INTERVJU Željko Šuman: Kriza u kojoj smo se zatekli trenutak je za promišljanje i preispitivanje, a onda i prilika za promjene
Razgovarala: Vesna Hlavaček
Dr.sc. Željko Šuman bio je osnivač i prvi voditelj Ureda za međunarodnu suradnju Sve-Mo, te dugogodišnji pomoćnik rektora i prorektor za za međunarodnu suradnju i znanost tog sveučilišta. Bio je vršitelj dužnosti rektora Sveučilišta u Mostaru, zamjenik ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, predsjednik Državnog odbora i povjerenik BiH za Svjetsku izložbu EXPO 2000 u Hannoveru, zamjenik voditelja izaslanstva BiH na Ministarskoj konferenciji WTO u Seattleu 1999. i voditelj državnih izaslanstava na drugim međunarodnim konferencijama; član je Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH te član Odbora za ekonomske znanosti ANUBiH. Kao vršitelj dužnosti rektora, prorektor ili izaslanik rektora predstavljao je Sve-Mo pri najznačajnijim europskim sveučilišnim asocijacijama. Predavao je i surađivao s mnogim sveučilištima u zemlji i inozemstvu: u Dubrovniku, Sarajevu, Bolonji, Beču, Klagenfurtu I Castellanzi. Postdoktorske studije i dulje studijske boravke obavio je u Milanu, Veneciji i Zaragozi.
Najznačajniji su mu radovi knjige: Neki problemi globalne trgovine poljoprivrednim proizvodima na pragu 21. stoljeća: naslijeđe, aktualno stanje i perspektive /1999./; WTO na milenijskoj prekretnici : Seatlle i nakon njega /2001./; WTO i EU u procesu globalizacije : odabrane teme/2005./i Globalizacija, WTO i EU: izazovi I kontroverze /2008. /; Sveučilište i svijetUniversity and the World, 2017.
Bio je voditelj i koordinator projekata TEMPUS, projekata Svjetske banke, Vijeća Europe i drugih. Objavio je niz znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu.
Šef UN-ove agencije za hranu upozorava da je svijet na "rubu pandemije gladi" dok se bori s globalnom krizom korona- virusa te da bi se roku od samo nekoliko mjeseci mogao suočiti s glađu "biblijskih razmjera“, čitamo u tisku. Na koja se područja, na kojim kontinentima ova tvrdnja odnosi?
-Da, više međunarodnih institucija upozorava da će se pandemija koronavirusa pretvoriti u pandemiju gladi ponajprije u Africi, kao i Bliskom istoku i Aziji, u Južnoj Americi i na Karibima, što bi moglo prouzročiti nove ratne sukobe i migrantske valove, prije svega prema Europi.
Svjetska mreža za borbu protiv prehrambenih kriza (Global Network against Food Crises) u najnovijem globalnom izvješću, koje sadrži cjelovit pregled stanja opskrbe hranom u 55 zemalja svijeta, upozorava na prehrambenu katastrofu zbog pogoršanja stanja ove godine usljed pandemije koronavirusa . Kako se navodi u izvješću , 135 milijuna ljudi treba hitnu pomoć u hrani, dok je više od 183 milijuna ljudi na rubu akutne gladi. Kako se procjenjuje, taj će se broj sa sadašnjih 135 milijuna ubrzo povisiti na 265 milijuna. Posebno su pogođena djeca, jer od kronične i akutne pothranjenosti diljem svijeta pati gotovo 100 milijuna djece.
Hrana je danas kao i sve ostalo – roba, a ne ljudsko pravo. U svijetu se proizvodi više hrane no što je potrebno da svatko dobije dnevnu količinu kalorija, a opet su stotine milijuna ljudi gladne, a još je više pothranjenih i bolesnih. Štoviše, danas je onima koji kontroliraju proizvodnju i politiku špekuliranja hranom jednostavnije i jeftinije hranu držati u skladištima dok joj cijena na tržištu ne poraste ili čak je i uništiti nego dati onima kojima je potrebna. Stoga je glad u svijetu prije svega posljedica loših politika koje su okrenute prema profitu, a ne prema čovjeku.
Iako je već godinama glad i pothranjenost aktualna tema na brojnim međunarodnim konferencijama i sastancima, i dalje svake noći gotovo milijardu ljudi ide spavati s osjećajem gladi.
Hoće li se svijet i ovaj put zaustaviti samo na „vatrogasnim“ mjerama „gašenja“ trenutačne krize, ili će se konačno pristupiti nužnim strukturnim i institucionalnim reformama u iznalaženju adekvatnog modela upravljanja svjetskim prehrambenim sustavom ? To ćemo, nadam se, uskoro vidjeti.
Na koji se način možemo suprotstaviti takvim tendencijama? Kako uskladiti borbu protiv bolesti i borbu protiv gladi?
-Može se reći da proživljavamo epohalnu promjenu uzrokovanu koronavirusom koja bi mogla dovesti do kraja neoliberalizma i globalizma i možda nas uvesti u novo doba deglobalizacije (deglobalization).
Aktualna kriza zapravo razbija mit o „slobodnoj“ trgovini i nesmetanoj opskrbi hranom na globalnoj razini. Istodobno razotkriva i neoliberalne zablude o tržištu i njegovoj moći samoregulacije, bacajući novo svjetlo na ulogu države u ovakvim krizama.
Panika zbog pandemije potaknula je mnoge zemlje da zaštite svoje unutarnje tržište na štetu stranog, te da istodobno započnu smanjivati izvoz hrane u druge zemlje. Takvi trendovi su već doveli do porasta protekcionizma i gospodarskog nacionalizma te poremećaja svjetskog tržišta za ključne poljoprivredne proizvode, što, prema nekima, može biti uvod i u veće socijalne nemire i političku nestabilnost na globalnoj razini.
Istodobno je poljuljano i povjerenje u najvažnije međunarodne (multilateralne) regulativne organizacije i institucije (npr. WTO), čemu je u uvjetima pandemijske krize posebno pridonijela i Trumpova agenda „America first“ uz izražene trgovinske tenzije na relaciji SAD-Kina, ali i Brexit. Zbog svega navedenog, ponovno se nameće važnost tvrdnje da sigurnost opskrbe hranom (food security) mora biti strateški prioritet svake zemlje, jednako važna kao sektor obrane ili zdravstveni sektor.
Kakva je u tom pogledu situacija u BiH i regiji? Je li poljoprivredna proizvodnja, primjerice, u našoj zemlji u dobroj mjeri zanemarena? Kakve ćemo zbog toga posljedice snositi?
-O stanju poljoprivrede u BiH i posljedicama takvog stanja možda najbolje govori podatak da je vanjskotrgovinski deficit agroindustrijskog sektora BiH u prošloj godini iznosio skoro 2, 4 milijarde KM, a pokrivenost uvoza izvozom u ovom sektoru iznosila je 26 posto. Vrijednost ostvarenog izvoza bila je 851 milijun KM. Usporedbe radi, Hrvatska, premda i sama bilježi deficit u istom sektoru, ostvaruje izvoz od oko 4 milijarde KM godišnje.
Agrar u BiH već godinama vapi za jasnom vizijom i dugoročnom strategijom koja će konačno promijeniti dosadašnje negativne trendove. Poljoprivreda treba prerasti u ozbiljnu granu BiH privrede od koje se može živjeti i od koje svi dionici imaju višestruku korist.
Glavni uzroci niske produktivnosti i nekonkurentnosti domaćih proizvoda najvećim su dijelom administrativno-političke prirode i proizlaze iz izostanka djelotvorne državne politike u oblasti poljoprivrede i poljoprivredne razmjene, uključujući i poticaje za njezinu preobrazbu i razvoj.
U kontekstu aktualne krize i gibanja na svjetskoj razini, za BiH se nameću i važna pitanja poput prehrambene neovisnosti, samodostatnosti u glavnim poljoprivrednim proizvodima, povezivanja i udruživanja proizvođača, povećanja proizvodnje i izvoza pa sve do demografskog stanja i iznalaženja odgovarajućeg modela populacijske politike u svjetlu dugogodišnje deagrarizacije, depopulacije sela i egzodusa mladih.
Kako potaknuti povratak zemlji?
-Nužna je radikalna promjena odnosa prema poljoprivredi i selu te okolišu općenito, o čemu sam djelomično govorio u prethodnim odgovorima.
Na određeni način taj je povratak već potaknula i aktualna pandemija koronavirusa. Na lokalnoj razini, npr. u Mostaru i njegovoj okolici, svakodnevno svjedočim o „oživljavanju“ i privođenju kulturi donedavno zapuštenih malih parcela, što je na tragu u svijetu sve popularnije i raširenije „gradske poljoprivrede“ (urban farming).
Ima znanstvenika koji tvrde da je planet, zahvaljujući mjerama protiv COVID-a prodisao. Što nas, međutim, dugoročno čeka kada je riječ o klimatskim promjenama? Razmišlja li se, uopće, kada je o najvećim zagađivačima riječ, o konstantnom ubrzanom povećenju temperature, koja izaziva primjerice otapanje glečera... Kakav zrak udišemo?
-Da, Zemlja je „prodisala“ što se vidi i na brojnim satelitskim snimcima, a lijepo je bilo vidjeti i bistru vodu u kanalima Venecije, u gradu koji je i sam jedan od najvećih svjetskih ekoloških projekata i eksperimenata.
No, trenutačni učinci na okoliš koji su nastali „zahvaljujući“ koronavirusu nisu dugoročni. Naš planet je danas „okovan“ lancem povezanih aktivnosti i njihovih posljedica koje nas guraju u sve dublju klimatsku krizu i nepovratno mijenjaju naš okoliš.
Vratimo li se samo na pitanje poljoprivrede, više od polovice danas postojećih vinograda u svijetu moglo bi nestati ako se Zemlja zagrije za 2 stupnja Celzijeva, a što je cilj zacrtan Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama, no ako se zagrije za 4 stupnja, nestat će 85 posto površina pod vinogradima. Američki i francuski znanstvenici ovaj drugi scenarij sve više smatraju izglednijim.
Zauzvrat, druga bi područja postala povoljna za uzgoj loze i proizvodnju vina, primjerice na Novom Zelandu ili na sjeveru SAD-a. Najveći gubitnici bi bile mediteranske zemlje koje već imaju toplu klimu poput Italije i Španjolske, koje bi izgubile 65 posto svojih vinograda. Prijeti li takva sudbina i hercegovačkim vinogradima ?
Ubrzano topljenje glečera na Antarktiku i Grenlandu može ozbiljno destabilizirati svjetski klimatski sustav i dovesti do ekstremnih vremenskih prilika.
Zbog izostanka čvrste političke volje i adekvatne međunarodne akcije, učinci globalnog zagrijavanja bi mogli ugroziti i potkopati ne samo osnovna prava na život, hranu, vodu i stanovanje stotina milijuna ljudi, nego i demokraciju i vladavinu prava. Rizik nezadovoljstva usljed rastuće nejednakosti i još većeg siromaštva u nekim zemljama i među nekim socijalnim skupinama ugrozit će ljudska prava i povećati podjele te potaknuti nacionalističke, ksenofobne, rasističke i druge odgovore.
Ujedinjeni narodi u svom izvješću o klimatskoj krizi upozoravaju i na rizike od ekstremnog scenarija „klimatskog apartheida“ u kojem će bogati plaćati da bi pobjegli od pregrijavanja, gladi i sukoba, dok će (siromašni) ostatak svijeta patiti i snositi najteži teret posljedica klimatskih promjena. Ostaje nam nadati se da se takav scenarij neće i ostvariti.
Kakvo je aktualno stanje na našim i svjetskim sveučilištima?
-Pandemija koronavirusa nedvojbeno je veliki izazov kako za naša tako i za ostala sveučilišta diljem svijeta. Prije svega, sveučilišta su bila prisiljena u kratkom roku preći na rad i održavanje nastave na daljinu. Koliko sam upoznat, sva naša sveučilišta to zasad rade uspješno i bez znatnijih prepreka.
Inače, većina suvremenih sveučilišta danas omogućava i osigurava svojim studentima polaganje pojedinih predmeta online, a ponekad i cijele studijske programe utemeljene na e-učenju. Sveučilišta koja primjenjuju model učenja/obrazovanja na daljinu (distance education) time žele privući nove studente, ali i poraditi na jačanju svoga ugleda, atraktivnosti i konkurentnosti. To je posebno evidentno u posljednjem desetljeću, kroz sve rašireniji fenomen tzv. masovnih otvorenih online tečajeva (MOOCs).
Osim toga, danas u svijetu postoje potpuno virtualna (cyber) sveučilišta, odnosno „sveučilišta bez kampusa“, koja nude isključivo online tečajeve i/ili cijele studijske programe online. Ograničen novinski prostor nam, nažalost, ne pruža mogućnost detaljnije analize ovog oblika obrazovanja. Istaknimo ipak da se modeli učenja i obrazovanja na daljinu stalno unapređuju, tako da se modeli s prethodno strukturiranim sadržajem koji usvaja pasivan student sve više zamjenjuju novim modelima gdje je naglasak na interaktivnom i suradničkom učenju i aktivnom online studentu.
Treba također naglasiti da se novonastala situacija zbog ograničenja kretanja ljudi negativno odrazila i na međunarodnu mobilnost naših studenata i nastavnika, tako da su neki ostali praktično „zarobljeni“ na inozemnim sveučilištima i institutima. No i ti se problemi uspješno rješavaju u bliskoj suradnji s partnerskim institucijama.
Hoćemo li se dugororočno morati orijentirati na on-line način obrazovanja?
-Događanja proteklih tjedana i mjeseci i rad u uvjetima epidemije, koliko god bili zahtjevni i izazovni, zasigurno su nas sve potaknuli i ubrzali naša promišljanja i djelovanje u smjeru nužne digitalne transformacije obrazovnih i istraživačkih institucija i procesa. To su izazovi koji zahtijevaju i podrazumijevaju niz brzih i važnih strateških odluka i prilagodbi.
Pritom moramo imati na umu da uloga suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija nije zamijeniti klasičnu nastavu i „oduzeti“ posao profesorima, nego nadopuniti i poboljšati proces učenja i studiranja. Stoga se nadam da nije daleko trenutak kada ćemo se ponovno vratiti u naše amfiteatre i predavaonice.
Kako Vi tumačite, promišljate, pandemiju koja nas je snašla i borbu protiv nje? Kako se Vi osobno s njom nosite? Uputite poruku našim čitateljima!
-Kriza u kojoj smo se zatekli trenutak je za promišljanje i preispitivanje, a onda i prilika za promjene. Dok neki smatraju da nakon korone ništa više neće biti kao prije, drugi su uvjereni da će nakon krize svijet biti onakav kakav je i bio.
Ova je kriza na prilično brutalan način razotkrila i naše brojne iluzije i zablude o svijetu i društvu u kojem smo živjeli prije pandemije. Također je vratila našu pozornost i na tako bitna, a donedavno nepravedno zanemarena, pitanja i opće vrijednosti kao što su zdravlje, dostupnost i kvaliteta hrane, okoliš, ali i obzirnost, zajedništvo i solidarnost.
Suočeni s izazovima koje nosi vrijeme pred nama morat ćemo pokazati dodatnu snagu i prilagodljivost, te upornost i strpljivost.