S namjerom da građanima omogući transparentan uvid u sve aktivnosti i realne statistike koje se tiču izgradnje malih hidroelektrana, ali i protivljenja nevladinih ekoloških organizacija investiranju u proizvodnju električne energije na rijekama, diplomirani inženjer mašinstva i direktor kompanije “Rudstroj“ iz Banovića Ramo Gutić vodeći se iskustvom razvijenih europskih zemalja govori o energetskoj budućnosti naše zemlje.  

Investitori u izgradnju malih hidroelektrana kao i oni koji na bilo koji način sudjeluju u tim projektima već duže vrijeme su meta napada. Tko govori i tko radi protiv vas?

- To su kvazi ekolozi i neki mediji, koji uporno ponavljaju jedno te isto o navodnom uništavanja rijeka, prirode, odnosno biodiverziteta na ciljanom području. Prema dostupnim informacijama dovoljno su plaćeni, ali po svim parametrima nisu stručno kvalificirani da se uopće bave ovom temom. Za razliku od njih naša Udruga “Hidroenergija“ okuplja stručnjake uskog profila koji tematiku malih hidroelektrana znaju po svim parametrima do najsitnijih detalja. Zato doista smiješno zvuči iz nestručnog ugla ulaziti u raspravu o pozitivnim ili negativnim efektima izgradnje i rada mHE pri čemu se pojedinci stavljaju na stranu protivnika mHE bez dublje analize i svih teza koje su apsolutno na strani izgradnje novih kapaciteta. Oni investitore u mHE nazivaju “tajkunima“ I “lopovima“… Rekao bih, ništa neobično - balkanski vokabular. Nasuprot njima mi govorimo činjenicama.

Glavni argument protivnika izgradnje mHE je da te elektrane ugrožavaju rijeke. Možete li argumentima potvrditi da to nije istina?

- Male HE ugrožavaju naše rijeke isto onoliko koliko i ugrožavaju i Europske rijeke. U Europi ih je izgrađeno 21.800 i ta izgradnja se i dalje nastavlja. Tako na primjer Austrija planira do 2030. godine iz mHE povećati proizvodnju za 5,5 TWh, Norveška već ima pripremljene lokacije i dozvole za 400 novim mHE, odnosno novih 3,3 TWh... Tako to rade bogate zemlje. A bogate su zato jer znaju koristiti svoja prirodna bogatstva.

Oni koji Vas napadaju izjavljuju da ćete izgradnjom mHE izbetonirati korita naših rijeka i vodu usmjeriti kroz cijevi.

- Laži su da će korita naših rijeka biti izbetonirana, a rijeke u cijevima ukoliko se nastavi izgradnja mHE. Boraveći i obilazeći većinu zemalja EU nisam imao dojam da su njihove rijeke u betonima i cijevima. Naprotiv. Vidio sam mnogo rijeka na kojima su izgrađene mHE čija je voda čista bez fekalija i smeća, a obale uređene po najvišim ekološkim standardima, čemu bi trebali i mi težiti. Ovo će vam potvrditi svi naši ljudi, par stotina kilometara od nas, koji borave u tim zemljama. Na kraju, tko ne vjeruje neka pogleda rijeku Gostović u Zavidovićima sa četiri mHE koje su pored energetskog benefita obogatile i turistički sadržaj ovog područja. Na vodozahvatima imate formirana prelijepa jezerca, infrastruktura pored ovih rijeka je unaprijeđena, jednostavno napravljen je bolji ambijent za življenje nego što je bio ranije. A da ne pričam o značaju pribranskih mHE na zaštitu od poplava kao i ulozi mHE u vanrednim situacijama.

Često možemo pročitati kako pojedinci izgradnjom mHE žele zauzeti rijeke. Trebamo li se bojati toga?

-Mi imamo izgrađenih tek 119 mHE a dostupni potencijal je za 500 mHE. Kada izgradimo 500 mHE, zauzeti ćemo tek manje od 2 posto našeg ukupnog vodotoka. To je minorno u odnosu na rijeke u zemljama EU čija članica želimo biti. Naše rijeke ne ugrožavaju mHE, nego fekalije i drugi otpad kao i nekontrolirana eksploatacija šumskog bogatstva. Na to se trebaju fokusirati “zaštitnici rijeka“, ako imaju iskrene namjere, po uzoru na ekološke udruge iz EU.

Zašto u Europi mHE ne prestavljaju ekološki problem, a na Balkanu - da? 

- Zato što se u Europi ovim problemima bave odgovorni, stručni i kompetentni ljudi u ministarstvima, svatko iz svog resora, koji se tiče problematike. Zato što to rade odgovorni koji prepoznaju interese svoje zemlje. Ljudi koji znaju pomiriti ekološke, energetske i socijalne interese zajednice. Ne zalijeću se donošenjem zakona o zabrani gradnje bilo čega nego se pristupa racionalno i tamo gdje je interes - gradi se, a gdje nije - ne gradi se. Kod nas se ovom problematikom bave nekompetentne nevladine ekološke udruge bez znanja iz energetike i ekologije, kao i neki mediji i novinari koji nikada nisu ni vidjeli mHE. Na Balkanu se preko nevladinih organizacija i ekoloških udruga najlakše peru pare. Termin pranje para je, da približim čitateljima problematičan i pravno upitan, odnosno potencijalno kriminalistički tretiran. Korist, i to kratkotrajnu od toga imaju samo osnivači tih udruga, neki mediji koji ih podržavaju i estradne ličnosti koje imaju osobnu financijsku korist od istupa.

A tko ima korist od mHE? 

-Koristi od mHE ima cijela država. MHE su razvojna šansa za BIH. Investicije u mHE otvaraju se nova radna mjesta. 500 mHE je investicija od 2,5 milijardi KM. Za 10 godina, to je 250 milijardi KM. To je 7.500 novih radnih mjesta u sektoru metalne industrije, elektro industrije i  građevine i 2.500 GWh električne energije (ekvivalent TE Kakanj). 500 mHE je 15 posto proizvodnje električne energije u BiH i skoro pola milijarde KM izvoza električne energije po današnjoj cijeni na berzi. Nakon isteka koncesionog perioda, mHE postaju vlasništvo države a prihodi od skoro pola milijarde po sadašnjim cijenama idu u proračune. To je novac koji ostavljamo budućim generacijama za plaćanje dugova, naših dugova.

Stiče se dojam da je i pitanje prava na koncesije okrenulo dio javnosti protiv sudionika u projektima izgradnje novih malih elektrana. Slažete li se s tim?  

- Možda lokalna zajednica nema vidljiv benefit koji bi trebala imati, jer koncesione naknade idu županijama, a oni nedovoljno vraćaju lokalnoj zajednici. Zato se takozvani zaštitnici rijeka i svi mi, trebamo zalagati za izmjene zakona kojima će kompletni prihodi od koncesione naknade pripadati lokalnoj zajednici. Treba se opredijeliti za pravno rješenje koje će omogućiti da 10 posto prihoda od mHE pripada lokalnoj zajednici s obvezom da lokalna zajednica osigura sve potrebne dozvole za gradnju mHE. Evo za to i primjera: Dvije mHE na Neretvici bi imale godišnji prihod od oko pet milijuna KM. Deset posto ovih prihoda je 500.000 KM koje bi trebala prihodovati Mjesna zajednica Buturović Polje. Pitam da li bi mještani Buturović polja dozvolili da im ekološke udruge miniraju ove projekte i uskrate ove prihode, a logičan dogovor bi bio – ne. Ovako svi su na gubitku.

Tko još gubi primjenom postojeće prakse?

- Elektroprivreda BiH gubi 4,5 milijuna maraka godišnje, što predstavlja i gubitak izvoza električne energije, što je opet izravna šteta bh. gospodarstvu. Mještani Buturović Polja su uskraćeni za 500.000 KM godišnje, a zamislite što bi ovaj novac značio toj lokalnoj zajednici. Država za minimalno 300 radnih mjesta gubi plaće i sve zakonske poreze i doprinose, zatim 850.000 PDV-a, i još minimalno 100.000 vodnih i drugih naknada. To je cijena aktivizma ekoloških udruga i pjevača po Buturović Polju i njihovog razmišljanja. Kad već govorite o tome zanimljiva je i podrška nekih političkih faktora koju su imali, a koji na ovaj način žele dobiti glasove, ne razumijevši dovoljno problematiku. Ne mogu da shvatim da je nekim ozbiljnim političkim igračima, koji pretenduju da vode državu, preče 300 glasova od 300 radnih mjesta. Eto i po tome procijenite, koliko su ozbiljni politički igrači.

Vratimo se na iskustva razvijenog dijela Europe i ulogu inspekcija koje u tim državama strogo i intenzivno nadgledaju izgradnju, a potom i rad ovakvih elektrana. Kod nas to nije slučaj. Šta nam nedostaje da i mi u BiH uvedemo tu praksu?

-Male HE se projektiraju, izgrađuju i eksploatiraju prema važećim standardima i dozvolama. Pri projektiranju se poštuju svi tehnički i ekološki standardi kao i u EU. Propisuju se EPP (ekološki prihvatljivi proticaji, kao i takozvane riblje staze za migraciju riba. Svi projekti, prije dobijanja građevinske dozvole prođu fazu revizije. Prije puštanja u rad vrši se tehnički prijem objekta i utvrđuje se usuglašenost projekta sa izvedenim stanjem, te se na osnovu toga daje ili ne daje upotrebna dozvola. Kontrolu nad poštivanjem propisanih uvjeta korištenja mHE, prije svega kontrolu EPP (ekološki prihvatljiv protok) vrše nadležne inspekcijske službe. Znači, postoji zakonski okvir koji regulira ovu oblast, identičan kao i u EU. Ukoliko dolazi do nepoštivanja uvjeta korištenja mHE, inspekcijski organi su dužni sankcionirati prekršitelja. U ovom dijelu sankcioniranja prekršitelja uvjeta eksploatacije objekta mHE treba izmjeniti zakonodavstvo i uvesti rigoroznije mjere, uvođenjem novčanih kazni koje će natjerati korisnike mHE da poštivaju pravila. Mjere trebaju ići dotle da ukoliko jedan korisnik više puta krši propisana pravila, da mu se oduzme dozvola za rad mHE. Na jačanju inspekcijskog nadzora trebaju insistirati i takozvani zaštitnici rijeka.

U svemu ovome o čemu ste prethodno govorili građani se uopće ne pitaju, a trebalo bi jer su kupci i potrošači električne energije, putem računa za struju subvencionirajući proizvođače električne energije iz mHE...

- Istina je da na računima za struju imate stavku koja se odnosi na obnovljive izvore električne energije pri čemu 90 posto tog novce ide u poticaje za solar i vjetar, a svega 10 posto na mHE. Po tom osnovu građani su u 2020. godini subvencionirali struju iz solara sa 9,9 milijuna KM odnosno 0.3292 KM/kW; iz vjetra sa 4,3 milijuna KM odnosno 0.0379 KM/kW; iz mHE sa svega 1,8 milijuna KM odnosno 0.0206 KM/kW. Znači građani su subvencionirali struju iz solara 5,5 puta više nego iz mHE. U prosjeku jedna mHE je subvencionirana sa 15.000 KM, a državi se po osnovu koncesionih naknada i poreza uplati preko 100.000 KM. Dok recimo jedna ekološka udruga dobije pet puta više, a država od nje nema nikakve koristi.

Čime to možete potkrijepiti?

- Na primer udruga Eko akcija je u 2019. godini imala potporu u iznosu od preko 130.000,00 KM, a 2020. preko 80.000,00. Bilo bi dobro kada bi nam prezentirali u što su potrošili ove novce ako izuzmemo troškove za banere i ručakove.

Protivnici izgradnje mHE tvrde i kako su mHE ozbiljna prijetnja turizmu…

-Tamo gdje su benefiti od turizma na našim rijekama veći od benefita hidroenergetskog iskorištenja, ne treba graditi mHE. Takvih lokacija je malo, ali ih ima. U USŽ poslije rata nije napravljena nijedna mHE. Možda su u ovoj županiji benefiti od turizma veći od benefita hidroenergetskog iskorištenja. Treba ispitati. U Europi i u značajnim nacionalnim parkovima imate izgrađenih mHE. To pokazuje da se mHE mogu uklapati u ambijente nacionalnih parkova i oplemeniti njihov sadržaj. Znači možete imati i energiju i turizam na istoj lokaciji. Na Nijagarinim vodopadima imate hidroelektranu. Na našoj ljepotici Uni izgrađena mHE Una Kostela u Bihaću. Da li ova mHE smeta razvoju turizma na Uni? Treba li spomenuti ulogu ove mHE u proteklom ratu u preživljivanju stanovnika ovog kraja? Odgovor je jasan.

Špekulira se i s brojem radnih mjesta koja se otvaraju izgradnjom a potom i eksploatacijom elektrane…

- Priča ekoloških udruga da investicije u mHE produkuju malo radnih mjesta je dokaz njihove nekompetentnosti i neznanja. Ekonomisti dobro znaju što znači investicija od 250 milijuna KM godišnje, samo s aspekta radnih mjesta. Pri gradnji mHE imamo angažirane projektantske kuće, građevinsku operativu, metalnu industriju, trgovinu i druge u manjoj ili većoj mjeri. Mnogo naših, građevinskih firmi se specijaliziralo za gradnju mHE. Odgovorno tvrdim, da bržim i efikasnijim procedurama za dobivanje građevinske dozvole za gradnju mHE možemo za godinu otvoriti 7.500 novih radnih mjesta. BiH jedina, osim Slovenije, na prostoru biše Jugoslavije, ima vlastiti dizajn i proizvodnju kompletne turbinske i hidromehaničke opreme za mHE. Austrija je izgradnjom 4.000 vlastitih mHE razvila desetak firmi iz ove oblasti koje sad plasiraju svoju opremu po cijelom svijetu.

Što bi bila Vaša ključna poruka ekološkim udrugama?

- Da ne smetaju razvoju bh. gospodarstva, da ne ukidaju radna mjesta i ne obmanjuju javnost, kako će zbog mHE netko ostati bez vode, i kako se netko zbog mHE nastoji iseliti. To su gnjusne laži. Kada to govore moraju biti konkretni i reći gdje se to desilo. Ja imam argumente u primjeru gornjeg toka Vrbasa gdje je i izgrađeno najviše mHE i gdje nitko nije ostao bez vode - ni rijeka ni ljudi, i gdje se nitko nije iselio zbog mHE. U ovom kraju one su donijele prosperitet stanovništvu. Nadalje im savjetujem da ne iznose laži, kako će živi svijet u rijekama biti uništen zbog mHE. Ovih 119 do sada izgrađenih objekata mHE ih demantira. Sve su rijeke žive i život u njima i oko njih se odvije sasvim normalno. Sugeriram im da se usmjere u zaštitu naših vodotoka od fekalija i drugog otpada i zaštitu od nekontrolirane eksploatacije šumskog blaga, jer to nanosi više štete našim rijekama i vodama nego tisuće mHE. Neka izvrše pritisak na vlast da radi svoj posao u smislu inspekcijskog nadzora nad izgradnjom i korištenjem mHE, da se neodgovorni investitori sankcioniraju. Ne može se zbog nekoliko neodgovornih investitora zabraniti gradnja mHE. Bilo bi korisno da usmjere aktivnosti na izmjeni zakonodavstva u smislu da koncesione naknade pripadaju lokalnoj mjesnoj zajednici gdje bi se efekti tih naknada izravno vidjeli.

Svojevremeno ste iskazali oštar stav prema donosiocima odluka u Parlamentu…

- Neka se ne igraju se sa sudbinama djelatnika koji rade u ovom sektoru. Suočit će se s buntom više tisuća radnika kojima bi bila ugrožena radna mjesta, zabranom izgradnje mHE. Kao što smo rekli na početku, mi se bavimo činjenicama. Proizvoljne konstatacije i neutemeljene pretpostavke od strane takozvanih ekoloških aktivista smatramo populističkim nastupom zbog kojeg na kraju najviše štete može imati samo zemlja u kojoj i na kojoj živimo. Zar zaista mislite da mi ne volimo naše rijeke i našu državu? Nismo toliko bogati da se možemo odreći ovog resursa. Imamo domaći resurs, domaće znanje, domaće investiture. Ne trebaju nam nikakva zaduživanja. Pokrenimo investiciju od 2,5 milijarde KM. Zaposlimo 7.500 radnika. Proizvedimo 2,5 TWh zelene energije. Izvezimo pola milijarde KM električne energije iz mHE. Kompletnu koncesionu naknadu od mHE dajmo lokalnoj zajednici, da zadovoljimo i njihov interes. Graditi mHE tamo gdje je benefit od njih veći od benefita iskorištavanja vodotoka u druge svrhe. Na kraju, gradimo solarne i vjetro-elektrane i ispunimo svoju obvezu dekarbonizacije u elektroenergetskom sektoru. Ne budimo prva država u svijetu koja će napraviti glupost i zabraniti gradnju mHE.

H. Ž.