Na Balkan i dalje prema zapadnoj Evropi često stižu oluje iz Sahare. Obično ih zovemo „pješčanim“, ali bi trebalo da iz zovemo „prašnjavim“. DW se o tome raspitao kod pravih stručnjaka za prašinu.

Akropolj je ovih dana izgledao kao da je na Marsu, a ne u srcu grčke prijestonice. Crvenkasta prašina iz Sahare prešla je hiljade kilometara do Balkana i obojila antičko svetilište.

Oluje koje nose prašinu iz Sahare u evropske prijestonice su, međutim, uobičajene i dešavaju se godinama, piše DW.

Kako nastaje prašnjava oluja u Sahari?
Ove oluje nastaju kada jaki vjetrovi duvaju u suhim uslovima kroz Saharu, koja se proteže širom sjeverne Afrike.

Pustinjski pjesak se sastoji od mnogo različitih čestica, kaže za DW Carlos Perez Garcia Pando, stručnjak za pjesak i prašinu u Superračunalnom centru u Barseloni. Neke čestice su velike i teške.

“Ovo su prve čestice koje pokupe jaki vetrovi, ali one nisu te koje će vjetrovi na kraju odnijeti preko Sredozemnog mora do Evrope. Umjesto toga, kada ove veće čestice neizbježno padnu na zemlju, prilikom udara se razbiju druge grudvice pjeska, koje se onda rasprše u ultra-male čestice prašine”, objašnjava Garcia Pando.

Manje čestice vjetrovi nose na velike udaljenosti, baš zato što su lagane.

Da bi se ove oluje pojavile, vremenski uslovi moraju biti suhi, jer se u suprotnom čestice skupljaju i postaju preteške da bi letjele na velike udaljenosti.

Prašnjave oluje će se najvjerovatnije pojaviti u oblastima gdje ima malo vegetacije, koja može da utiče na vjetar i uspori oluju.

Zašto ove oluje donose prašinu u Evropu?
Tzv. pješčane oluje se redovno dešavaju u Sahari. Ali da bi vjetrovi odnijeli prašinu hiljadama kilometara sjeverno, oluje moraju da budu u interakciji sa vremenskim sistemom koji će stvoriti jake vetrove neophodne da je prenesu na velike udaljenosti.

U većini slučajeva, to su polja niskog pritiska u kojima se stvaraju uslovi za prenošenje saharske prašine preko Sredozemnog mora.

Ona su energična, kaže Garcia Pando, i uzrokuju jake vjetrove u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Obično se javljaju u proljeće. Polja visokog pritiska također mogu izazvati ove događaje, ali to je manje vjerovatno.

Čestice prašine koje na kraju odlete u Evropu mogu tako dugo da ostanu u vazduhu jer su mnogo manja od zrna pjeska, navodi za DW Stewart Evans, stručnjak za prašinu sa Univerziteta Bafalo u Njujorku.

„Ono što stiže u Evropu je prašnjava, a ne pješčana oluja“, rekao je on.

Da li su ove prašnjave oluje problematične?
„Ovo se dešavalo više puta kroz historiju, prašina je stara skoro koliko i Zemlja“, priča Garcia Pando. „Nije to ništa novo.“

Prašina, kako dodaje, nije uvijek loša. Na primjer, ona služi kao hranljiva materija za šume i okeane, donoseći im gvožđe i fosfor.

No, količina prašine na Zemlji se povećala od preindustrijskih vremena, kaže Garcia Pando. To je u velikoj mjeri posljedica ljudske obrade zemlje, ali i promjene klime.

Da bi objasnio kako ovo funkcioniše, rekao je da zamislimo komad skorjenog blata. Ako nagazite na njega nogom ili točkom automobila, stvorit će se prašina koju onda lakše raznosi vjetar.

Kada se radi o klimatskim promjenama dao je primjer jezera koje presuši. Ističe da su „sedimenti koji ostaju u jezeru veoma, veoma erozivni i mogu se vrlo lako prenijeti u atmosferu u vidu prašine“.

Ali, u ovom trenutku naučnici nisu sigurni da li će klimatske promjene izazvati više ili manje vjetra na Zemlji, tako da je teško reći kakva bi mogla biti budućnost pješčanih odnosno prašnjavih oluja.

„Ovo je jedna od ključnih neizvjesnosti koje imamo u projektovanju budućnosti prašine“, rekao je Garcia Pando. „Razumijevanje kako će se razvijati vjetrovi u različitim situacijama — ne samo prosječni vjetar, već i ekstremi.“

Šta raditi kad naiđe oluja
Ako se nađete u prašnjavoj oluji u Evropi, Garcia Pando kaže da bi trebalo da se pridržavate istih savjeta stručnjaka kao u danima kada je kvalitet vazduha posebno loš.

Prašina predstavlja opasnost za disajne organe, zato nosite masku i uzdržite se od sportskih aktivnosti na otvorenom. Ovo posebno važi za ljude sa respiratornim oboljenjima.

Neki bi dodali i – nemojte prati automobil ili terasu pred oluju, ionako ništa neće vrijedeti.