Piše: Dragan Bradvica

Politika u Bosni i Hercegovini i 25 godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma jedino i isključivo se vodi po principu tko će koga prevariti, lažima i podmuklim podmetanjima dovesti u lošiji položaj i raznoraznim makinacijama poništiti svaki mogući napredak i nadu u bolju budućnost.

Nažalost po sva tri konstitutivna naroda i sve žitelje naše zemlje to ne da se nastavili prošle i ove godine nego je čak poprimilo najgore moguće razmjere. Izostanak bilo kakvog dogovora i o najsitnijim detaljima BiH je ponovno gurnuo na margine, izazvalo nove političke nestabilnosti, pravu nesigurnost te ekonomsku stagnaciju pa čak i pad. Niz je takvih slučajeva bilo posljednjih godina – od dogovora o uspostavili vlasti, oko izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH, novca od MMF-a i EU, nebrojeno mnogo zakona… Formula je ista – tu i tamo se sjedne za isti stol, nešto dogovori, pruže ruke a čim se napusti prostorija krene s dijametralno različitim tumačenjima onoga što se dogovorilo. Nakon toga sve strane jedino i isključivo gledaju kako izrevoltirati one druge. Sve to više liči na djecu i igru u parku a s ozbiljnim politikama i institucijama nema nikakvih veza.

Apsurdistan

BiH, kao i cijeli svijet ranjena je pandemijom koronavirusa i recesijom, žitelji i gospodarstvenici su na rubu strpljenja. Predložene reforme su nedovoljne, nisu dale rezultate iako ih vlasti hvale. MMF također u najnovijoj prognozi također je povećanja prognozu pada BDP-a u BiH. Nažalost, kao da je ovo malo problema bh. lideri u 2019. i 2020. nastavljaju sa svađama i podvalama.

Dakle, ponašanjem po principu 'nek' susjedu crkne krava' uopće ne vodeći računa da uvelike ovisimo ne samo jedni o drugima nego u globalnom svijetu postoji 'složena međuzavisnost'. Posljednja događanja oko putovanja u Republiku Hrvatsku i Srbiju najbolji su dokazi 'dječjeg posla' a ne prave politike.

Predstavnici sva tri konstitutivna naroda trudili su se na sve moguće načine organizirati svoja putovanja tako da 'gurnu prst u oko' onima drugima, dok prema oporbi nitko iz BiH nikada ne bi ni trebao ići na razgovore. Nadalje, nikada se nije ni dogodilo da kada predstavnik jednog naroda ode u neku posjetu da ne 'saspe drvlje i kamenje' na druge u BiH ne računajući da na takav način samo gube i ono malo kredibiliteta koje imaju u očima međunarodne zajednice i svojih domaćina.

Ništa bolje nije niti kada bh. lideri nigdje ne idu. Tada slijede unutarnjopolitičke prijetnje i ucjene. Jedni prijete kako će i na sljedećim općim izborima vršiti izborne makinacije, drugi blokiraju sve što se može blokirati treći samo i isključivo gledaju na koji način sjesti u udobne fotelje vlasti i onda iz pozicije vlasti vršiti blokade a nakon toga 'na sva zvona' razglasiti kako u BiH ništa ne funkcionira.

Sve propada, žitelji šute

Naravno, svake dvije godine dolazi i izbori i također već isprobane formule (ne)uspjeha –podizanje međunacionalnih tenzija do usijanja, ogromne razine prevara, uhljebljivanje u javnu upravu u zamjenu za glasove… A o tome što je zdravstvo na koljenima i koronavirus je pokazao sve slabosti, to što nam BDP pada 6,5 posto a u najboljem slučaju u 2021. možemo očekivati rast od pet posto i što ćemo očito oporavak čekati najmanje do 2022., to što nam je i zemlje otišlo stotine tisuće žitelja a prirodni priraštaj više od desetljeća svake godine u 'debelom minusu', što nam je obrazovanje zapelo u vremenu i niz drugim anomalija e to nikoga ne zanima.

Izvješća bukvalno svih relevantnih međunarodnih faktora zorno pokazuju gdje se ova zemlja i njeni narodi i žitelji nalaze danas i kakva nam je budućnosti. Međutim, s obzirom na rezultate izbora i činjenice da gro naroda i žitelja šute čini se ipak kako im ovakvo stanje odgovara a dok je tome tako jasno je kako političke stranke od svojih retrogradnih politika neće odustati.