ZENICA – U svih pet zeničkih župa jutros su se služile uskršnje mise povodom velikog katoličkog blagdana Uskrsa, a misu je u Crkvi svetog Ilije služio župni vikar Stjepan Lovrić. U svojoj uskršnjoj poruci, župnik Crkve svetog Ilije u Zenici fra Marko Kepić istakao je kako su “muka, smrt i uskrsnuće Isusa Krista” središte iz kojeg je i nastalo kršćanstvo te koje živi sve do danas.

 - Uskrs je jedna trajna poruka! Evo, mi smo danas, nedjelja je - to je prvi dan u tjednu. Sva izvješća Evanđelja kažu da se uskrsnuće dogodilo prvoga dana u tjednu. Zato kršćani napuštaju židovski propis da je subota sveti, neradni dan… Oni počinju imati tu novost, jer se uskrsnuće dogodilo prvog dana u tjednu. Bez ovoga blagdana ne bi postojalo kršćanstvo; bez ovoga blagdana mi ne bi ništa znali o Isusu; bez ovoga blagdana ne bi učenici pisali Evanđelja, ne bi nam ostavili sva izvješća - istakao je Kepić.

 Katolici, podvlači, u Isusu Kristu vide ispunjenje svih očekivanja Staroga zavjeta te “svih pisama, kako su govorili, da će doći spasitelj”.

 - Apostoli su to prepoznali i pisali poruku, gdje su glavne niti poruke uzimali iz pisma koja su navješćivala očekivanog spasitelja…Nije vjera apostola uskrisila Isusa, nego je uskrsli- njihovu raspetu vjeru ispunjenu zbunjenošću i strahom - uskrisio, da oni, kasnije, postanu neustrašivi svjedoci. Ta njihova vjera i njihov doživljaj je, jednostavno, pokrenuo svijet - kazao je Kepić.

Kada se govori o uskrsnuću, dodao je, mora se znati kako Velikoj suboti i Uskrsu “prethodi Veliki petak”.

- Pitanje dobra i zla; pitanje svjetla i tame - to je stalno pitanje cijele povijesti. Zanimljivo da čak i Platon, u svojoj “Državi”, kada govori o tom čistom pravedniku, govori da će on biti izrugan, ismijan- čak i razapet. A to je 400 godina prije Krista! Jer, on neće slijediti mišljenje drugih, nego će htjeti živjeti pravednost radi pravednosti. Evo, on, već vidi sudbinu takvog nekoga, koji će do kraja biti čist, do kraja dobar, do kraja svjetlo, do kraja pravedan - naglasio je Kepić. Ako se jedan tako čist i tako dobar ubije, kaže Kepić, kao kršćani kažu da zlo i tama imaju zadnju riječ.

- Jer, početak Biblije kaže da je Zemlja bila pusta i prazna te da se tama prostirala nad bezdanom. Onda, također, ako Gospod stvara svjetlo, onda, valjda, nakon smrti ne idemo u bezdan tame?! Valjda i tamo ostajemo u nadi i očekivanju toga svjetla - poručio je Kepić. Pitanje života i pitanje smrti, ali i pitanje, uopće, duhovnog rasta čovječanstva, kršćani su, kaže, već od 4. stoljeća stavili simbolikom jaja. - Jaje djeluje kao predmet i dovoljno ga je staviti u toplinu, a iz njega će izići život. To nam ostaje kao velika tajna! Tako i jedan ljudski život- on mora biti pred toplinom, pred dobrotom najuzvišenije ljubavi, ako hoće da u njemu tinja ta nada, da raste to dobro i da se u njemu razvija taj vječni život. I da živi u tome nadanju, koje sa sobom nosi sa svom strpljivošću ovoga svijeta, koje i dalje nosi svoje borbe svjetla i tame, dobra i zla…I to vidimo. Sve nas tako okružuje. Ali, uvijek, ostaje ta jedna strpljiva nada onoga što su nam učenici navijestili i onoga što je obećao Isus- da, na kraju, nećemo ići u bezdan, nad kojim stoji samo tama, nego vjerujemo i u svjetlo - poručio je Kepić. Pitanje vjere u dobro, ljubav i pitanje hoće li naš život završiti u tom bezdanu tame, nadublja su intimna pitanja katoličkih vjernika. - Krist je sva ta naša pitanja uzeo na sebe i donio nam odgovor svojim uskrsnućem - naglasio je Kepić.