Piše: D. Lukić
desk@dnevni-list.ba

Na dan kada je Mostar konačno dobio Gradsko vijeće, ugledni 'The Economist' objavio je da je Bosna i Hercegovina po indeksu demokracije najgore rangirana država Europe.
Da su kojim slučajem stručnjaci iz Economista radili analizu koji su gradovi najgori po navedenom indeksu, vjerojatno im ne bi bilo teško na posljednje mjesto u Europi postaviti Mostar. Zašto? Indeks demokracije mjeri se pomoću pet ključnih pokazatelja. Izborni proces i pluralizam, funkcioniranje vlasti, sudjelovanje u političkom životu, politička kultura i razina građanskih sloboda.
O izbornom procesu u Mostaru već je rečeno puno toga. Svakome tko ima imalo mozga jasno je da su protekli izbori potpuno kompromitirani, a da u novom sazivu Vijeća sjede i vijećnici koji su doslovno krali na izborima. Funkcioniranje vlasti u Mostaru treba označiti oznakom 'raskopati samo u potrebi krajnje nužde', jer teško je zamisliti kakve se sve prljavštine kriju. Sudjelovanje u političkom životu? Politička kultura i razina građanskih sloboda? Treba li na ova pitanja uopće odgovarati? Ili se samo grohotom smijati.
Mostar je od grada s fantastičnim predispozicijama za razvijanje, voljom ključnih političkih figura uvezanih s kriminalom postao najobičnija kasaba i to kasaba koja i dalje propada i iz koje ljudi sve više bježe.
Što može novi gradonačelnik i novo Vijeće? Pobjednici izbora su stranke koje su i uništile Mostar. Pitanje je hoće li novi ljudi nastaviti raditi po starom receptu ili su odlučni krenuti s mukotrpnim radom na dobrobit svih građana. Uvertira u formiranje gradske vlasti nije obećavajuća. Čuju se priče o svakakvim trgovinama. Vrijeme će uskoro pokazati u kojem pracu će ići Mostar. Ravno prema dnu ili sitnim koracima naprijed. Gradonačelnik i Vijeće je na ogromnom ispitu. Građani im ne bi smjeli opraštati ni najsitnije pogreške, jer Mostar više nema vremena.
Ovaj grad za par godina neće postojati ako se potpuno ne okrene način na koji ga čelni ljudi pod nadzorom stranačkih lidera i međunarodne zajednice vode. Trebamo li poželjeti sreću Gradskom vijeću? Apsolutno ne! Trebamo od njih zahtijevati svakodnevni, mukotrpni i nesebični rad za opće dobro. Sve manje od toga bit će pogubno. Je li to iluzija?