Euforija je ovog puta kasno došla u slučaju hrvatskih rukometaša, ali nikako prekasno.

Zapravo je ispalo idealno – jer su Dagur Sigurdsson i društvo u uvodnoj fazi Svjetskog prvenstva mogli igrati bez velikog pritiska, a to je sigurno doprinijelo – plasmanu u nedjeljno finale protiv Danske (18.00) u kojem će se tražiti svaki glas s tribina u Oslu. 

Svjetsko prvenstvo završilo je za hrvatsku rukometnu vrstu u Zagrebu – u nedjeljnu Dagur Sigurdsson i društvo igraju u Oslu. Za medalju, protiv Danske, za drugo svjetsko zlato! Tko je to mogao pomisliti na početku turnira? 

Sigurdsson totalno potrošen

- Osjećam se kao da sam ja igrao cijelu utakmicu, totalno sam potrošen. Svi igrači su heroji, ovo je fantastičan trenutak za nas, govorio je nakon 31:28 protiv Francuza Sigurdsson koji je ovog puta vjerojatno i sam ostao iznenađen furioznim početkom njegovog tima. 
Francuska je u jednom trenutku prvog dijela bila devet golova u minusu…

- Sjajno smo krenuli i u obrani i u napadu, Kuzmanović je bio fantastičan i kontrolirali smo prvo poluvrijeme. U drugom su oni počeli više riskirati i bilo je to drukčije drugo poluvrijeme za nas, dobili smo i neka isključenja i bilo ih je teško braniti… ali uspjeli smo ih držati na distanci, iako nikako na dovoljnoj. 

Francuzi su u nastavku bili bolji, lakše su postizali golove, ali istovremeno su u rizičnoj igri dosta griješili – a Hrvatska je imala raspoložene pojedince (Srna 7 golova, Jelinić 7, Martinović 6), koji u pojedinim trenucima, kada se činilo da nema ideje, mogu zabiti iz svih pozicija. Imala je Kuzmanovića. Pokazala je karakter za finale. 

Duvnjak se oprašta s medaljom

A finale će se od 18 sati igrati u Oslu. 

- Nažalost, ne možemo igrati u Hrvatskoj, ali dat ćemo sve kako bismo osvojili zlato. Kako god sve ovo završilo, jako sam sretan, svi ovi dečki su junaci. Hvala navijačima i hvala čitavoj hrvatskoj naciji. 

A zahvaljivati se imao razloga i Domagoj Duvnjak – koji se kao jedini aktivni akter onog izgubljenog finala iz 2009. našao u situaciji koju bi poželio svaki sportaš. 
- Opraštam se s medaljom, veliko hvala dečkima, ali publici. Mi smo odigrali fenomenalno, ona obrana 5-1 iz prvog dijela je pravo savršenstvo. U drugom dijelu su nam oni nekom divljom obranom radili probleme.

- Spavamo s medaljom, ovo su mladi dečki, ali su igrali hrabro i pametno. Nakon pet godina imamo medalju i nadam se da nećemo više toliko čekat. Imamo problema, ali se nitko nije žalio, jedva su čekali utakmicu, čak sam se bojao i da ne pregore. Hrvatski rukomet ima budućnost. Nakon ozljede protiv Argentine meni se svijet srušio, hvala Daguru što drži ozlijeđenog igrača na klupi, a zdravi su na tribinama.

Petnaesto veliko odličje 

I tako – Duvnjak se nakon 19 aktivnih godina oprostio od reprezentativnog rukometa pred domaćim navijačima, zaigrat će još u Oslu. Gdje će biti Hrvatskih navijača, a oni koji otputuju na Sjever, tamo će očekivati samo jedno – drugo svjetsko zlato nakon onog iz 2003. godine. 

Ukupno četvrto odličje najvećeg sjaja, a nakon: finalnih slavlja na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. i Ateni 2004., olimpijske bronce iz Londona 2012., svjetskog zlata iz Portugala 2003., srebrnih svjetskih medalja sa Islanda 1995., iz Tunisa 2005. i Hrvatske 2009. te Španjolske 2013. i na koncu europskih srebrnih medalja iz Norveške 2008., Austrije 2010. Švedske/Austrije/Norveške 2020. te europskih bronci iz Portugala 1994., Srbije 2012. i Poljske 2016. 

Već su Hrvati osvojili i petnaestu medalju na velikim turnirima, a hoće li biti zlatnog ili srebrnog sjaja, još ćemo vidjeti. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba