Pretpostavka da bi BiH do isteka godine mogla dobiti poziv iz Bruxellesa za otvaranje pregovora o stupanju u članstvo EU-a, a što je proteklih tjedana isticano u javnosti, nije sasvim izvjesna.

Prije bi se reklo da je posrijedi spekulacija, poticaj, licitiranje ili ono što se često metaforički naziva – probni balon, navodi Deutsche Welle (DW) uz opasku da, međutim, svakako nije riječ o nemogućoj ideji, poglavito obzirom da BiH dotada ima još nekoliko mjeseci za zauzimanje kursa u željenom smjeru.

U tom smislu, dodaje njemački medij, osobito su intrigantna dva momenta. Najprije, potencirana je teza da bi aktivnija europska perspektiva omogućila prevladavanje unutarnjih podjela koje razdiru tu zemlju, dok je drugi, iz vizure Hrvatske, pitanje što i koliko ona može pomoći BiH kao njen jedini susjed koji je članica Unije.

Osim toga, Hrvatska je potpisnica Daytonskog sporazuma, a pojedinačno je zainteresirana za budućnosti BiH i zbog konstitutivne populacije Hrvata u BiH.  

- Nadam se, zato, da će Hrvatska konačno početi iskazivati primjerenu ozbiljnost spram BiH, rekao je za DW tim povodom Damir Grubiša, bivši diplomat RH, procjenjujući da je dosadašnji prevladavajući stav Hrvatske bio (ne)prikriveno patronizirajući.

- Poput nekog mecene, dodao je, s visoka je koristila etničke podjele u susjednoj državi kako bi ostvarila neke svoje ciljeve ili korist za trenutnu hrvatsku vlast.

Zakašnjeli potez EU-a

- Ništa manje, a možda i više, Srbija bi morala poduzeti zaokret u svom odnosu prema BiH. Zajedničko, iako ne istovjetno ponašanje dviju najvećih susjeda BiH, smjera tako na 'Veliku Srbiju' i 'Veliku Hrvatsku'. Ono što BiH treba kao pomoć od, npr. Hrvatske, jest radikalna promjena mentaliteta HDZ-a u Hrvatskoj. I da zajedno sa i danas aktivnim ekstremnim nacionalistima iz susjednih država napusti pretenzije na teritorij drugih zemalja, decidiran je stav tog profesora komunikacije i međunarodnih odnosa na Američkom sveučilištu u Rimu.

Za samu mogućnost pozivanja BiH na pregovore s EU-om Grubiša prvenstveno smatra da se radi o zakašnjelom potezu. Da su pregovori otvoreni u pretprošloj dekadi, prvoj u ovom stoljeću, po njegovu bi mišljenju imalo nesumnjivo pozitivan učinak na razvoj BiH i odnosa unutar nje.

U međuvremenu, držanje BiH 'na čekanju' je pogodovalo nacionalnim elitama koje nisu ni imale puno motiva mijenjati status quo. No sama je država utonula u duboku regresiju – političku, ekonomsku, socijalnu, zajedno s najširim slojevima domicilnog stanovništva iz svih etničkih grupacija.

- I ne bih sad očekivao previše, nastavlja Damir Grubiša i obrazlaže da su razne suprotnosti toliko potencirane i produbljene da je velika enigma koliko bi poziv Bruxellesa razdrmao prilike na bh. političkoj sceni.

Kako dodaje, postoji šansa da ta pozivnica doista stigne do konca godine, no nije siguran u kojoj mjeri joj političari u BiH uopće idu ususret.

- S tim procesom bi se ukorak morala kretati i svojevrsna 'helvetizacija', političko ustrojavanje po modelu Švicarske, sukladno prvotnoj nakani utemeljitelja daytonske BiH, kao specifičnog međunarodnog protektorata. No, treba naglasiti da nitko ne smije imati iluzija u pogledu činjenice da bi to bila možda i posljednja takva prilika za BiH, ili će sve potom biti još teže, dugoročno nemoguće, riječi su Grubeše.

Ključni igrači s figom u džepu

DW podsjeća da je BiH dobila 14 zahtjeva koje bi morala ispuniti želi li pregovarati o ulasku u EU. Od tada se, kako se konstatira, gotovo ništa nije pomaklo s mjesta, što uvelike diskvalificira svaku pregovaračku želju s bilo koje strane.

Kao država, BiH je ostala zaglavljena između napetosti na relaciji između entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske, te one koja vlada između Bošnjaka i Hrvata u samoj FBiH, u kojoj se Hrvati već dugo bune zbog manipulacija vodeće bošnjačke stranke SDA izborom hrvatskog predstavnika u središnjoj vlasti, niz godina nametanog jednostavnim preglasavanjem.

- I ne samo da se napredak ne vidi ili da nisu ni izdaleka zadovoljeni prošlogodišnji zahtjevi Bruxellesa, ističe za DW, također bivši, hrvatski diplomat Božo Kovačević, i dodaje da se, upravo suprotno, Republika Srpska dodatno odmakla od onog što se smatra europskim putem BiH.

No i HDZ BiH je, primjerice, onemogućio donošenje zakona o gradnji plinovoda za opskrbu BiH tim energentom.

- Može zavarati to što je Vijeće ministara BiH naposljetku formirano s iznenađujućom lakoćom, jer je očito da ono ne može suvereno donositi odluke. Jasno je da ključni igrači u BiH, čak i kad koriste određenu EU-fasadu, i dalje čvrsto drže figu u džepu, dodaje Kovačević.

Loša ukupna panorama odnosa

On je, nadalje, u odgovoru na pitanje DW o mogućim unutarnjim motivima za opstrukciju pristupanja BiH Europskoj uniji, kazao da je vjerojatno u igri zaštita stečenih pozicija po svaku cijenu, a one su redovito u vezi s kontrolom novčanih tokova.

- Takva osnovna motivacija, nipošto transparentna, poprima različite oblike. RS, pod vodstvom Milorada Dodika, nastoji svoje poteze koordinirati s vlašću Aleksandra Vučića u Srbiji i, koliko je moguće, s Moskvom, nasuprot vezi EU-BiH. HDZ BiH, s Draganom Čovićem na čelu, je, s druge strane, vezan za politiku HDZ-a u Hrvatskoj. Primijetili smo da nijedan od zastupnika HDZ-a nije podržao deklaraciju kojom se osuđuje nedavne izjave Darija Kordića da bi ponovio sve što je napravio u ratu, tako i ono za što je u Haagu osuđen kao ratni zločinac. To daje ukupnu panoramu odnosa, što ne izgleda nimalo dobro, a definitivno i određuje mogućnosti BiH prema perspektivi eurointegracija, zaključuje Kovačević.

Svemu se tome, konstatira DW, na koncu može dometnuti samo podsjetnik na činjenicu da je BiH još uvijek protektorat. A to bi značilo da, osim najbližih susjeda, i netko treći ima mandat zaštite tamošnjeg življa od političkih vrhuški koje ga unesrećuju s izlikom navodno demokratski organiziranih političkih odnosa.