NOVA KNJIGA „Andrićev skriveni teatar“ autora Almira Bašovića, izdanje IK Univresity Press

Izdavačka kuća „University Press - Izdanja Magistrat “ iz Sarajeva, u okviru Edicije Stylos, objavila je novi naslov: „Andrićev skriveni teatar“ autora Almira Bašovića.

U svojoj knjizi „Andrićev skriveni teatar“, Almir Bašović u prvom redu nastoji vratiti djela Ive Andrića tamo gdje im je mjesto: čitaocima književnosti. Kao teoretičar književnosti koji je do sada u nizu svojih teorijskih knjiga („Čehov i prostor“, „Maske dramskog subjekta“, „Kalemi i biljezi“) pokazao svoju iznimno plodnu lucidnost u tumačenju književnosti koje kod njega neminovno proizilazi iz kompetentne analize čija metodologija uvijek nastaje iz dijaloga sa konkretnim književnim djelom, Bašović u ovoj svojoj knjizi Andrića nastoji čitati takoreći naivno, dakle lišeno svih ideoloških i bilo kojih drugih zloupotreba Andrićevog književnog djela, iz kojih se aktuelna recepcija u najvećoj mjeri sastoji.

Upravo na tu i takvu recepciju Bašović se izričito i osvrće u jednom od poglavlja svoje knjige. Dok se ustaljena recepcija mnogo više bavi Andrićem i njegovim stavovima, često ga zloupotrebljavajući u razne pseudopolitičke svrhe, a veoma malo njegovim djelima, Bašović u prvi plan ponovo stavlja Andrićevu književnost, i to isključivo u njenom odnosu prema književnosti, a nipošto prema politici ili nečemu slično. Samim tim, ova knjiga u recepciji Andrićevog djela donosi novinu, jer podsjeća na nešto što bi se trebalo podrazumijevati, a to je da svaka književnost, pa zašto ne i ona velika, nije napisana da kolportira autorove političke, ideološke ili bilo kakve druge stavove, već da ona funkcionira u skladu sa vlastitim zakonitostima koje su imanentno književne.

Dramski elementi u Andrićevim djelima

Marina Katnić-Bakaršić u uredničkom slovu knjige, piše kako ova knjiga intrigantnog naslova „u fokusu ima proučavanje dramskih elemenata u Andrićevim proznim djelima, o čemu svjedoče već i naslovi poglavlja, od kojih su neka podijeljena i na potpoglavlja (Andrićeva pripovjedačka tehnika i dramska forma, Andrićev teatar povijesti, Shakespeareova avlija i teatar sjenki i Pripovijedanje i razumijevanje). Zapravo, kao zaljubljenik i u književnost i u teatar, kao neko ko je i dramski pisac i dramaturg i teoretičar i historičar drame i književnosti uopće, Bašović nimalo slučajno bira ovakvu temu, te prepoznaje, opisuje i analizira upravo dramske elemente Andrićevih proznih djela.“

„Može se metaforički reći da knjiga Almira Bašovića podiže novu zavjesu sa Andrićevog djela i otkriva pozornicu na kojem se epski i dramski elementi toga djela prožimaju, pronalazeći nove pravce njegovog promišljanja, interpretacije  i, što je posebno važno, inscenacije. Knjiga predstavlja istinsku poslasticu za poštovaoce Andrićevog djela, književne teoretičare i historičare, kao i za dramske teoretičare i dramaturge. Pisana jasno, ponekad i sa elementima Bašoviću svojstvene duhovitosti i iskričavosti, ona pruža užitak u čitanju i potiče na dalja promišljanja Andrićevog teksta“, piše Katnić-Bakaršić.

Značaj teatra za poetiku Ive Andrića

U recenziji knjige doc.dr. Naser Šečerović piše kako „...Bašović ovom knjigom otkriva značaj teatra za samu poetiku Ive Andrića, značaj koji nije ograničen na samo jedno djelo, već koji je imanentno prisutan u književnim postupcima kojima Andrića gradi svoju prozu, recimo za prostornu konkretnost u njegovim pripovijetkama koju Bašović vezuje za Andrićevu potragu za objektivnošću umjetnosti, jer konkretiziranje prostora koje nastaje ulaskom perspektivizma u pripovijedanje „svjedoči o nastojanjima da se roman učini objektivnim, bezličnim, dramatsko-scenskim“. Već ovakav pristup Andrićevom djelu pokazuje Bašovićevu težnju da Andrića čita isključivo iznutra, na osnovu odnosa koji njegova djela grade prema drugim djelima, žanrovima i postupcima, upućujući na to da književnost ne nudi razumijevanje svog autora, već otvara prostor za shvatanje književnosti kao fenomena koji nudi poseban oblik saznanja koji se sastoji iz „potenciranja glasa drugog“...“

Prof.dr. Vahidin Preljević piše kako „Bašović naglašava kako dramska struktura Andrićeve proze ima svoj izraz i na razini pripovjednog diskursa, koji stremi objektivnom prikazu, pa po njemu 'Andrić spada u pripovjedače koji su, kako to povodom opozicije perspektiva kaže Franz Stanzel, pokušali roman učiniti objektivnim, bezličnim, dramatsko-scenskim'. Andrićevo pripovijedanje tako se ispostavlja modernističkim, jer u njemu, kako primjećuje autor rukopisa, imamo na djelu 'odricanje od monolitnog epskog subjekta, centralizirajuće instance koja bi i predstavljeni svijet i predstavljene likove pretvorila u svoje objekte'. Dalekosežna kulturalna implikacija bi bila da Andrićeva skrivena dramska forma potencira 'glas drugog', te izmiče bilo kakvom jednostavnom svođenju na fantazmu o središtu koje dominira svim ostalim segmentima kulture.“

Knjiga „Andrićev skriveni teatar“ do sada je predstavljena u Sarajevu, Tuzli, Podgorici, Konjicu, Travniku i u Klubu knjige „Ivo Andrić“ u Mostaru, a u četvrtak, 8. veljače bit će predstavljena i u Općoj biblioteci „Muhamed Kantardžić“ u Brezi.

O autoru

Almir Bašović (Sarajevo, 1971.) diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje predaje na Odsjeku za komparativnu književnost. Sudjelovao je na dvadesetak međunarodnih simpozijuma i kongresa, objavio je tridesetak stručnih članaka i teorijskih eseja, a zajedno sa Savom Anđelkovićem priredio je zbornik Drama i vrijeme (Dobra knjiga, Sarajevo, 2010). Radio je kao dramaturg na više predstava u Narodnom pozorištu Sarajevo. Autor je drama Priviđenja iz srebrenog vijeka (praizvedba: Narodno pozorište Sarajevo, 2003) i RE: Pinocchio (praizvedba na albanskom jeziku: CTC Skopje, 2006, mikrodrame Druga Evropa (prezentirana u okviru Bijenala evropskih dramskih pisaca u Bonnu, 2002) i dramskog monologa Lica (praizvedba na njemačkom jeziku, u okviru predstave Balkan Requiem, Hundsturm – Volkstheater, Beč, 2014). Autor je knjige Čehov i prostor (Sterijino pozorje, Novi Sad, 2008; slovensko izdanje: Knjižnica MGL, Ljubljana, 2013). U Parizu je objavljena knjiga njegovih drama na francuskom jeziku (Theatrum noctuaubundi, 2008.), a drame su mu prevođene i na albanski, makedonski, češki, njemački te italijanski jezik.

Na Festivalu bh. drame u Zenici, 2004. godine, drama Priviđenja iz srebrenog vijeka dobila je nagradu za najbolji dramski tekst, a u izboru Evropske teatarske konvencije (ETC) uvrštena je među 120 najboljih suvremenih evropskih komada. Član je PEN Centra u BiH i Društva pisaca BiH, uređuje književni časopis Život.