Opet smo progutali udicu s istim mamcem. Isto radimo već 25 godina

Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Iako je Bosna i Hercegovina složena država čiji je Ustav dio mirovnog sporazuma koji ni mi sami službeno nikada nismo prihvatili, kao i činjenice da se na prostorima Balkana konstantno živimo u 'zamrznutom konfliktu', nevjerojatno je kako već 25 godina političke elite uspijevaju na jednoj jedinoj priči unositi nemir među narode i žitelje, a promovirati samo svoj interes.

Sve to se najbolje vidi proteklih dana i pričama o nonpaperima, odcjepljenjima, ratovima i koječemu što je do te mjere zaokupilo pažnju javnosti da više malo koga uopće zanima što nemamo cjepiva, što su nam cijene osnovnih životnih namirnica 'skočile' i po 20 posto, što idu nova zaduženja od stotina tisuća eura…

Nikoga više ne zanima što s djecom komuniciraju jedino preko online platformi, što je obrazovni sustav ostao zarobljen u vremenima od prije 30 ili 40 godina, što nemaju nikakvi šansu za zaposlenje u javnoj službi bez 'partijske knjižice'…

Nikoga više ne zanima što na priči o vitalnom nacionalnom interesu bh. političari za mandat na vlasti postaju milijunaši. Opet ne samo da smo progutali udicu s istim mamcem, nego i olovo i plovak koje su nam bacili naši vlastodršci,dok oni ispod žita zajedno guraju neke svoje agende.

Uvijek iste priče

Pitanja identiteta, religije, neriješenih političkih pozicija su izuzetno važna i moraju biti top tema u državi kakva je BiH. Nesporno je kako su ona za sva tri konstitutivna naroda od velikog značaja i moraju biti u žiži interesa.

Međutim, kako je moguće da smo od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma pa sve do dana današnjeg spremni stati iza istih rečenica, istih floskula, istih praznih obećanja ovdašnjih političara? I to kada i ptice na grani znaju da ona uvijek dolaze kada su njihove pozicije ugrožene ili pred izbore.

Tako u utorak lider SNSD-a Milorad Dodik drži konferenciju za medije s ostatkom vladajuće koalicije u Republici Srpskoj i 'velikih' riječi ne nedostaje – odcjepljene, miran razlaz, hoće li ili neće biti rata… I samo to se komentira u javnom prostoru.

Na istoj toj konferenciji za medije potvrdi kako ovaj entitet ide u nova zaduženja (300 milijuna eura), bez uvijanja kaže kako će to vraćati neke buduću generacije. Svima je dakle jasno kako će gro tog novca ići na krpanje proračunskih rupa i stranačke interese ali to je malo tko uopće i primijetio a kamoli komentirao ili digao glas protiv novih zaduženja.

Malo koga u RS-u dakle zanima što su u očitoj financijskoj gabuli, ali ih zanima priča koju Dodik neprestano priča otkako je na vlasti i od koje nikada nije bilo ništa. Pa neće ni sada.

Lider SDA Bakir Izetbegović tako kaže da će se cjelovitost BiH braniti i oružjem ako treba, a da će i on u tom slučaju ići na prvu crtu obrane. Opet se u Federaciji samo to komentira, to je tema svih tema, iako i on otkako je na vlasti uvijek i ponovno priča istu tu priču. Niti od nje neće biti ništa.

Nikoga više ne zanima kako to da 'veliki domoljubi' nisu stali na prvu crtu kada je u pitanju nabavka cjepiva, jer BiH je po smrtnosti od koronavirusa u svjetskom vrhu. I to je svojevrsni rat, ali 'veliki borci' u tom 'ratu' su podvili rep.

Kako je moguće da se upravo u 'patriotskim redovima' nalaze oni koji su optuženi na najsramotniju korupcijsku aferu u povijesti BiH, ona oko respiratora.

Kako je moguće da smo spremni i dalje vjerovati na riječ onima koji su je toliko puta do sada pogazili? Kako su 'domoljubi' oni koji su optuženi da su tijekom najveće zdravstvene krize u posljednjih sto godina u kojoj su ljudi svakodnevno umirali muljali sa respiratorima i na tome 'masno' zarađivali?

Prazna obećanja

Lider HDZ-a BiH Dragan Čović optimistično već godinama najavljuje izmjene i dopune Izbornog zakona BiH kako i kandidatski status za našu zemlju. Ni jednog ni drugog do dan danas nema, ali ima demografskog kolapsa Hrvata u BiH, uništenih tvrtki je sve više, beznađa također.

Međutim, i dalje ćemo slušati priče o obrani naroda, Herceg-Bosni, teritorijalnim jedinicama, stolnim gradovima u predizborno vrijeme, a nakon toga tri godine ništa.

U međuvremenu brojnim 'domoljubima' iz ove stranke raste samo popis nekretnina i debljina novčanika. I onda četvrtu, izbornu godinu opet smo spremni 'pasti' na bukvalno iste priče koje slušamo 25 godina i sa strane staviti sve ono što nam uništava živote u trulom sustavu. 

Niz je tu i drugih primjera – iste autoceste, ceste, tunele gradimo pred svake izbore, 'veliko gradilište' postajemo svake četiri godine, 'investicijski raj' isto tako… I onda muk.

Nesporna je činjenica kako je ovoj državi potreban unutarnji dogovor i kompromis o budućem funkcioniranju. Ovaj sustav je truo, promjena su nužne i moraju doći od nas samih. I Bošnjaci i Srbi i Hrvati (koji jesu najugroženiji, politička prava im se gaze i uvelike su majorizirani) i svi drugi žitelji su ugroženi, veliki broj ih je pobjegao iz države, a dobar dio onih koji su još tu sprema se put Zapada.

Ukoliko nemamo ljudi, ukoliko je djece sve manje, ukoliko su škole prazne, ukoliko u kućanstvo koje ima četiri člana mjesečno uđe tek 700, 800 maraka kakvog će onda imati smisla bilo što drugo? Albert Einstein kazao je kako je ludost raditi istu stvar iznova X puta i očekivati drugačije rezultate. Je li vrijeme da prekinemo s ludostima?