Dnevni.ba - PRELOADER

INTERVJU Prof. dr. Franjo Topić: Hrvati u BiH nisu repa bez korijena, nisu dijaspora - ovdje živimo stoljećima

16 Tra 2022


INTERVJU Prof. dr. Franjo Topić: Hrvati u BiH nisu repa bez korijena, nisu dijaspora - ovdje živimo stoljećima

Razgovarala: V.S.Herceg

Za prof.dr. Franju Topića zasigurno se može kazati kako je jedan od najprepoznatljivijih osoba u BiH više od dva desetljeća. Ovaj teolog i počasni predsjednik najstarijeg hrvatskog društva u BiH, HKD Napredak od njegove obnove 1990. godine, uistinu je dao velliki doprinos i pečat u razvoju boljeg, tolerantnijeg i demokratičnijeg društva. Pa čak i onda kada je zbog takvih svojih stavova bio često napadan, ustrajavao je na porukama pomirenja, suradnje i među narodima i svim žiteljima BiH.

Iako se doima da se, nakon što je HKD Napredak dobio novu energiju, a dužnost prvog čovjeka Društva preuzeo Nikola Čiča, povukao iz javnog djelovanja - to je samo dojam. I dalje ostaje posvećen svom dosadašnjem djelovanju i radu.

Samo neke od dužnosti koje prof. Topić obnaša su: Od 1985. do 1991. predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu: Ekumensku teologiju i Istočno bogoslovlje, a od 1985. do danas predaje Ekleziologiju, Povijest i nauk religija, Povijest i nauk islama, Vjerodostojnost kršćanske objave i Teološku epistemologiju. Od 1986. do 1996. tajnik je tog fakulteta i prefekt studija. Bio je član ekumenskog vijeća Biskupske konferencije Hrvatske i BiH, sada je član više vijeća Biskupske konferencije BiH. Bio je član Komisije Biskupske konferencije Jugoslavije za Međugorje, član međunarodnog komiteta 'Islam u Europi' pri Vijeću biskupskih konferencija Europe (CCEE) i Konferencija protestantskih Europskih crkava (KEK) (1987–2007). Bio je šef dopisništva Glasa Koncila za Vrhbosansku nadbiskupiju (1986–2004). Počasni je predsjednik Paneuropske unije BiH od 1995. do 2010, a od 2009. je i član Predsjedništva Međunarodne Paneuropske unije.

Prof. Topić „ne želi politiku u svoju butigu“, te kratko kaže: „Svugdje se stranke svađaju oko osvajanja što više vlasti, ali u BiH je posebno osjetljivo jer su stranke nacionalne pa često proizilazi da se narodi svađaju. Ne smiju se izjednačavati stranke i narodi“.

Vaša knjiga, koju ste nedavno predstavljali diljem BiH i Hrvatske, 'Bosna i Hercegovina: Naša domovina', ima zaista znakovit naslov. Umjesto posvojne zamjenice "moja", Vi kažete "naša". Što znači takav pristup za Bosnu i Hercegovinu i njezine sve narode i žitelje?

-BiH jest i naša i moja domovina i upravo sam želio skrenuti pozornost na potrebe prihvaćanja BiH svojom domovinom kako od strane bosanskohercegovačkih Hrvata tako i od strane svih drugih njenih građana. Čovjek se rađa u domu, živi u domu, a domovina je prošireni dom. Ako ste u jednoj zemlji rođeni, ako ste njoj posvetili svoj cijeli radni vijek, u njoj sagradili dom i obitelj, vi ste tu pustili svoje korijenje i to je vaša rodna gruda, ma gdje da otišli i gdje vas život odveo. Treba podcrtati da Hrvati u BiH nisu repa bez korijena, nisu dijaspora nego ovdje živimo stoljećima. Da ponovimo neke katoličke podatke, jer je nacionalno obilježje novijeg datuma: Prvi spomen Vrhbosanske/sarajevske(nad)biskupije je 1089. godine, franjevci su došli 1291., brojne časne sestre su ovdje i preko 150. godina. Ja imam neskrivenu ljubav prema BiH i to u formuli jedinstva u različitostima. Krivo je poimanje ili BiH ili Hrvatska nego i BiH i Hrvatska. Treba navijati za Hrvatsku ali i za BiH. A što se tiče onih koji ne priznaju BiH, dovoljno je reći da nije bilo referenduma i samostalne BiH, danas bi živjeli u Srbiji.

Čini se da BiH proživljava vrlo burna vremena - nakon pandemije korona virusa i nas pogađa inflacija, mnogi ljudi još teže preživljavaju, a siromaštvo postaje svakodnevnica, a tu su i stalne političke napetosti, posebice nakon ruske agresije na Ukrajinu. Mogu li narodi u BiH, kao i svi građani koji ovdje žive, iz svega izući pouku ili će i dalje loše politike uvjetovati život u BiH?

-Volio bih ovo započeti s jednim zapisom pisca Šenoe koji 1880. g. piše: „Svršeni su računi ove godine. Bila je crna po nas Hrvate. Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poharala zemlju... Ne samo ljudi, ne samo Mađari i Austrijanci, i narav se proti nama urotila, sve zlo je navalilo na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore nemože biti nego što je sada“. Ovo donosim da se vidi kako je život često bio težak i da su ljudi kukali. Neki ljudi misle da ima raja na zemlji. Nema raja na zemlji. Život je svugdje, naravno ne jednako, potežak i gotovo svugdje ljudi kukaju. No, treba uz probleme tražiti i gledati ono što je pozitivno. Ima siromašnih, nezaposlenih, umirovljenika. Hajdemo i mi osobno im pomagati. A ima puno i pozitivnoga u BiH. Opet ću govoriti podacima i činjenicama: u BiH prema popisu ima 3,5 milijuna stanovnika, od toga 540.000 Hrvata. Vanjski dug BiH je 5,5 milijardi eura, a Slovenija ima 40 milijardi. Ima 14,5 milijardi KM privatne štednje, ima 1.160.000 domaćinstava, a stanova/kuća 385.000 više nego domaćinstava, a 1.108.000 auta. Prema svim kriterijima tko ima kuću/stan i auto, nije bogat, ali nije ni siromašan. Nema mjere i umjerenosti. Ljudi su često pretejerano pohlepni, na to ih tjera i velika propaganda.

Bilježimo alarmantan broj mladih koji odlaze iz BiH u potrazi za zaposlenjem, pravednijim društvom i poštenim, ravnopravnim pristupom gdje život ne određuje podobnost već sposobnost. Kako zadržati mlade u ovakvom okruženju koje im se ostavlja u zalog?

-Ja sam ponavljao, a evo opet ću Šantićeve stihove: Sunce tuđeg neba neće vas grijat, kô što ovo grije!” I nije to samo puki citat ili fraza. Neke stvari se ne mogu kupiti novcem, one se osjećaju, one su usađene duboko u svakom biću. Mladima se treba i mora pomoći, a radio sam to kako kroz obrazovanje kao svećenik i kao profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta, ali i kao obnovitelj i dugogodišnji predsjednik HKD Napredak čija je osnovna misija pomaganje mladim ljudima kroz stipendiranje i druge vidove pomoći. Trebaju se i mladi više boriti za svojemjesto pod suncem, jer vam nitko ništa neće dati bez borbe. Ne može se nigdje ništa steći preko noći, u svemu je potreban predan rad i vrijeme i rezultati neće izostati. Nigdje nije sjajno, mnogi se ljudi zavaravaju misleći da na Zapadu teče med i mlijeko. Dobro bi bilo shvatiti da na Zapadu nijedna prosječna obitelj ne može živjeti od jedne plaće. Poznajem dobro život naših gastarbeitera, ali i Njemaca i Talijana,  tamo se možda bolje živi, ali se ovdje ljepše živi. Mnogi naši ljudi rade loše poslove, koje ovdje neće da rade, često i dva posla da bi više zaradili. Znam puno ljudi koji s visokom spremom rade na 'baušteli'. Izuzev odlaska u inozemstvo, treba podsjetiti da je najveći problem u BiH i Europi niski natalitet, o kojem mnogi ne žele govoriti. Natalitet je u Europi i BiH od 1,2 do 1,8 promila, a minimum od 2,2% kako bi se samo održao status quo. Ovo nije nikakva teorija nego naprosto matematika. Ponavljao sam u ratu a i sada ponavljam: ne trebaju nam zgrade, mrtva zemlja, nego trebaju nam ljudi.
Dugo živite u Sarajevu gdje ste zaista svugdje rado viđen gost. Uvijek ste inzistirali i zagovarali dijalog, razumijevanje, život, a ne "suživot". Može li se kazati da je bh društvo u tome uspjelo, ili možda, idemo ka unatrag?

-Ako dosad nisam posustao u teoretskom i životnom dijalogu, to se nadam da neću ni do kraja života. Bog nam je dao da smo umna bića, a Biblija na prvim stranicama govori da je čovjek biće govora i razgovora i time nas odvojio od drugih živih bića koja obitavaju na zemlji. BH društvo je uvijek živjelo i živjet će, samo je pitanje kako. Živjeli smo uvijek jedni s drugima, jedni pored drugih, rađali se i umirali, radovali se i tugovali, poštovali ili ne, naprosto živjeli. Mi govorimo sličnim jezikom, živimo u istoj zemlji, gledamo u isto nebo i pod njim hodimo, rekao bih nesvjesni koliko smo mali, kakva smo zrnca u svemiru. U BiH je politička retorika retrogradna, ostalo je sve stvar, obrazovanja i kulture i posebno onoga što je svatko od nas ponio iz svojeobitelji. A jednaki smo u svojim različitostima, samo trebamo tražiti ono što zajedničko, toga je bar 95%. Valjda ne bismo trebali dozvoliti da nam je važnije 5% razlika, nego 95% zajedničkoga.  Ako ćete tražiti ono što je loše kod nekoga ili u nekoj firmi ili u BiH, uvijek ćete naći. Ako će supružnici stalno jedno drugom prigovarati i tražiti loše, mogu se svaki dan bar jednom rastati. Dijete se ne rađa s mržnjom, ona se stiče, uči od okoline, medija i zlih ljudi.

Koju ulogu po ovom pitanju imaju, i mogu imati, vjerski predstavnici?

-Vjerski predstavnici u društvu imaju i uvijek su imali značajnu ulogu u stvaranju bolje atmosfere, vraćanju čovjeka na put mira, na put vjere i dobra. Bog je ljubav i svi su ljudi pozvani da se ljube. Rekao bi papa Franjo svi smo braća i sestre. Vrijeme Uskrsa, za nas katolike, za one koji slave i vjeruju, je upravo vrijeme u kojem se obnavljamo, obraćamo, vraćamo sebi i na pravi put, a to je put dobrote, ljubavi, poštovanja, oslobađanja od ega i vraćanju svemu onome dobrome što nas čini čovjekom. To trebaju promovirati političari i mediji, jer bez toga govor vjerskih ljudi nema veliki učinak.

Kako se čini malo tko je zadovoljan u BiH. Politički predstavnici Hrvata kažu da im se otimaju njihova prava i za to krive Bošnjake jer im nameću predstavnike. Politički predstavnici Srba optužuju "političko Sarajevo" da im želi učiniti "isto što i Hrvatima", a Bošnjaci za Hrvate kažu da "imaju više nego što im pripada", a sa Srbima su posebno na lošoj stazi. Kakav je to 'gordijski čvor'? Kako ga raspetljati i tko je kriv?

-To pitajte političare jer oni o tome odlučuju. O svim bitnim stvarima u BiH i u Hrvatskoj od 90-ih na ovamo mislim podjednako, što se vidi i u mojoj spomenutoj knjizi. Nije moje da ulazim u konkretna rješenja, ali mogu reć, kad pitate, da je najbolje rješenje za BiH kantonizacija ili švicarski model, što su prije više godina i bh biskupi predložili. To je učinjeno u Federaciji s Washingtonskim sporazumom i to je trebalo nastaviti kao što je bilo sadržano u tom sporazumu.

Kakvu politiku trebaju zagovarati bh Hrvati?

-Već sam odgovorio na to pitanje. Ovdje je previše politike u javnosti, to npr. u jednoj Njemačkoj nije slučaj. Ono što bih poručio svim strankama jest njihova velika odgovornost. Svugdje se stranke svađaju oko osvajanja što više vlasti, ali u BiH je posebno osjetljivo jer su stranke nacionalne pa često proizilazi da se narodi svađaju. Ne smiju se izjednačavati stranke i narodi.

Konkretno kada su u pitanju Hrvati - kakav je danas njihov položaj u BiH i kakva se budućnost može očekivati za najmalobrojnijii konstitutivni narod u BiH?

-Ja ne bih o konkretnim političkim pitanjima. Naravno da treba svatko govoriti o svim društvenim općim pitanjima, jer se tiče svakoga čovjeka. Ja govorim na bazi činjenica, dok mnogi govore svoje mišljenje koje ne vrijedi ako nije utemeljeno na činjenicama. Hrvati imaju 96 osnovnih škola, 48 srednjih škola, dva sveučilišta, dva dnevna lista itd. Tu je i zemljište i imovina, štednja…Ima preko 800 svećenika, preko 500 redovnica, dvije teologije, teološki insitut, četiri dobra crkvena lista itd. Hrvati BiH imaju više imovine, institucija, organizacija, nego svi Hrvati Europe zajedno, ne računajući Hrvatsku.

Počasni ste predsjednik HKD Napredak i to nakon višegodišnje dužnosti predsjednika ovog najstarijeg hrvatskog kulturnog društva u BiH. Što je HKD Napredak ne samo za Hrvate BiH, nego i za sve druge građane ove zemlje?

-HKD Napredak je društvo od velikog nacionalnog i državnog značenja, Društvo koje je uradilo i radi mnogo, bez kojeg bi naša kulturna i društvena scena bila dosta siromašnija. Ove godine Napredak slavi 120 godina postojanja. Napredak je godišnje, prije korone, organizirao preko 500 manifestacija, a i sada radi puno. Ima oko 60 podružnica, oko 40 zborova, folklornih skupina, izdaje tri lista, ima dva glazbena trija, zakladu Otvorena kuća, NK SAŠK Napredak, dva palninarska društva, dva šahovska kluba, boćarski, biciklistički klub itd. U nekim mjestima većinu kulturnog života realizira Napredak. I ove akdemske godine stipendira preko 90 studenata u visini od oko 120.000 KM. Dopustite da budemo neskromni, a kao odgovor pesimistima: Napredak više radi i priređuje manifestacija u kulturi nego svi Hrvati Europe.
Bh pravoslavci, katolici i muslimani dočekuju svoje najsvetije blagdane. Koju poruku poslati vjernicima, ali i svim građanima BiH?

-Neka Kristovo uskrsnuće, ramazanski post i nadolazeći Pesah osnaže vjeru i nadu i u naša srca unesu više svjetlosti i Božje ljubavi koja će biti vodilja i nit koja će nas spajati s izvorom naše duše, ali i nit koja će znati pružiti utjehu i odagnati strah u ovom turbulentnom vremenu. Sa željom i molitvama da u naše domove uđe obilje zdravlja, mira, vedrine i snage za savladavanje svih poteškoća želim svima onima koji slave sretan i blagoslovljen Uskrs, Vaskrs, Bajram Šerif Mubarek Olsun i Chag Pesah samech.

Budimo prije svega dobri ljudi, budimo zahvalni na svakom poklonjenom danu i na svakom sretnom trenutku.

DNEVNI


U novom broju donosimo

Novi broj

23 Stu 2024

U novom broju donosimo

Novi broj

22 Stu 2024

U novom broju donosimo

Novi broj

21 Stu 2024