Nevenka Sušac nositeljica je liste HDZ-a 1990 za Gradsko vijeće Grada Mostara iz gradskog područja Zapad. Diplomirana je ekonomistica i ovlašteni revizor, a u intervjuu za Dnevni list govorila je o nelogičnim zakonskim regulativama koje utječu na koruptivne radnje u javnim institucijama, kao i o načinima na kojima se tome može stati u kraj.

Kakvo je, po vama, stanje u društvu glede odnosa prema javnim institucijama?

-Javne institucije: javna uprava, upravne organizacije i zavodi, kao i javna poduzeća i druge organizacije koje osniva vlast ili je njihov većinski vlasnik, društvo doživljava kao                    „ vlasništvo“ onih struktura koje s njima upravljaju, jer se, uobičajeno, nakon izbora, u ovisnosti na kojoj razini, vrši promjena upravljačkih struktura. Ili kao rezultat izbora, ili kao posljedica izbora. Upravljanje u navedenim institucijama se doživljava kao osvajanje“plijena“, jer su to, u većini institucije koje imaju osigurane javne prihode ili monopolistički položaj. A ti javni prihodi se prikupljaju pod represivnim mjerama: blokadama računa, izvršenjima s računa, isključivanjima s mreža (telekomi i električna energija), tužbama koje za posljedicu imaju velike troškove postupaka, itd. Ovakvi načini osiguravaju javne prihode koji daju sigurnost kod isplate plaća i ostalih troškova kod ovih poslodavaca.

Koliko zakonska regulativa utječe na koruptivne radnje u javnim institucijama? Je li zakon dovoljno dobar?

-Zakoni su u dobroj mjeri nesinkronizirani i često neki zakon propisuje i dozvoljava nešto što drugi zakon regulira na drugačiji način. Konkretno: Zakon o principima lokalne uprave i samouprave regulira na drugačiji način donošenje pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u lokalnoj upravi, od Zakona o organizaciji uprave u FBiH. Prvi Zakon o principima lokalne uprave i samouprave  propisuje da se pravilnik donosi od strane rukovoditelja organizacije: načelnika ili gradonačelnika, a Zakon o organizaciji uprave u FBiH, propisuje da taj isti pravilnik mora dobiti suglasnost od općinskog/gradskog vijeća. A oba zakona su predložena od strane Ministarstva pravde FBiH i usvojena na Parlamentu FBiH. I nisu usklađeni!!!!!!!

Temeljno pitanje je pitanje zapošljavanja. Zašto se stvorila fama prioritetnog zapošljavanja u javnom sektoru u odnosu na privatni sektor?

-Zakonom o radu nije propisana obveza da privatni sektor ima obvezu, da nakon  razdoblja zaposlenja na određeno vrijeme ( 2,3,6 12, mjeseci) ili probnog rada poslodavac mora, odnosno ima obvezu zaposliti radnika na neodređeno vrijeme, odnosno dati mu ugovor o radu na stalno. Nije propisano da se jedan radnik ne može više puta zapošljavati na kraća razdoblja, odnosno, ako se i zapošljava na kraća razdoblje da nakon recimo 2-3 puta vremenski ograničenog roka ugovora o radu, taj isti ugovor mora prerasti u ugovor na neodređeno vrijeme, stalno zaposlenje. Poslodavci ovo koriste na način da mogu aplicirati za sredstva kod službi za zapošljavanje kao da vrše „novo zapošljavanje“ istih radnika. Navedeni način izaziva nesigurnost, osobito kod mlađih osoba, jer mladi radnici ne mogu riješiti svoje egzistencijalne potrebe: zasnovati obitelji, riješiti stambena pitanja, odnosno imati sigurnost egzistencije na duže razdoblje. Zakon o državnoj službi osigurava stalno zaposlenje državnih službenika, kao i drugi javni subjekti u vlasništvu države. Iz navedenog razloga je javna služba „atraktivna“ za zapošljavanje, jer je pa skoro nemoguće nekome državnom službeniku dati otkaz. Izuzev, ako nije pravomoćno kazneno osuđen, što je vrlo rijedak slučaj.

Koje su, po vama najčešće koruptivne radnje u javnome sektoru?

-Mišljenja sam da su najčešće koruptivne radnje: nepotizam i stranačka pripadnost. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi da se zapošljavanje u „prestižne“ i financijski veoma dobro pozicionirane institucije, vrši zapošljavanje rodbinski i politički povezanih osoba. Pa dok se po više članova obitelji zapošljava u jednoj instituciji, i javnom sektoru, obični stručni ljudi ne mogu se ni „primaknuti“ tim pravnim subjektima. Na isti način se dodjeljuju i dodatni poslovi u upravnim, nadzornim i drugim odborima. Pa pojedinci, pored stalnih zaposlenja imaju i dodatna primanja, po nekoliko osnova.

Što možete kazati, iz vašega iskustva, o zapošljavanju preko veze u javnim institucijama?

-Nekada je Zakon o državnoj službi u FBiH i provedbeni propisi toga Zakona, propisivao da se, nakon provedenog natječaja, mora primiti prvorangirani s liste (natječaje provodi Agencija za državnu službu FBiH). Međutim, to je promijenjeno na način da se sa liste uspješnih kandidata može zaposliti bilo koji kandidat, bez obzira na redoslijed na listi, može biti i zadnji. Isto je regulirano i Uredbom o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru u FBiH (2 mjesec 2019.g). Obveza je objaviti javni oglas, a tko će biti primljen, ne ovisi o rezultatima rangiranja na listi uspješnih kandidata. Samo neka je „moj kandidat“ na listi, na bilo kojem mjestu i zagarantirano mu je zaposlenje.

Koji su to potrebni koraci za učiniti kako bi se napravio korak naprijed glede smanjenje korupcije u javnom sektoru?

-Potrebno je uskladiti zakonsku regulativu, kao što sam navela primjer naprijed oko propisa iz javne uprave. Zatim osigurati da se zapošljavanje vrši po redoslijedu iz evidencija službi za zapošljavanje. Da jedni mladi ne čekaju po nekoliko godina, a drugi da već kod završetka školovanja znaju gdje će se zaposliti. Da se, posebno za državnu službu bolje reguliraju disciplinske mjere za nestručan rad u službi. Da službe za zapošljavanje aktivno rade na ponudi poslova, da ne budu samo evidentičari o nezaposlenima. Da se ograniči zapošljavanje prijema i sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, istih osoba, više puta uzastopno. Posebno je potrebno rasteretiti privatne poslodavce od plaćanja bolovanja do 42 dana i plaćanja trudničkog dopusta, jer sam mišljenja da privatni poslodavci nisu zaduženi ni nadležni da vode zdravstvenu i natalitetnu politiku države. S. J.