imati u vidi da 2/3 poslodavaca nisu članovi Udruženja poslodavaca i oni će sigurno iskorisititi priliku i pošto ne postoji pravna obaveza da to ispoštuju, smanjiti prava radnika. Želim još jednom da naglasim, isljučivom odgovornošću sindikata jer uopšte za skoro tri mjeseca nismo uspjeli da otpočnemo s pregovorima. Na zadnja dva sastanka, jedan su otkazali, a na drugi nisu došli. To je nešto neshvatljivo i zaista meni neobjašnjivo, ali radnici će trpiti i neka to raščiste sa svojim sindikatom.

Udruženje poslodavaca Federacije BiH je pripremilo zakone koji će rezultirati rasterećenjem gospodarstva, smanjenjem sive ekonomije i poboljšanjem fiskalne discipline, smanjenjem nezaposlenosti, povećanjem plaća, povećanjem investicija i drugih benefita. Zašto se predložene incijative na izmjene i dopune zakona s ciljem rasterećenja privrede ne usvajaju? Tko je glavni krivac za to?

-Neki Zakoni jesu usvojeni, ali oni koji se odnose na rasterećenje gospodarskog sektora nisu, nije usvojeno po našim prijedlozima. Svakog tjedna smo svjedoci da se uvode novi nameti za poslodavce. Ne znam, meni je više izdašno da pričam o toj temi. Svima je jasno da je opterećenje koje mi imamo najveće, da je to neizdrživo, i da je tu jedini prostor za povećanje plata. Najveći prostor za povećanje plata postoji upravo u rasterećenju poslodavca, a mi smo spremni da kompletan iznos kojim mi budemo rasterećeni ide prema djelatniku. Prema našoj analizi, sve plaće bi mogle rasti za više od 200 konvertibilnih maraka ukoliko bi se stepetn opterećenja za poslodavca sve na neki prosjek zemalja okruženja, i zemalja EU. Međutim i međunarodne financijske institucije i akademska zajednica, i gospodarstvo svi govore da to treba. Vlade zatim prihvataju, govore kako treba, ali na kraju donose mjere koje su suprotne tome.

Kako komentirate turbulentnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini i u kojoj mjeri utječe na gospodarski sektor, konkretno na poslodavce?

-Što se tiče pravnog okruženja, sigurno je da u određenoj mjeri utječe. Iako najveći broj propisa koji se tiču ove oblasti se donose na županijskom nivou. Znači negativan utjecaj postoji, ali on nije toliko izražen. Veći utjecaj ima to što opet postajemo zemlja slučaj, zato što će ionako nizak iznos stranih investicija biti još niži, zato što će nam poskupiti krediti, zato što ćemo imati otežan pristup financijskim institucijama iz inostranstva i to je najvećui problem. Činjenica je da će situacija puno teža biti, po tom pitanju, u Republici Srpskoj, nego u Federaciji jer većina političkih problema dolazi iz tog entitea. Međutim, ja ću biti slobodan pa reći da ovaj blagi rast GDP koji imamo, 2,8% je posljedica, isključivo, rada poslodavaca. GDP bi bio isti i da imamo vladu i da nemamo vladu, u ovom trenutku ništa gore stanje ne bi bilo. Možda bi čak bilo bolje. Jer vlasti koje su sada one nama bitno i smetaju, u stvar, ne pomažu nam ništa. Taj utjecaj je za mene van Federacije.