Piše: Dragan Bradvica

Značajna poskupljenja u posljednjih godinu dana uznemirile su brojne žitelje naše države koji su i prije toga jedva 'krpali kraj s krajem' i očekuju reakciju državne kako bi im se poboljšao životni standard. A postoji čitav niz mjera koje se mogu i trebaju poduzeti.

- Cijene prehrambenih proizvoda u posljednje vrijeme značajno rastu, što se odražava u konačnici i na naše kućne budžete. Za istu plažu/mirovinu koju dobijemo, ustvari možemo kupiti manje. Nominalna plata je ista, realna je manja. Kao primjer mogu navesti osobu koja svaki radni dan kupi neki obrok na pauzi. Ako je cijena obroka koštala 4,50 maraka, za 20 radnih dana je ta osoba trošila 90 maraka. Sada, obzirom da je cijena obroka poskupila na 4,90 maraka, ta osoba će trošiti na isto jelo 98 maraka ili osam maraka više. Alternativa je zadržati istu razinu potrošnje od 90 maraka i jesti 18 umjesto 20 dana. Ali time se smanjuje potražnja i promet i ekonomija stagnira, navodi Faruk Hadžić, makroekonomski stručnjak.

Recept je jasan

Prema njegovom mišljenju, postoji nekoliko načina djelovanje vlasti a jedan od njih je smanjenje poreza na plaće radnika.

- Svaki radnik u BiH plaća porez na dohodak. U FBiH se samo na prvih 300 maraka plaće ne plaća porez na dohodak, tj. taj iznos predstavlja osobni odbitak. Na sve preko toga, radnik plaća porez na dohodak (osim nekoliko izuzetaka). Iako je potpuno jasno da plata od npr. 600 maraka nije dovoljna za kupovinu osnovnih životnih potreba za jednu obitelj, ipak na takvu plaću država uzima sebi porez. Možda bi se netko i složio sa takvim porezom, ali da se vodi odgovorna politika potrošnje i raspodjele, ali ako se zna da se od tog novca dio usmjerava i na nabavke službenih automobila, onda je to ekonomski neopravdano, pojašnjava Hadžić. Dodaje kako je u prošloj godini, po osnovu poreza na dohodak u FBiH, prikupljeno je 420 milijuna maraka, što je gotovo ista razina kao i u 2019. Naglašava kako ovaj novac većinski ide županijama a podaci o kretanjima potrošnje stanovništva na razini BiH prošle godine pokazuju da je tijekom pandemije potrošnja smanjena za čak milijardu maraka. Dakle, kada ljudi manje troše, manje se prikuplja i PDV, pada potražnja, dolazi do pada BDP-a.

- Smanjivanje poreza, u ovom slučaju povećanja neoporezivog dijela plaće na tisuću maraka, tj. na prvih tisuću maraka ne bi plaćali porez na dohodak, značilo bi da bi radnici imali više novca da troše. Je li to dovoljno? Nije, ali je bolje nego što sada imamo. Kroz ovu mjeru bi se ustvari napravio transfer da od ovih 420 milijuna maraka, dio ostaje radnicima. Kada bi se kroz ovu mjeru vratilo radnicima pola ovog iznosa, ne treba gledati da je država ostala bez 210 milijuna maraka, već treba gledati da je 210 milijuna maraka usmjereno izravnu u potrošnju, koja će se značajno multiplicirati. Novac koji bi se na ovaj način oslobodio, potrošit će se, jer je riječ o plaćama do tisuću maraka, a to je iznos koji je potreban za vođenje svakodnevnog života, tako da će velika većina tog dohotka biti usmjerena u potrošnju, a ne u štednju. Što se više i brže troši, više država na svakoj transakciji zarađuje PDV-a, koji opet, gle čuda, ulazi u proračun, pojašnjava Hadžić.

Povećati potrošnju

Istaknuo je kako u kratkom roku može doći do smanjenja u prihodima proračuna, što se može kompenzirati kroz povećanje proračunskog deficita, ali ubrzo će porasti prihodi od potrošnje. Na kraju, više će novca se na taj način prikupiti, kako bi se moglo pomoći i drugim kategorijama koje se financiraju iz proračuna, poput umirovljenika.

- Sada je ključno stimulirati potrošnju, pomoći žiteljima i vratiti optimizam. Smanjenje poreza je jedna od takvih mjera, jasan je Hadžić.