Piše: Dragan Bradvica

Kada je netko predugo na vlasti i u zrelim demokracijama jednostavno izgubi percepciju javnog i privatnog, stvori brojne iluzije pa i one vlastite moći. Ovo se naročito vidi u mladim ili nedovršenim demokracijama kakva je Bosna i Hercegovina, a posljedice svega toga trpimo već 27 godina – političko, ekonomsko i moralno propadanje. Ovdašnji vlastodršci drže u rukama sudbinu naroda i žitelja više od 15 ili 20 goda, u međuvremenu su oni, članovi njihovih obitelji, rodbina i prijatelji postali ekstremno bogati, a narod ili raseljen diljem Europe ili čeka u redovima ispred kontejnera ili pučkih kuhinja. Jedan od takvih je svakako član Predsjedništva BiH iz RS-a i lider SNSD-a Milorad Dodik koji je i dalje nesporno vrlo utjecajna politička figura u BiH ali čovjek koji u političkom smislu zadnjih par godina 'gubi kompas'. Dok u vlastitoj zemlji ne može na kraj izaći niti s druga dva člana Predsjedništva – Željkom Komšićem i Šefikom Džaferovićem – iz dana u dan pokušava izigravati 'velikog baju' na geopolitičkoj sceni na kojoj malo tko zna i da postoji, a i oni koji znaju Dodik im služi tek kao marioneta koju će prije ili kasnije odbaciti.

Iluzija vlastite moći

Tako Dodik već nekoliko godina u obračunu sa svojim neistomišljenicima ne bira riječi i bukvalno se služi kafanskim rječnikom. I ne samo u BiH, nego su porciju najbrutalnijih uvreda dobivali veleposlanici, ministri i premijeri mnogih europskih i svjetskih zemalja. Ali, komplikacijama u geopolitičkim odnosima i brutalnom ruskom agresijom na Ukrajinu svoju priliku očito je vidio i Dodik. Iluzija moći, koju sve manje ima u BiH, a šire je nikada nije ni imao, dovela ga je do toga da u zadnje vrijeme si daje za pravo komentirati vlade Italije, Velike Britanije, Njemačke, Francuske… pa čak i da daje izjave što bi čelnici država EU i SAD-a trebali raditi i kakvu politiku voditi. Lider sklon autoritarnom načinu vladanja i ne može znati što je demokracija pa su mu demokratske vlade u Europi nestabilne. Tako komentira da su francuske, njemačke ili talijanske vlasti nestabilne samo zbog toga što u tim zemljama je nužno praviti široke koalicije, slušati bilo naroda koji je često na ulicama i traži svoja prava, poštivati medije i civilni sektor… A ukoliko ne radi u interesu naroda, premijeri i vlada padaju. Dakle, sve ono što u BiH ne postoji. A u kojem bi smjeru Dodik volio da ide ovaj svijet jasno se vidi iz toga da mu je jedina stabilna vlada u Europi ona Victora Orbana.

Dodik tu ne staje nego se na svaki mogući način pokušava 'uvući' vlastima Kine i Ruske Federacije. I tako, poprilično nevjerojatno, ali Dodik je sa shodno našao reagirati i na posjetu predsjedavajuće Zastupničkog doma Kongresa SAD-a Nancy Pelosi Tajvanu. Kao da se radi o nekom satiričnom tekstu, 'moćni' Dodik tako šalje poruke vlastima SAD-a kuda bi trebali putovati, kakvu politiku smiju, a kakvu ne voditi i s kim bi se njihovi državnici trebali sastajati. O podršci brutalnoj ruskoj agresiji na Ukrajinu da i ne govorimo.

Nebitnost

A realnost za Dodika je takva da više ni u regiji zapadnog Balkana malo komu što predstavlja. Službeni Beograd njemu daje naredbe, a ne obrnuto, Sjeverna Makedonija i Grčka mu odbiju gostoprimstvo na summitima… U državama EU (ukoliko izuzmemo Orbanovu Mađarsku) već poodavno nije rado viđen gost, dok su ga Amerikanci i Britanci stavili i na 'crne liste'. Vjerojatno je i sam svjestan kako je i Rusima i Kinezima tek fusnota, jedan o likova koji im je koristan u obračunu sa Zapadom s kojim u Europi jedino i mogu imati određene napetosti na vječito nestabilnom Balkanu. Ukoliko bi i jedni i drugi postigli dogovore sa SAD-om i EU oko njima najvažnijih pitanja, Dodik bi iste sekunde bio 'pušten niz vodu'.

Ali sve to njega i dalje ne sprječava da čelnicima SAD-a, Velike Britanije, Francuske ili Njemačke daje instrukcije oko političkih i ekonomskih tema. Čovjek koji je političar u drugoj najsiromašnijoj državi u Europi, čovjek koji ni u svojoj zemlji ne može provesti politike kakve želi, čovjek kojem se svaki dan zatvore po još jedna vrata u svijetu. I po tome se vidi u kakvoj farsi žive narodi i žitelji u BiH.