"Priča o kulturnoj baštini Mostara" je projekt Udruge Proaktiv u sklopu kojeg predstavljamo najvažniju kulturno-povijesnu baštinu grada na Neretvi

U blizini Lučkog mosta u takozvanom Ružnom sokaku nalazi se najstarija očuvana kuća u Mostaru. 

Sagrađena je prije Starog mosta, još 1520., i napravljena je od kamena i drveta. Kada stojite ispred nje, teško je povjerovati da je stara 500 godina. Odlično je očuvana, a sačuvani dio predstavlja samo polovinu prvobitne kuće, odnosno samo ženski dio. 

Muški dio je srušen tokom posljednjeg rata. Za njega oni koji ga pamte kažu da je bio ljepši, više ukrašen, i bogatiji.

Kuća mostarskog kadije

Kuću je izgradio mostarski kadija Kajtaz, koji je došao iz Turske. Predstavljala je pravosudni centar u osmanlijskom periodu. Kao dokaz ovoj tvrdnji služe i ostaci sudijine kule u bašti, koja je predstavljala zatvor. 

U Kajtazovoj kući će vas dočekati njegovi nasljednici i vrlo rado vam ispričati sve o prelijepoj kući. Sačuvani dio kuće (haremluk ili ženski dio), dozvoljen je bio samo za ulazak žena i muške uže rodbine. Debeli zidovi su čuvali intimnost žena i njihovih članova obitelji. Na zidovima dvorišta su kuke, spremljene kao držači bačvi vode donesene iz Neretve. 

U ćošku je kamen za ručno pranje veša i pravljenje sapuna, a na podu kaldrma kao najpraktičnija podloga. Propušta vodu koja pada sa krova, a ujedno osigurava i čistoću dvorišta za kretanje ljudi i stoke.

Nevjerojatno je koliko kuća sa svim sitnicama kuća dočarava tadašnji način života. Ulazna prostorija bez prozora prikazuje svakodnevne navike. Na podu su takozvani sagovi, na sećijama prekrivači i jastuci jarkih boja koje odišu orijentalnim stilom. Tu su čajanke, knjige na turskom i arapskom i mnoštvo drugih predmeta za svakodnevnu uporabu. Iz hajata se ulazi u kuhinju, koja je za taj period vrlo dobro opremljena. Čine je sinija (niski stočić) i mnoštvo posuđa. Nekada se sve jelo rukama i iz jedne zdjele. 

Kadija je imao četiri žene, pa zbog toga postoje i četiri sobe. Tri su otvorene za posjete. Svakoj ženi s njenom djecom je pripadala jedna prostorija. Na gornjem katu je soba najstarije žene. Samo su njena vrata viša u odnosu na ostala. Jedino je ona mogla da ulazi uzdignute glave. Ono što se posebno ističe je da je svaka soba imala svoje kupatilo. I to ne bilo kakvo, nego ugradbeno, u okviru ormara. Toalet im je bio izdvojen u dvorištu, kao zasebna prostorija, odvojen od dnevnih prostorija. 

Zanimljivosti

S obzirom da su žene i muškarci imali svoja dva odvojena svijeta, spajala su ih samo mala vrata, koja podsjećaju na police na zidu. Žene bi pokucale kao znak da je hrana spremna i sva komunikacija se odvijala kroz mali prozor. Sada su ona zazidana i sačuvan je samo okvir. 

Na stotine je starih predmeta, jedinstvenih rukopisa, unikatnog pokućstva koje plijene pažnju. U gradu postoje još dvije dobro očuvane turske kuće koje su otvorene za posjetioce Muslibegovića kuća i Biščevića kuća. Kajtazova kuća se za stanovanje koristila do 1980, a kad je rat donio i izbjeglice iz drugog dijela grada za stanovanje je korištena do 2003. Danas je odredište turista koji je uspiju naći na vrhu ulice Gaše Ilića.

S. Ž.