Koalicija „Mostar moj dom“ kojeg čine HSP, HSP BiH i HKDU-Hrast smatra da ministrica financija Federacije BiH Jelka Miličević treba odgovarati za Aluminij d.d. Mostar. Optužba protiv ministrice Miličević i premijera Fadila Novalića u slučaju respiratori je daleko manja šteta od gašenja Aluminija, priopćeno je iz te koalicije.

-U slučaju respiratora odnosno ventilatora je u pitanju nešto više od 10 milijuna maraka, a u slučaju Aluminija d.d. Mostar je u pitanju preko milijarda maraka.  Kao posljedica gašenja Aluminija iz Mostara se odselilo više od dvije tisuće Hrvata, a čim se steknu epidemološki uvjeti, odseliti će još dvije tisuće mostarskih Hrvata. Ovom prigodom i prozivamo županijsko tužiteljstvo HNŽ što nije ništa poduzelo po pitanju krađe milijuna maraka iz Aluminija kao i „nesavjesnog rada“ direktora koji su potpisivali štetne ugovore zbog osobnih financijskih interesa i sinekura. 

U slučaju Respiratori, još jednom je dokazano da SDA i HDZ BiH skupa rade na bogaćenju svojih stranačkih istomišljenika i pogodovanju ljudi oko tih dviju partija. Brza reakcija samo dan nakon objave tužiteljstva da je i ministrica Miličević, „uvrštena“u optužnicu nevješto je reagirao i sam predsjednik HDZ BiH Dragan Čović pokušavajući cijeli slučaj prebaciti s pravosudnog na politički teren. Međutim ovdje nije riječ o nekim kadrovskim zapošljavanjima savjetnika ili Izbornom zakonu BiH, ili nekoj Agendi, nego je ovdje riječ o Krivičnom zakonu FBiH i članu 387., koji za ovo djelo propisuje kaznu zatvora i to, u prvom stavku u djelu do 10.000 KM, zatvorska kazna je od 3 mjeseca do pet godina, a u drugom stavku djela preko 10.000 KM kazna je od jedne do 10 godina zatvora. 

Politička je odgovornost HDZ BiH iosobno ministrice Miličević što ovako radi, i što bez kriterija i papira je slijepo vjerovala premijeru Fadilu, i zajedno sa njim dogovarala model mimo zakona. S druge straneta ista ministrica Jelka Miličević na Vladi FBiH u Sarajevu, ali i na sjednici Nadzornog odbora Aluminija d.d.Mostar, govorila je kako se ne može i kako nema zakonskog uporišta das e pomogne Aluminijskom kombinatu. Pa nisu Hrvati u Mostaru senilni da ne znaju kako su se milijuni maraka utrošili u povezivanje radnog staža u Krivaji Zavidovići ili Željezari Zenica, ili Kemijskoj industriji Dita u Tuzli, i drugdje gdje je Federalna vlada ogromnim sredstvima održavala te gubitaše. Pa koliko je novaca utukla u rudnike pa ih na kraju i uvukla u koncert s Elektroprivredom BiH.

Isto je mogao i Aluminij biti u konzorciju s Elektroprivredom HZ H-B i to bi možda u tom trenutku i bilo najbolje rješenje. Međutim, ministrica Miličević je bila „manja od makovog zrna“ i nevješto se skrivala iza institucionalnih tijela kao što su Skupština ili Nadzorni odbor, vlasnička struktura i druge gluposti. Da je ministrica Miličević pošteno došla na mjesto ministra financija, a ne preko muževih lobiranja, i da je hrabra, kao što je predsjednik Čović tješi da bude hrabra, ona bi pomogla Aluminiju i 940 radnika da ne izgube kruh i posao, pa i po cijenu zatvora. Za „hrvatsku stvar“ se uvijek robovalo, od biskupa Petra Čule, preko Zvonke Bušića do generala Slobodana Praljka, ali ovako za tuđe interese, za Fadila robovati u Zeničkom zatvoru je ravno izdaji nacionalnih interesa. Sramota, piše u priopćenju koalicije koje potpisuje profesor Vinko Drinovac.