U povodu smrti glumca Šerifa Aljića, dobitnika mnogobrojnih nagrada i priznanja za glumu i režiju, u ponedjeljak je na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Mostaru (NPM) održana komemoracija kojoj je prisustvovala Aljićeva obitelj, te njegovi prijatelji, kolege i glumci.

Akademski slikar Salko Pezo kazao je kako je Aljić na sceni zračio pozorištem i u svaku ulogu ulazio profesionalno, racionalizirajući i svodeći svoju igru na najjednostavniji i najupečatljiviji način.

- Na mene je ostavljao dojam kako sve to radi s lakoćom. Na sceni je zračio pozorištem, živio ga je kao da se u tom trenutku poistovjetio s vremenom i prostorom u kojem se radnja događa, potpuno prirodno i bez nepotrebnih prenaglašavanja glume. Nije glumio, on je jednostavno igrao unoseći se maksimalno u karakter. Nekada bih stekao dojam da mu ni scenografija ni kostimografija ne trebaju, on ih je svojom prirodnošću i na svoj način uvjerljivo sugerirao. Dugo smo radili i iskreno kažem da sam od svog prijatelja Šerifa dosta naučio. Ostavio je neizbrisiv trag u NPM-u, ali i u drugim kazalištima gdje je radio i davao sebe kompletno na daskama koje život znače, a njemu su puno značile - kazao je Pezo.

Glumac Ekrem Ćorda u svom govoru istaknuo je kako je Aljić bio spreman učiniti sve za Pozorište.

- Bio je humanitarac, nesebično je pomagao svima oko sebe i činio je sve što je trebalo. Teško je govoriti o svim uspjesima koje je Šerif dostizao. Zavjesa je pala, reflektori su se ugasili i ti odlaziš, hvala ti za sve što si učinio za Pozorište i za mene - kazao je Ćorda.

- S neizmjernom tugom primili smo vijest da nas je jučer napustio Šerif Aljić, prije svega, naš prijatelj i veliki čovjek, višegodišnji i nezamjenjivi dio ansambla NPM-a. Ostavio je neizbrisiv trag u ovoj pozorišnoj kući i našim srcima, i kao glumac i kao direktor, koji se borio za opstanak svog pozorišta u najtežim trenucima - kazali su iz mostarskog Narodnog pozorišta.

Rođeni Gračanlija, glumu je diplomirao 1977. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prve korake na daskama profesionalnog kazališta napravio je u Kamernom teatru 55. Svoju karijeru nastavio je u Titogradu, da bi potom, dvije godine kasnije, konačno došao u Narodno pozorište u Mostaru. O NPM-u je govorio kako je, kao njegova matična kuća, uvijek imalo najznačajnije mjesto u njegovoj karijeri.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoj rad, kako u glumi tako i u režiji. Volio je isticati upravo nagradu koju je dobio za režiju 1979. godine. Ostvario je brojne uloge i na televiziji i filmu, a od kazališnih isticao je uloge u predstavama "Galeb", "Majčina slutnja", "Emigranti", "Tvrđava", "Preporuka", "Sumnjivo lice" i "Derviš i smrt". Predstavom "Derviš i smrt", nastaloj po motivima romana Meše Selimovića, u režiji Erola Kadića, 2007. godine obilježio je 30 godina umjetničkog rada.

Bio je direktor Narodnog pozorišta u Mostaru od kraja 2003. do travnja 2012. godine. U tom periodu, usprkos svim opstrukcijama i poteškoćama, pod njegovim vodstvom producirano je na desetine premijera. Upravo je zahvaljujući njegovom zalaganju, trudu i radu, Međunarodni festival komedije "Mostarska liska" opstao i zaživio kao najrelevantniji kompetitivni teatarski festival komedije u BiH.

Posljednji ispraćaj velikana mostarskog glumišta bit će u utorak, 22. veljače, u 14 sati s Bijelog Brijega, a dženaza i ukop u 14.30 na Gradskom groblju Sutina.