Posao odrađen, sada slijedi – nastavak posla. U Zrinjskom, kao i u svakom drugom ozbiljnom klubu, moraju nastaviti raditi – i u pauzi. Naravno, bit će to do početka priprema onaj posao iza kulisa… a imat će se usput vremena i za jedan letimični pogled unatrag. Za još jedno finalno zbrajanje dojma. Koji je jako dobar, a nije proistekao iz jednolične sezone rekordnog prvaka. Daleko od toga. 

Za kraj: Igman – Zrinjski 1:4. Ogledalo sezone? Donekle. Barem za onaj dio koji je bio jako dobar. A iako je prvenstvena utrka izgubljena, taj dio koji je impresionirao, ipak je uzeo jedan dobar dio kolača. U konačnici, ipak jedan miks – dobrih i loših trenutak. S tim da su oni dobri uvelike zasjenili ostalo. 

U stilu završili…

- Sezona završena u stilu, konstatirao je trener Željko Petrović nakon zadnjeg kola i onih 4:1 u Konjicu, gdje za njega, iako je rezultatski značaj bio nepostojeći, nije bilo dileme po pitanju motiva. 
- Ja volim pobijediti, a kako imamo i neke proslave, rekao sam: 'Dajte, nemojte da ovo pokvarimo!'

Lijepo je bilo i što su u zadnjih 90 minuta sezone zabijali Hrvanović, Mulahusjenović, Lukanić i Abdurahimi, igrači koji nisu u vrhu liste strijelaca… generalno, možda i znakovit zaključak sezone koja je po Petroviću bila uspješna i stimulirajuća. 

- Jako puno golova, pokazali smo lijep nogomet, osvojili Kup… ohrabrenje da iduće sezone nastavimo ovako. 

A za Zrinjski je to i najvažnije – da je tu taj dokaz napornog rada, kontinuitet. S tim da kroz sezonu sve nije išlo kao po loju. 

… ali početak. To nije bilo dobro

Pokušamo li analizirati prvenstvenu kampanju Zrinjskog odvojeno od europske – pogriješit ćemo. Jer, nemoguća je to misija. Ali svejedno ćemo to učiniti. Jer zadnja Europa Zrinjskog bila je nešto posebno – za filma. Kojeg je klub i snimio na tu temu. 

A to će reći da se priča zakotrljala nakon šest euro-utakmica – onim naoko lagano trijumfom kontra GOŠK-a (3:1)… nakon kojeg je došla još jedna rezultatski markantna pobjeda, 5:3 protiv Zvijezde. U oba navrata, gosti su poveli. I već tada oglasili alarme. Zrinjski, to je već tada bilo jasno, više nema betonsku obranu. Što je nakon domaćeg poraza od Posušja postalo još očitije. 
- Bili smo loši. Nismo zaslužili ništa drugo nego poraz. Gol smo dobili iz našeg kornera. Sve je bilo - brigo moja pređi na drugoga. Neću ja, ti ćeš!
Govorio je to tadašnji trener Krunoslav Rendulić. Uslijedio je i poraz na Koševu, uz nešto bolji dojam, ali svejedno poraz. Koji je trebalo popraviti u idućim utakmicama. 

I opet Posušje 

Uslijedio je niz pobjeda, od kojih se posebno istaknulo onih 3:0 kontra Veleža… rezultat koji će se nedugo nakon toga - okrenuti naglavačke.  
- Izvanserijska partija pojedinaca, izvanserijska partija momčadi – Zrinjski je definitivno uhvatio formu s kojom može udariti na bilo koga, bilo gdje… a to znači da će meta biti i Borac u Banja Luci, napisali smo tada i malčice omašili. 
Jer Zrinjski u Banja Luci, u 11. kolu, nije bio bajan… Zrinjski je u Banja Luci pokazao da će Borac imati prostora.  
- Kad igrate protiv tako kvalitetnog protivnika u gostima, onda je i bod dobar, ocijenio je tada Rendulić. 
Zrinjski je tada s utakmicom manje (odgođen derbi sa Širokim) imao samo četiri boda manje, ali Europa je i dalje bila aktualna tema, tema koja okupira. A iako su se Mostarci dobro nosili s europskom jeseni, bilo je već tada jasno da nešto nedostaje. Što je 2:2 u Posušju samo potvrdilo… 
- Nije to bilo neko ogromno razočarenje. Prije utakmica koju je Zrinjski itekako mogao dobiti. Ne lako, ali da nije bilo Ramićevog isključenja, Plemići bi u jednakom brojčanom omjeru snaga zasigurno bili u stanju odnijeti puni plijen, bio je naš tadašnji osvrt na duel u kojem je očito bila izgubljena disciplina, ideja – individualna, ali i kolektivna. 

Prizemljenje 

Poraz od Veleža koji je uslijedio, bio je bolan. Otrježnjujući. Prizemljenje. Ne samo zbog visokih 0:3, nego i zbog činjenice da je Zrinjski prvi puta minule sezone djelovao pogubljeno. Rendulić je krenuo grlom u jagode, ofenzivno kada je s umornom kadrom (Zrinjski je samo u prvom dijelu sezone odigrao 33 utakmice!)  trebalo malo stati na loptu. I platio to na najteži mogući način. Klub mu se nakon povijesne dvostruke krune prošle sezone zahvalio i vrlo brzo se okrenuo saniranju štete, saniranju minus sedam koji će ostati do kraja polusezone, koju je kraju priveo Mario Ivanković. A vjerni klupski vojnik taj je posao dobro odradio, s tim da se do kraja 2023. dogodio i poraz od fenjeraša Zvijezde kojoj je to, u 16. kolu, bila druga pobjeda sezone. 
Ivanković je tada dobrano 'oprao' igrače, usput ih do kraja podigao te ih odveo do povijesnog remija s Aston Villom (1:1) u Mostaru. Da bi godinu zaključio važnim trijumfom nad Sarajevom. Važnim u smislu mira u kući - kojeg je idući trener trebao pretvoriti u jednu tenziju na terenu koja će na koncu ipak negdje odvesti. 

Buđenje u Banja Luci 

Skepsa oko Željka Petrovića nije bila prejaka, ali se itekako se dala osjetiti – posebno nakon startnog remija sa Željom – u prvom kolu proljeća. Uslijedila je stabilizacija s Crnogorcem, ali gostujući remi kod Sloge (1:1) samo je još jednom podsjetio da Zrinjski nije moćan - kao što je ne tako davno bio. Iako su stigli i zvučni povratnici (Karačić, Šunjić, Savić…). 
Domaći poraz od Borca (0:1) iz 22. kola nije pomogao, jer Banjolučani su tada otišli na plus 12., no Pod Bijelim brijegom to kao da je izazvalo 'klik' u glavama igrača koji više nisu opterećeni obranom titule.  Pa su počeli nizati pobjede u prvenstvu, ali i Kupu… a posebno je značajna bila ona prvenstvena iz Banja Luke (2:1). Gdje je lider djelovao kao – kao da to nije – a Zrinjski kao da je opet preuzeo kontrolu. 
- Ovog puta mi smo bili bolji, sljedeći put se ne zna - možda će penali odlučivati, ocijenio je tada Petrović, očito ciljajući na moguće finale Kupa protiv Banjolučana koje se tada samo naziralo.
Bila je to definitivno pobjeda koja nije došla prekasno, definirajuća. Crnogorac si je počeo nakupljati kredit, a mnogi koji su isticali kako 'samo puno priča' počeli opet gledati Zrinjski – koji je ušao u niz, koji će se do kraja sezone rastegnuti na 16 utakmica koji je pokvario samo Kup remi kod Sloge. 

Kup, Kup… Kup je naš!

Priželjkivano Kup finale s Borcem se i dogodilo, ali da je odrađeno u idealnim okolnostima – nije. Jer u prvoj utakmici s Borcem, ozlijedio se Nemanja Bilbija – nije to dobra vijest bila onda, a nije ni sada. Jer tko zna kada će se u potpunosti vratiti i kakav će četverostruki uzastopni najbolji strijelac Lige biti kada se vrati. Ali svejedno je Zrinjski bez njega, ali i Silvija Ilinkovića u sredini, odradio odličan posao u Banja Luci – gdje je domaćih 1:0 potvrdio još jednim 'minimalcem' i uzeo treći kup trofej. 
Nakon te dvije utakmice, donekle je pojačan dojam da je Borac možda i nezasluženo uzeo naslov – ne samo zbog očitog sudačkog vjetra u leđa Banjolučanima. Jer se vidjelo da Zrinjski u top formi i Borac koji je konstantno pobjeđivao ipak nisu na istoj razini. A Plemići su sezonu završili u top formi, a tu su se možda vratile utakmice protiv Posušja, Zvijezde, Sloge… bez kojih bi kampanja Zrinjskog danas izgledala  možda i savršeno. Ali u nogometu je teško imati i savršen dan, a ne savršenu sezonu. Pa se s obzirom na sve učinjeno minula kampanja Zrinjskog može nazvati – skoro savršenom. A to je daleko od lošeg, zar ne? 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba