Razgovarala: V.S.Herceg

Prof. dr. David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Državnom sveučilištu Southern Connecticut i član Upravnog odbora Programa za studije genocida Sveučilišta Yale, u intervjuu za Dnevni list komentirao je političku krizu u BiH.

On govori i reformi Izbornog zakona kao i o utjecaju Rusije u ometanju euroatlantskog puta BiH, a uvjeren je da bi izvješće visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta trebalo rezultirati sankcijama - smjenom Milorada Dodika.

No, on kritizira i prijedlog reforme Izbornog zakona od strane HDZ-a BiH, ali ne komentira frustracije Hrvata izborom hrvatskog člana Predsjedništva zahvaljujući velikoj većini glasova Bošnjaka, najbrojnijeg naroda u BiH, kao ni bošnjačku težnju ka centralizmu. Ističe kako je "nužno imati stratešku viziju ustavne reforme koja bi pomogla BiH u prelasku iz društva “konstitutivnih naroda”, kako je nametnuo Dayton, u građane s jednakim pravima i dostojanstvom", a što, uostalom i znači spremanje 'Daytona' u ropotarnicu prošlosti te za BiH neku drugu razinu. No, je li BiH na to spremna?

Nakon što je bivši visoki predstavnik u BiH prije odlaska nametnuo Zakon o negiranju genocida i veličanju ratnih zločina, entitet Republika Srpska reagirao je blokiranjem rada državnih institucija. Ove probleme naslijedio je novi visoki predstavnik u BiH, gospodin Christian Schmidt, kojeg negiraju i ne priznaju član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i Vlada Republike Srpske, a entitetska skupština odbacila je 'Inzkov zakon'. Koje je rješenje ove velike političke krize?

- Zakon visokog predstavnika Inzka protiv poricanja genocida i veličanja osuđenih ratnih zločinaca bila je povijesna odluka koja je ponovno potvrdila primat vladavine prava u BiH i regiji. Zbog toga je gospodin Dodik reagirao tako dramatično, pa čak i djetinjasto. Posljednje je desetljeće djelovao nekažnjeno. Inzkov zakon protiv poricanja također je bio ključan jer je, kako je izjavio profesor Gregory Stanton, takvo poricanje najsigurniji pokazatelj da će se zločini ponoviti. Poricanje odaje istinu i minimizira patnju ciljane skupine, čineći je ranjivom na daljnju štetu. Poricanje gospodina Dodika potiče daljnje nasilje, a ono je u Republici Srpskoj ustupilo mjesto veličanju ratnih zločinaca. Dakle, novi zakon je bio apsolutni prioritet. Tzv. zakon koji je donijela Skupština Republike Srpske kojim se odbacuje zakon o negiranju genocida očito je neustavan. Entitet ne može potkopavati državne zakone. Gospodin Schmidt je i dalje visoki predstavnik, bez obzira na to priznaje li ga gospodin Dodik ili ne, i trebao bi nastaviti potvrđivati ​​važnost vladavine prava uz potporu EU i SAD-a.

U BiH postoje sukobi između Srba, Bošnjaka i Hrvata. Bošnjaci teže centralizmu, Hrvati ističu da im se krše demokratska prava jer Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva, a Srbi strahuju za RS. Kako pomiriti te stavove i skinuti luđačku košulju s BiH koju nosi desetljećima?

- Nužno je imati stratešku viziju ustavne reforme koja bi pomogla BiH u prelasku iz društva “konstitutivnih naroda” – kako je nametnuo Dayton – u građane s jednakim pravima i dostojanstvom. Predložena reforma koja je jasno namijenjena olakšavanju izbora bh nacionalista iz određene političke stranke – na što su pozvali Dragan Čović i stranka HDZ – dodatno bi učvrstila etničke podjele, razdvajajući BiH na tri etnička entiteta, pospješujući društvene podjele. 'Non-papers' koji potječu iz Hrvatske i Slovenije podržavali su etničke podjele konstitutivnih naroda, kao i tzv. “mirno raspuštanje” BiH. Ruska Federacija je podržala nacionalistički prijedlog bh Hrvata kao dio svoje dugoročne strategije potkopavanja suvereniteta BiH i sprječavanja euroatlantskih integracija. Stoga se visoki predstavnik i američki izaslanik trebaju suprotstaviti nacionalističkom prijedlogu bh Hrvata za izbornu reformu i podržati tranziciju BiH u državu građana s jednakim pravima i dostojanstvom. Visoki predstavnik bi trebao zatražiti pomoć grupa građana kao što je KRUG 99 u Sarajevu, te Radne skupine za BiH u dijaspori, grupa koje su istraživale i predlagale prijelaz u takvu građansku državu. Uz potporu Visokog predstavnika može se formirati građansko povjerenstvo koje će davati javne preporuke za ustavnu reformu.

Što znače najnoviji događaji u UN-u? Je li UN podlegao pritisku Moskve i što dalje očekivati?

- Nedavno manevriranje Ruske Federacije u UN-u samo je posljednji primjer njihovog zloćudnog utjecaja u regiji. Za mene je miješanje Ruske Federacije ono što je najveća briga. Moskva neumorno radi na potkopavanju suvereniteta BiH. Nakon što je 2015. godine stavila veto na Rezoluciju o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN, Ruska Federacija je tada podržala različite referendume gospodina Dodika na kojima se osporava Ustavni sud i Visoki predstavnik. Nedavno je objavljeno priopćenje u kojem se navodi da će Ruska Federacija članstvo BiH u NATO-u vidjeti kao neprijateljski čin. U drugom službenom priopćenju naglašava se da Ruska Federacija vidi BiH kao dva entiteta, a ne kao jednu državu. Ruska Federacija je također podržala nacionalistički prijedlog bh Hrvata za izbornu reformu jer bi to dodatno učvrstilo etničke podjele. Prije blokiranja pojavljivanja visokog predstavnika Schmidta u Vijeću sigurnosti UN-a, Rusija je dala izjavu da bi bilo kakve sankcije bile nezakonite. Po mom mišljenju, Ruska Federacija nastoji spriječiti euroatlantske integracije Bosne po svaku cijenu. Zato sam u lipnju 2021. godine (na sastanku KRUG-a 99) izjavio da za Moskvu Republika Srpska može biti još jedan Donbas: još jedna fronta otpora EU i NATO-u. Zbog toga, po mom mišljenju, SAD i EU ne bi trebali podcjenjivati ​​krizu u BiH.

Kako se moglo dogoditi da visoki predstavnik ne smije govoriti pred Vijećem UN-a, što do sada nije viđeno? - Je li Rusija time pokazala svoju superiornost?

- Iako je Ruska Federacija pametno iskoristila svoje pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a, isključujući sudjelovanje visokog predstavnika u zamjenu za njezin glas o mandatu EUFOR-a, njezina podrška secesionističkoj agendi gospodina Dodika nije ništa novo. Međutim, važno je napomenuti da su kao odgovor Ruskoj Federaciji, SAD, UK i drugi izrazili obnovljenu potporu Uredu visokog predstavnika. Nadalje, visoki predstavnik je podnio izvješće Vijeću sigurnosti u kojem se temeljito osuđuje gospodin Dodik. Vjerujem da visokog predstavnika Schmidta treba pohvaliti za njegovo prvo izvješće Vijeću sigurnosti, za koje vjerujem da će potaknuti međunarodnu zajednicu u vlastitoj osudi destabilizirajuću teatralnostu gospodina Dodika.

Član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik zahvaljuje Rusiji i nastavlja da u BiH "nema visokog predstavnika". Kako će događaji u New Yorku utjecati na BiH i je li to za Dodika novi "vjetar u leđa"?

- Prethodni visoki predstavnik, veleposlanik Valentin Inzko, pažljivo je dokumentirao svaki primjer ishitrenog ponašanja g. Dodika tijekom proteklog desetljeća u svojim dvogodišnjim i posebnim izvješćima Vijeću sigurnosti UN-a: prijetnje g. Dodika odcjepljenjem, njegove tvrdnje da je Republika Srpska “već odvojena”, njegove tvrdnje da je BiH bila “propala država”, njegov plan o formiranju vlastite specijalne policije s dugim cijevima, njegovi referendumi o Ustavnom sudu i Visokom predstavniku, vrijeđanje Bošnjaka i bosanskog jezika, islamofobične izjave i susret s ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije u Istočnom Sarajevu bez državne zastave. Gospodin Dodik prijeti secesijom, omalovažava Bošnjake, negira genocid i služi se govorom mržnje. Stoga ne vidim da događaji u New Yorku daju Dodiku "nova krila", nego da ga pokreću dalje u njegovoj autodestruktivnoj spirali koja bi uskoro trebala donijeti čvrst odgovor međunarodne zajednice.

Što sada može, i što bi trebao, učiniti visoki predstavnik, Christian Schmidt i je li ovaj ishod značajno uzdrmao njegov kredibilitet u BiH?

- SAD, UK i druge zemlje dale su snažne izjave potpore Visokom predstavniku. Iako je Ruska Federacija iskoristila prijetnju svojim veta u odnosu na misiju EUFOR-a, pozicija visokog predstavnika i bonske ovlasti ostaje nepromijenjena. Vjerujem da bi Visoki predstavnik trebao iskoristiti ovu priliku za poduzimanje hrabrih javnih inicijativa, uključujući uspostavljanje zaštićenih nacionalnih spomen-područja na nekadašnjim mjestima koncentracijskih logora, kao što su Omarska i Barutni magacin, te na mjestima zločina kao što je Foča. Time bi se podržalo ljudsko pravo na obilježavanje sjećanja koje je preživjelima uskraćeno. Treba poništiti neustavne zakone koji su doneseni u Republici Srpskoj. Konačno, predlažem da visoki predstavnik organizira javnu raspravu s EU i SAD-om o ubrzavanju puta Bosne u NATO i EU, upravo kako bi se suprotstavio miješanju Moskve. Dok visoki predstavnik slijedi ovu stratešku viziju i važne inicijative, gospodin Dodik može dokono gledati sa strane.

Visoki predstavnik je u svom izvješću vrlo odlučno izjavio da Dodik predstavlja prijetnju stabilnosti i miru ne samo u BiH nego i u regiji. Nakon ovakvog razvoja događaja, koji je smisao izvješćivanja, jer akteri nestabilnosti nemaju sankcije?

- Izvješća visokog predstavnika Vijeću sigurnosti UN-a od velike su važnosti kao javna evidencija o kontinuiranim ekscesima i provokacijama gospodina Dodika. Moramo vjerovati da će činjenice omogućiti odgovarajuće djelovanje u danima koji dolaze. Visoki predstavnik zaslužuje veliku zaslugu za iskrene i temeljite detalje svog prvog izvješća Vijeću sigurnosti UN-a. Kako kažete, visoki predstavnik nedvosmisleno izjavljuje da su postupci gospodina Dodika ugrozili mir i stabilnost zemlje i regije. Detaljno izvješće visokog predstavnika pokazuje da Dodikovo obećanje da će se povući s državnih funkcija, uključujući i OS BiH, podrazumijeva 'de facto' secesiju, što bi bilo protuzakonito i narušilo mirovni sporazum. Vjerujem da njegovo izvješće iznosi jasan argument za pojačane sankcije, smjenu Milorada Dodika s dužnosti zbog njegovih prijetnji miru i argument za jačanje jedinica EUFOR-a i raspoređivanje mirovnih snaga NATO-a.

Jesu li EU i SAD previše neodlučni u odlučnijem djelovanju i smirivanju napetosti koje prijete destabilizacijom cijele regije?

- Neodlučnost nije nova. Međunarodna zajednica nije prepoznala da je BiH bila žrtva međunarodne agresije i genocida od 1992. do 1995. godine i to je spriječilo učinkovitu intervenciju. Ono što EU i SAD sada trebaju shvatiti je da je Republika Srpska osnovana na temelju počinjenju genocida jer je pokušala ukloniti sve nesrbe sa svog samoproglašenog teritorija kroz zločine i prisilno raseljavanje. Ako bi se u potpunosti razumjela temeljna eliminacijska namjera Republike Srpske, onda bi se sadašnje prijetnje Milorada Dodika secesijom, govorom mržnje, etničkim uvredama, poricanjem genocida i veličanjem ratnih zločinaca mogle smatrati samo namjerom da se dovrši genocid koji je započela Republika Srpska 1992. godine. Neuspjeh EU, UK i SAD da odlučno reagiraju znači da oni i dalje ne razumiju Dodikovu genocidnu namjeru. Analitičari, aktivisti za ljudska prava i prijatelji BiH moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi podigli svijest o ovoj temeljnoj egzistencijalnoj prijetnji.

Kakav scenarij očekujete?

-Čini se da je američki izaslanik Gabriel Escobar usvojio pristup osmišljen kako bi minimizirao ili umanjio značaj krize, tvrdeći da rata neće biti, da nitko ne podržava Dodika i da je Srbija saveznik SAD-a s kojim SAD ima brojne značajne odnose. Možemo se samo nadati da su ove izjave dio opravdanog diplomatskog pristupa koji teži smirivanju situacije, a ne temeljene na manjkavoj analizi situacije. Važno je podsjetiti da su američki državni tajnik Blinken i Josep Borrell, visoki predstavnik EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, nedavno dali zajedničku izjavu potpore suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti BiH. No, s obzirom na izvješće visokog predstavnika Vijeću sigurnosti UN-a, čini se da međunarodna zajednica mora pronaći način kako bi odgovorila odlučnije i hitnije. Kako je visoki predstavnik napisao u svom izvješću: “Ignoriranje ili umanjivanje važnosti ovakvog stanja stvari moglo bi imati opasne implikacije za regiju i šire.” Ako SAD ima smislen odnos s predsjednikom Vučićem, treba ga potaknuti da obuzda gospodina Dodika prije nego što bude prekasno. Čini se da pitanje koje bismo trebali postaviti ne bi trebalo biti hoće li ili neće biti još jednog rata. Pitanje bi trebalo biti: "Zašto nitko ne čini sve što može da spriječi da se to dogodi?"