Naslijeđe Ursule von der Leyen kao predsjednice Europske komisije suočit će se s velikim izazovom ovog tjedna kada EU sud presudi o tajnim SMS porukama koje je razmjenjivala s čelnikom farmaceutske kompanije koja je s Bruxellesom sklopila višemilijardni ugovor o cjepivu.

U presudi koja bi mogla biti ključna za njezin ugled, Sud pravde EU odlučit će je li Komisija prekršila pravila transparentnosti odbijanjem da objavi sadržaj njezine tekstualne komunikacije s izvršnim direktorom Pfizera Albertom Bourlom. 

Odluka Općeg suda u srijedu, poznata kao “Pfizergate”, imat će dalekosežne posljedice za način na koji najviši dužnosnici Unije vode poslove iza zatvorenih vrata, a mogla bi baciti i sjenu na drugi petogodišnji mandat von der Leyen, koji je započeo tek 1. prosinca. Dok se bori da održi relevantnost Komisije usred rastuće nacionalističke retorike u Uniji, već je suočena s kritikama zbog tendencije centralizacije moći i povlačenja zelenih politika, piše Politico.

Središnji problem je trebaju li se SMS poruke klasificirati kao dokumenti i time biti dostupne javnosti u ime transparentnosti. Aktivisti i mnogi vanjski promatrači smatraju da ih treba tretirati kao svaki drugi oblik službene komunikacije kada se odnose na izradu politika, dok Komisija tvrdi suprotno.

Velika sramota
Ovaj slučaj predstavlja pravni izazov za von der Leyen jer je osobno odobrila najveći ugovor o cjepivu u Uniji — vrijedan milijarde eura — dok istovremeno predsjeda institucijom zaduženom za provođenje zakona EU, uključujući načela transparentnosti i odgovornosti. Ako sud presudi protiv nje, to bi osnažilo političke kritičare.

Također bi to bila velika sramota jer dolazi samo nekoliko mjeseci nakon što je javno obećala braniti standarde transparentnosti, učinkovitosti i poštenja u drugom mandatu.
“Ova bi presuda mogla označiti prekretnicu za transparentnost u EU,” rekla je Shari Hinds, službenica za politički integritet pri nevladinoj organizaciji Transparency International. “Kada su u pitanju ključne odluke, osobito one koje utječu na javno zdravlje, tajnovitost treba izbjegavati.”

Tužba i otkriće
Slučaj su pokrenuli The New York Times i njegov bivši šef ureda u Bruxellesu, nakon što je Komisija 2022. odbila objaviti poruke.

Postojanje poruka otkriveno je u intervjuu za New York Times u travnju 2021., gdje je Bourla opisao njihove razmjene kao razvoj “dubokog povjerenja” koje je olakšalo dogovor o značajnom ugovoru o cjepivu. Taj ugovor, zaključen u svibnju 2021., uključivao je obvezu EU da kupi do 1,8 milijardi doza cjepiva Pfizer-BioNTech, najveći ugovor koji je Bruxelles potpisao.
Ugovor je predviđao početnu narudžbu od 900 milijuna doza, uz mogućnost dodatnih 900 milijuna za isporuku 2022. i 2023. godine. 

Poziv na buđenje
Europska ombudsmanica je 2022. zaključila da je neuspjeh Komisije da potraži poruke predstavljao loše upravljanje. Emily O’Reilly, koja je obnašala dužnost od 2013. do 2025., nazvala je to “pozivom na buđenje” za institucije EU, prenosi N1.
 
Navela je da je transparentnost nazadovala za vrijeme von der Leyen. U intervjuu za Politico prošle godine optužila ju je za stvaranje kulture “zadržavanja informacija” iz političkih razloga.
Također je kritizirala njezino izostajanje s jedinog sudskog ročišta u ovom slučaju. “Slon koji nije bio u prostoriji,” rekla je. “Jedina osoba koja nam je mogla sve objasniti nije bila prisutna.”
Komisija je za Politico izjavila da “ne komentira postupke u tijeku”.

Nespremljenost i zbunjenost
Sud je već ranije presudio protiv Komisije zbog redaktiranja velikih dijelova ugovora o cjepivu. Komisija je tvrdila da je to učinjeno kako bi se zaštitila privatnost zaposlenika i komercijalni interesi.
Tilly Metz, europarlamentarka iz redova Zelenih koja je bila dio slučaja, pitala se tko ili što stoji iza nevoljkosti von der Leyen da podijeli informacije. “Dobiva loše savjete,” rekla je. “Ako želite da javnost vjeruje političarima i njihovim kontaktima s industrijom — fokus mora biti na transparentnosti.”
Iako je priznala da je pandemija bila “posve nova situacija” koja je zahtijevala suradnju Komisije s industrijom, vjeruje da von der Leyen nije izvukla prave pouke. 

Godine nejasnoće
Kao dio postupka, sud je u studenom održao ročište u Luksemburgu. Veliko vijeće suda pokazalo je skepticizam prema odbijanju Komisije da objavi poruke.
Nakon godina nejasnoće o njihovom postojanju, odvjetnici Komisije su ih — konačno — priznali. To je izazvalo smijeh prisutnih i nestrpljenje među sucima.
“Ne poričemo da postoje,” rekao je odvjetnik Komisije Paolo Stancanelli usred ročišta.

Tvrdeći da nisu važni, Komisija je rekla da bi ih sačuvala — i možda objavila — da su se odnosili na pregovore s Pfizerom. 

Suci su pokazali frustraciju jer Komisija nije mogla objasniti kako određuje što je važno, postavljajući forenzička pitanja na koja nije bilo odgovora: Jesu li pitali von der Leyen izravno? Jesu li provjerili njezin telefon ili račune? Jesu li ispitali šefa njezina kabineta?
Nakon više od tri sata rasprave, suci su oštro kritizirali odgovor Komisije i njezin stav prema zahtjevu New York Timesa. 

Sudac José Martín y Pérez de Nanclares rekao je da Komisija nije pokazala “adekvatne i pažljive mjere” da objasni zašto poruke nisu dostupne. Drugi, Paul Nihoul, osudio je “relativno zbunjujući dosje.”

Odvjetnica NY Timesa Bondine Kloostra rekla je kako je “vrlo razočaravajuće koliko je nespreman” bio predstavnik Komisije. 

“Još uvijek ne znamo što se dogodilo s telefonom von der Leyen, jesu li poruke ili Signal poruke bile razmjenjivane putem laptopa ili nekog drugog uređaja; još uvijek ne znamo gdje je Komisija tražila,” rekla je. 

Financijski prekršaji
Pritisak na von der Leyen raste i izvan ove presude. Europski ured javnog tužitelja (EPPO), zadužen za istrage ozbiljnih financijskih zločina protiv interesa EU, potvrdio je da istražuje Komisiju zbog načina na koji su vođeni pregovori o nabavi cjepiva.
U ožujku je čelnica EPPO-a Laura Codruța Kövesi potvrdila da je njezin ured nedavno ispitivao dužnosnike Komisije o pregovorima. 

EPPO nije želio komentirati istragu u tijeku.