KOLUMNA Prof. Vjekoslav Domljan: Teksas i mi
„Upravo nam je predočen jasan pogled na tamnu (i hladnu) stranu fundamentalizma slobodnog tržišta“ (nobelovac Paul Krugman)
Između Teksasa i Bosna i Hercegovine ima jedna ogromna razlika glede električne energije. Dok je Teksas pretjerao u deregulaciji, BiH je pretjerala u regulaciji, koju prakticira i 32 godine od pada Berlinskog zida. Budući da su nam tamne strane bh. regulacije poznate (vjera u ćumur od koga cijeli svijet bježi kao vrag od tamjana i istodobno zapostavljanje energije sunca i vjetra), skorašnji pad energetskog sistema Teksasa je pokazao slabe strane deregulacije.
Teksašani su u ovom momentu bijesni. Vodeći američki izvor energije, Teksas nema pouzdano snabdijevanje energijom. Svi se pitaju zašto, pa evo i mi.
Šta se može učiniti glede izvlačenja pouka kako za Teksas tako i za druge. Može se izračunati neto rezultat (prethodne dobitke umanjiti za troškove uslijed pada sistema) i ocijeniti sistem te potom ocijeniti regulativu tj. ugraditi dodane osigurače.
Nužno je provesti cost-benefit analizu djelovanja sektora. Koliko su deregulacijom dobili građani (niže cijene), firme (veći profiti) i država (porezi) te koliko su izgubili zbog aktualnog pada sistema.
Godinama je Teksas uživo u blagodatima dereguliranog tržišta. S 8.6 centi/kWh, kolika je prosječna maloprodajna cijena, imao je za petinu nižu cijenu od nacionalnog prosjeka te za polovicu nižu od Kalifornije. S druge strane, nekoliko maloprodajnih distributera (od ukupno 300) će bankrotirati, jer neće moći podnijeti velik skok veleprodajnih cijena nakon sloma.
Ne može se sporiti pravo građanima u demokratskim porecima da kažu žele li veću ili manju regulaciju. Teksasu su se odlučili za manju. Ispostavilo se da je bila niža od optimalne (nisu bili ugrađeni osigurači itd.). Koje su greške regulative (ako se regulatorima kao olakotnu okolnost ne bi uzelo to da se radi o rekordnoj padavini snijega i najnižoj temperaturi u dulje od 30 godina) koje bi trebalo ispraviti?
Teksas nije uvezan u nacionalnu električnu mrežu i jedini je neuvezan s 48 ostalih sistema (vjerojatno su mislili ovako: energetski smo najbogatiji, pa će se drugi grebati o nas te nam je bolje izvan nacionalne mreže. S druge strane, kako pokazuju primjeri pograničnih gradova koji imaju vezu s drugim sistemima, sve je uredno funkcioniralo, naravno uz veću cijenu.
Teksas nema tržište kapaciteta, tj. osiguranje dodatnih veličina energije u slučaju iznenadnog rasta tražnje. Takvo tržište je zapravo tržište osiguranja koja osigurava da svjetla neće nestati, ali će mu skočiti cijena.
Ako je bilo teško predviditi aktualnu situaciju (kao kod covid-19: za jedne je nesreća, za druge rizik - nesreća se ne može predviditi i uzeti u obzir, dok rizik može), jer se radilo o nesreći (mada će neki kazati da se moglo i trebalo poduzimati predostrožne investicije), pitanje je zašto regulator nije reagirao na padove napona prošle godine (brownouts) kad je to ukazivalo na nepostojanje viška kapaciteta.
Predstavnici civilnog društva npr. Luke Metzger iz Environment Texas kaže da je oluja “pokazala izvjesne ozbiljne slabosti našeg slobodno tržišnog pristupa”.
I tako dolazimo do pouke. Teško je i u najdemokratskijim sistemima osigurati optimalnu dozu regulacije (optimalnu za stanovišta sistema kao cjeline). I tada postoje parcijalni interesi (interesi pojedinih političkih grupa, poslovnih grupa, grupa građana itd.) koji svojim akcijama mogu blokirati kolektivnu akciju i tako svoj interes nametnuti kao opći.
Ne treba nam ni oluja ni Teksas da se uvjerimo da je tako gledajući u svoje dvorište (BiH). Kad bi se omogućio nesmetan razvoj energije vjetra i sunca, cijena električne energije bi pala (i zagađenje planete), pa se građani Mostara ne bi zimi smrzavali a ljeti kuhali od vrućine.
U BiH nema računica koje bi pokazale koliki je gubitak nacionalnog blagostanja zbog toga što je električna energija veća no što bi trebala biti te što ta previsoka cijena ne služi financiranju razvoja nego za plaće prenapučenih javnih proizvođača energije.
Postoji jedna velika sličnost Teksasa i BiH glede politike. Kad se slomio sistem u Teksasu, Republikanci, koji potpuno dominiraju javnim i drugim sektorima Teksasa, odmah su optužili Demokrate što su nametanjem klimatske politike i guranja razvoja obnovljivih izvora zavili Teksas u crno. Jer, rekoše, da se nisu smrzle lopatice vjetrotornjeva i da snijeg nije poklopio solarne panele, bilo bi struje. No, ne rekoše zašto nisu funkcionirale plinske elektrane, koje su glavni izvor snabdijevanja električnom energijom Teksasa.
Prema mišljenju Paula Krugmana, „energetski kolaps Teksasa je pokazao da je pogrešna cijela filozofija državne energetske politike. Također je pokazao da državu vode ljudi koji će pribjeći i najočitijim lažima umjesto da priznaju svoje greške“. Kakogod, guverner Teksasa Greg Abbott pokrenuo je istragu u vezi djelovanja regulatora. Sve kao kod nas.
Autor: Prof. Vjekoslav Domljan