Kada je Philip Gordon 2013. došao u Bijelu kuću da bude desna ruka američkog predsjednika Baracka Obame na Bliskom istoku, zagovarao je naoružavanje sirijske opozicije, što je bio dio velike strategije svrgavanja sirijskog autokratskog predsjednika Bashara al-Assada.

No, Gordon se ubrzo predomislio. Samo nekoliko mjeseci nakon što se pridružio Obaminom timu za nacionalnu sigurnost, konstatirao je da su osuđene na propast nade Bijele kuće da će u Siriji prevladati umjerena opozicija. Kasnije je sebe predstavio kao jednim od prvih koji su ukazivali na tendencije suprotne očekivanjima, u pokušaju promjene režima u Siriji.

Kako piše list Financial Times (FT), Gordonovo vrijeme kao Obaminog glavnog tvorca politike za Bliski istok, posao koji je preuzeo nakon decenija provedenih kao jedan od najvećih vašingtonskih stručnjaka za Evropu, bilo je svojevrsni brzi kurs o granicama moći Sjedinjenih Američkih Država.

Osim toga, to je odraz razmišljanja čovjeka koji bi mogao biti glavni tvorac vanjske politike ako Kamala Harris bude izabrana za predsjednicu SAD-a. To bi se moglo dogoditi u trenutku velikih previranja u međunarodnoj politici i velikih pitanja o američkoj ulozi u mijenjanju svjetskog poretka.

Gordon je u protekle četiri godine bio veza Harris kao potpredsjednice SAD-a u vanjskoj politici, njen najvažniji pomoćnik za međunarodne poslove, a od 2022. je njen glavni savjetnik za nacionalnu sigurnost.

Oni bliski Gordonu kažu da je kriza u Siriji, američki vanjskopolitički neuspjeh koji je proganjao Obamu, bila formativna za atlantistu (osobu koja podržava savezništvo SAD-a, Kanade i Evrope).

"Razborit je, oprezan, umjeren, sve što je suprotno ideološkom", naveo je bivši američki zvaničnik Richard Haass koji Gordona poznaje duže od 30 godina.
 
Taj pragmatizam za neke može biti frustrirajući. Jedan neimenovani zapadni diplomata je zabrinut da Gordon neće biti u stanju da bude "kreativan" ili da pomjera stvari kroz birokratiju.

Iako je bio blizak Harris, njegovi stavovi su često sličniji Obaminim, što podrazumijeva skepticizam prema sposobnosti američke moći da oblikuje događaje, spremnost da pregovara s autokratskim režimima i sumnju u vanjskopolitički idealizam.

Kako su kazali oni koji ga poznaju, to znači da je Gordon neko ko želi da se SAD posvete samoj sebi. On je internacionalista koji cijeni američka savezništva, kao što je NATO. Colin Kahl je s Gordonom služio u Obaminoj administraciji, prenosi Klix.

"Nikada nisam zatekao Phila da nije voljan da koristi vojnu silu. No, ono što je Phil postavio je pravo pitanje: 'Koji je cilj? Da li je cilj realan i ostvariv i da li prenaglašavamo vojna sredstva i ne dopunjujemo ga drugim alatima", ukazao je Kahl.

Emily Haber je bivša njemačka ambasadorica u Washingtonu koja je Gordona prvi put susrela dok je radila u Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke.

"On prihvata svijet onakav kakav jeste i pokušava smisliti kako da krene naprijed i ostvari američke interese", navela je Haber.
 
Prema pisanju FT-a, Gordon bi to morao odmah primijeniti na Ukrajinu, gdje SAD ulažu novac za ratne napore Kijeva protiv potpune ruske agresije, i na Kinu, najveću američku prijetnju u Aziji. Gordon, koji ima 61 godinu, nije imao nikakvu vezu s Harris prije nego što ju je počeo savjetovati, kada je pokušala dobiti nominaciju Demokratske stranke za predsjednicu SAD-a.

Sada je dio njenog malog tima za nacionalnu sigurnost, u kojem su i zamjenica savjetnika za nacionalnu sigurnost Rebecca Lissner i još jedan zamjenik, pisac govora za vanjskopolitička pitanja, Dean Lieberman

Dok je Harris relativno nova na svjetskoj sceni, Gordon je radio u svakoj predsjedničkoj administraciji, u kojoj su bili demokrati, od Billa Clintona do danas, i to kao vrhunski naučnik Instituta Brookings i Vijeća za vanjskopolitičke odnose.

No, na trenutnoj poziciji je bio oprezniji. Naime, dok su Biden i njegov tim vodili vanjsku politiku koja je suprotna Obaminoj vanjskoj politici, manje je bio poznat stav Harris i Gordona o Bidenovim odluka o Ukrajini, Izraelu i Afganistanu.

Philip Gordon je rođen u zrakoplovnoj bazi Andrews, u američkoj saveznoj državi Maryland. To se dogodilo dok je njegov otac služio u američkom zrakoplovstvu. Gordon je kao profesor radio u SAD-u i Evropi, a 1998. je postao dijelom administracije predsjednika Billa Clintona, baveći se evropskim poslovima.
 
Doktorirao je na francuskoj odbrambenoj politici, a kasnije je preveo knjigu bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Govori francuski, italijanski i njemački jezik, čita španski i studirao je bliskoistočne jezike. Voli gledati nogomet, košarku i tenis, koji redovno igra s kolegama.

Njegova najvažnija politička odluka je možda bila ona koja se odnosi na domaću politiku, a to je da 2008. za predsjednika podrži Obamu kao do tada relativno nepoznatog senatora iz savezne države Ilinois. To je učinio kada je vanjskopolitički establišment Demokratske stranke stajao iza Hillary Clinton i njenog savjetnika za vanjsku politiku Richarda Holbrookea koji je tvorac Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Odluka da podrži Obamu je bila rizična, s obzirom na navode da će Holbrooke ucjenjivati svakoga ko bude radio za protukandidate Clinton ako bude izabrana za predsjednicu. Obama je nagradio Gordona za vodeću ulogu u evropskim poslovima Ministarstva vanjskih poslova SAD-a (State Departmenta).

Otkako je postao glavni pomoćnik Harris za vanjsku politiku, Gordon je prisustvovao ili je pomogao potpredsjednici da se pripremi za sastanke s više od 150 svjetskih lidera, među kojima su predsjednik Kine Xi Jinping i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski.

Upravo je on zaslužan za to što Harris u javnim obraćanjima izražava više saosjećanja prema Palestincima, istovremeno izražavajući američku posvećenost sigurnosti Izraela. Međutim, malo je izgledno da će Harris zauzeti bitno drugačiji pristup izraelskom ratu u Pojasu Gaze, čak i ako Gordon bude njen glavni savjetnik, piše Financial Times.