Razgovarala: Antonela Marinović Musa

Razvoj govora započinje samim rođenjem djeteta, a razvija se sustavno i predvidivim redoslijedom. Posebnu pozornost zaslužuju prve godine djetetova života, tijekom kojih je razvoj iznimno brz i bogat.

Važnu ulogu u tom razdoblju imaju roditelji, koji trebaju djecu poticati u stjecanju vještina sukladnih kronološkoj dobi, a ako primijete odstupanja, bilo bi poželjno da zatraže pomoć stručnih osoba. Kako i na koji način, kazala je u intervjuu za Dnevni list magistrica logopedije Nikolina Udženija.

Roditelji se često pitaju i traže odgovore na pitanje: „Zašto moje dijete ne govori?“. Problem postaje veći u trenutku kada počnu usporedbe djeteta s njegovim vršnjacima, a umjesto da potraže pomoć stručnjaka, roditelji se često oslanjaju na vlastitu prosudbu. Kada je doista potrebno potražiti pomoć logopeda?

-Ako se roditelji pitaju: „Zašto moje dijete ne govori?“, svakako savjetujem posjet logopedu. Često odgađaju prvi pregled, zbog utjecaja okoline, poput „nadoći će“, „genetsko naslijeđe“, „lijenost“... Logoped može pomoći svojim savjetima o poticanju govorno-jezičnog razvoja kod kuće, a ako kod prvog pregleda zaključi da dijete treba dolaziti redovito na logopedske tretmane, roditelji bi trebali poslušati savjet stručne osobe.

U slučaju da su potrebni logopedski tretmani, pravodobnim otkrivanjem uzroka i uključivanjem djeteta u terapiju, mogu se ukloniti smetnje i spriječiti razvijanje djetetove svijesti o teškoćama i eventualne neugode koje bi moglo doživjeti u okolini, vrtiću ili školi. Prije početka terapije vrlo je važno otkriti zbog čega govor djeteta odstupa od govora vršnjaka. Već se pri prvom susretu procjenjuje njegov govor i zaključuje je li u skladu s dobi. Ako se primijete odstupanja, provjerava se koliko i u kojoj mjeri odstupaju. Iz razgovora s roditeljem dobiva se uvid o uvjetima u kojima se govor razvijao ili se još razvija. Za što bolju terapijsku orijentaciju često su potrebna dodatna ispitivanja, kao što su ispitivanje sluha ORL pregledom, psihološko ispitivanje i neurološki pregled.

Kako bi se što bolje stimulirala djetetova govorna komunikacija, važno je da uz logopeda u terapiji aktivno sudjeluju i roditelji, odgojitelji ili učitelji.

Koji su najčešći jezično-govorni poremećaji kod djece?

-Najčešći jezično-govorni poremećaji kod djece su: usporen razvoj govora - najčešće se postavlja kod djece čiji je govor još uvijek u razvoju, odnosno kod djece u dobi od tri, četiri godine. Djeca razumiju govor svoje okoline, ali se služe rečenicama koje nisu primjerene kronološkoj dobi, neispravan izgovor glasova, artikulacijske teškoće, mucanje, teškoće čitanja i pisanja, brzopletost…

Djeca se često u komunikaciji oslanjaju na geste. Kako roditelji, uz logopede, mogu poticati razvoj govora od najranije dobi?

-Već u prvim mjesecima treba pažljivo slušati dijete, jer nam je već u toj dobi u stanju priopćiti mnogo toga o sebi. U glasovnoj igri ono često dolazi i do naprednijih riječi kombinacijom slogova „mamama“ ili „tatata“, što roditelji često protumače kao: „Gle, rekao je mama/tata!“.

Do osmog mjeseca dijete treba reagirati na glasovni poticaj, izgovarati nekoliko slogova, glasati se kada mu se govori, treba proći fazu vokalizacije i gukanja. Od 21. mjeseca treba govoriti barem osam riječi sa značenjem, oponašati zvuk koji čuje, imenovati i pokazivati jednu ili dvije slike te riječima tražiti jesti i piti.

Tijekom prve dvije godine treba poticati mališana na izgovaranje samoglasnika te na kombinaciju suglasnika i samoglasnika u govoru (ma-ma, ta-ta, ba-ba, pa-pa…). Djeci od druge do četvrte godine treba se obraćati jasnim i jednostavnim rečenicama, ali i nadograđivati i proširivati ono što su rekla. Važno je postupno im proširivati rječnik te im dati mogućnost da što više prepričavaju događaje.

Kakvi su primjeri u praksi, odnosno susrećete li se s kašnjenjem govorno-jezičnog razvoja?

-Sve više djece dolazi na terapiju zbog kašnjenja govorno-jezičnog razvoja. Današnja djeca su previše izložena ekranizaciji, govore neki strani jezik, umjesto materinskog jezika (koji bi trebali prvo usvojiti pa tek onda bilo koji strani jezik) ili govore na „svoj“ način i slično.

Koliko računala, tableti i mobiteli utječu na razvoj govora kod djece?

-Ne možemo djecu izolirati od računala i mobitela, oni su naša svakodnevnica. Ipak, to može biti u manjoj mjeri, jer doista negativno utječu općenito na djetetov razvoj, posebno na razvoj govora i jezika.

Einsteinov sindrom termin je koji je prvi upotrijebio profesor Thomas Sowell opisujući bistru, pametnu i inteligentnu djecu s usporenim razvojem govora. Pojasnite našim čitateljima o kakvom je sindromu riječ?

-Što se tiče karakteristika djece s Einsteinovim sindromom, to mogu biti temperamentna ili iznimno sramežljiva djeca. Einsteinov sindrom može se prepoznati već u najranijoj dobi djeteta, a liječnici koji su s njime upoznati mogu ga prepoznati i kod novorođenčeta. Mogu se usavršiti u različitim stranim jezicima do svoje šeste godine, razviti fenomenalan i vrlo bogat vokabular te završiti srednju školu do 10. ili 11. godine, a fakultet do 15. godine.

Ako imate dijete s Einsteinovim sindromom, morate ga stalno nečime zabavljati i uključivati u mnoge aktivnosti, učiti ga slova od trenutka kada uočite zanimanje za njih, raditi na vještini čitanja, razgovarati s njim o situacijama, događajima te očekivati od djeteta da vas razumije. S obzirom na to da su takva djeca iznimno dobri glazbenici, okružite ga klasičnom glazbom. Zapamtite, to su djeca s iznimno vještim vokabularom, izvrsni čitači već s pet godina (hiperleksija), s dobrim sluhom za glazbu te iznimno dobrom koordinacijom u prostoru i vremenu.

Hiperleksija je teškoća koja se očituje djetetovom prijevremenom sposobnošću čitanja i pamćenja, ali i znatnim teškoćama u razumijevanju i korištenju jezika te većim problemima tijekom socijalnih interakcija. Iako hiperleksija znači da dijete ima sposobnost čitati puno ranije nego što se to od njega očekuje te ima izvrsne vještine pamćenja, većina hiperleksične djece ne može razumjeti značenje riječi te kasne s razvijanjem govornih i socijalnih vještina. Mnoga hiperleksična djeca imaju veliku opsesiju slovima i brojevima.

Razlikujemo tri tipa hiperleksije. Kod prvog tipa riječ je o iznimno bistroj djeci koja počinju čitati jako rano, no kad ih se procjenjuje, ona nisu kategorizirana kao darovita, nego djeca s određenom dijagnozom. U vrtićkim i predškolskim godinama već čitaju na razini prvog i drugog razreda osnovne škole. Drugi tip hiperleksije čine djeca koja imaju nevjerojatne vještine pamćenja i čitanja, ali imaju govorne, socijalne i bihevioralne vještine karakteristične za djecu s autističnim spektrom. Njihova hiperleksija je sposobnost da izvrsno obavljaju jedan zadatak, no ne i druge koji im se zadaju. Djeca s hiperleksijom mogu biti izložena drugim stanjima poput disfunkcije integracije, poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, razvojne dispraksije, opsesivno- kompulzivnog poremećaja ili depresije. Treći tip uključuje djecu s nevjerojatnim vještinama pamćenja i rane sposobnosti čitanja, a ponekad i s naprednim sposobnostima u drugim područjima. Iako djeca mogu imati ponašanje slično autističnom, zapravo nemaju autizam te su društvena i bliska s članovima obitelji, ali distancirana s vršnjacima.

Blizanci su skloniji jezičnim i govornim poremećajima. Na koji način bi roditelji trebali komunicirati s njima i spriječiti probleme u razvoju govora?

-Kako bi na najbolji mogući način poticali razvoj govora i jezika svojih blizanaca, roditelji bi trebali posvećivati svakom djetetu što je moguće više individualne pažnje, odnosno razgovarati sa svakim djetetom pojedinačno. Potrebno je tražiti spontane prilike za to više puta dnevno. Prilikom presvlačenja, primjerice, možemo djetetu pričati kratku priču, pjevati mu pjesmicu, igrati se s njegovim prstićima ili razgovarati o svemu što u tom trenutku radite. Kada se sa svojim blizancima igrate ili nešto radite zajedno, obraćajte im se svakom zasebno, a ne svima istodobno, bez obzira na to što vam za to treba dvostruko ili trostruko više vremena i riječi. Primjerice: „Ivane, donesi mami autić. Bravo!“, „Luka, donesi i ti svoj autić. Bravo!“. Stvarajte prilike za više interakcija i dulje dijaloge sa svakim djetetom. Takve prilike ne nastaju same od sebe tijekom užurbanog dana, nego ih treba stvarati. Nekoliko puta tjedno možete kupati djecu odvojeno, a katkad jedno dijete može ostati s roditeljem kod kuće i igrati se, a drugi roditelj za to vrijeme može povesti drugog blizanca sa sobom u trgovinu. Važno je da maksimalno iskoristite ove rijetke prilike za druženje s djetetom nasamo.

Kako izgleda prvi posjet logopedu? Što djeca i roditelji mogu očekivati?

-Kako bi prvi pregled kod logopeda prošao bez problema, potrebno je pripremiti dijete, ali i sebe. Prvi posjet logopedu ponekad može biti stresan za dijete i roditelje, jer ne znaju što ih očekuje, kako on izgleda i što će se sve na pregledu događati. Prvi pregled se obično sastoji od dva dijela. Prvi dio pregleda je intervju s roditeljima, a drugi dio je procjena djeteta i njegovih komunikacijskih, govorno-jezičnih vještina i sposobnosti. Prosječno trajanje prvog logopedskog pregleda je oko sat vremena. A kako bi logoped bolje upoznao dijete i njegove poteškoće, važno je da logoped ima sve potrebne informacije od roditelja. Stoga je važno za prvi posjet logopedu pripremiti i same roditelje. Oni bi, između ostalog, trebali dati podatke o porođajnoj težini, visini, APGAR testu, o motoričkom i komunikacijskom razvoju djeteta, jezičnom razvoju, o hranjenju i slično.

Sama procjena djeteta ovisit će o kronološkoj dobi djeteta, poteškoćama zbog kojih je upućeno logopedu te o suradnji djeteta. Logoped će procjenjivati sljedeće vještine: razvoj komunikacijskih vještina djeteta, razvoj govorno-jezičnih vještina koje se odnose na jezično razumijevanje (receptivni govor) i govorno-jezičnu produkciju (ekspresivni govor). Procijenit će i socio-kognitivne vještine koje su važne za komunikaciju.

Struktura, pokretljivost i funkcija artikulatora, način govora djeteta, kvaliteta glasa te grafomotoričke sposobnosti također su dio procjene logopeda. Ako se radi o predškolskom djetetu procjenjuju se i obilježja rane pismenosti, no ako je riječ o školskom djetetu procjenjuju se vještine čitanja, pisanja i računanja. Način procjene navedenih vještina ovisi o kronološkoj dobi djeteta.

Pregled logopeda često se provodi kroz igru s djetetom (posebno ako se radi o djeci mlađe kronološke dobi), a tijekom igre logoped postavlja ciljana pitanja u svrhu procjene gore opisanih vještina.

U svrhu postavljanja dijagnoze, logoped često koristi i standardizirane testove koji se sastoje od kratkih zadataka i slikovnih materijala. Važno je napomenuti da za vrijeme pregleda na pitanja koja su upućena djetetu ne odgovarate vi, pa čak ni u situacijama kada dijete ne nudi odgovor na pitanje za koje ste sigurni da zna odgovor. Naravno, kada se ukaže potreba za vašim aktivnim sudjelovanjem u procesu procjene, logoped će to od vas i zatražiti.

Logoped će na kraju procjene reći svoje mišljenje roditeljima, a ovisno o rezultatima procjene, logoped može preporučiti dodatne pretrage, indicirati terapiju, dati savjete o načinima poticanja razvoja djeteta kroz svakodnevne aktivnosti te po potrebi preporučiti kontrolni pregled. Zato, kako bi prvi pregled kod logopeda bio produktivniji, dobro je napraviti malu pripremu i olakšati djetetu i sebi. Samo s pozitivnim stavom i dobrom pripremom pomoći ćete djetetu da lakše pristupi novoj situaciji i novoj osobi, u ovom slučaju logopedu.