Mrzimo kad vam moramo reći 'jesmo li vam rekli', ali o mogućnosti da Feđa Dudić prerano izgori na klupi Sarajeva pisali smo još – i prije njegovog službenog debija.

- FK Sarajevo i euforija. Jedno bez drugog skoro pa ne može. Na Koševu se jednostavno hrane tim osjećajem ushićenosti kad ih ide… s tim da je problem ako ih ne ide – jer onda ta euforija lako preraste u samo-destrukciju koju navijači samo poguraju.

Napisali smo ovo u šestom mjesecu, nakon prijateljskih 7:1 protiv crnogorske Iskre pa pojasnili: 'Prečesto smo bili svjedoci strašnog pada Bordo tima nakon perioda euforije, a najsvježiji primjer dogodio se pretprošle sezone, kada je ispušteno trinaest bodova prednosti u odnosu na Borac koji je onda – niodakle uzeo naslov. Neki će reći da je trebalo napraviti preventivu, zauzdati euforiju… i bit će u pravu. Ali kako? Odgovor je došao u vidu Feđe Dudića… koji se poprilično dobro nosio s euforijom u Veležu, klubu koji taj osjećaj nije osjetio dugo vremena, zbog čega je euforija donekle bila i poželjna, ali u nekoj kontroliranoj mjeri. Dudić ju je kočio kad je trebalo, a dizao tenzije kad se to tražilo. I to je funkcioniralo, ponajviše jer je na izvoru euforije bio on sam. U Sarajevu će mu u najmanju ruku biti drukčije, teže…. ponajviše iz razloga jer se euforija na Koševu krije iza svake ćoše, iza svake dobro odigrane utakmice.'


I evo, sada smo tu, u periodu iza Kup utakmice kod Čelika, u periodu iza poraza od tog trećeligaša na startu Kup kampanje, nakon kojeg je Dudić odlučio - da mu je dosta. Podnio je ostavku, na Koševu moraju tražiti nekog boljeg, nekoga tko je sposoban izdurati nesrazmjer očekivanja i mogućnosti.

A trebao je to biti savršen spoj trofejnog trenera (na Koševo došao nakon osvojenog Kupa s Veležom) i ambicioznog kluba iz njegovog grada... Jesmo li to predvidjeli?

- Brzo će postati svjestan činjenice da će mu ovo biti možda i veći izazov od vraćanja Rođenih u Europu, među imena osvajača trofeja. Shvatit će i već je shvatio da bi period koji sada provede u Sarajevu mogao uvelike odrediti njegovu trenersku karijeru. I baš zato bi morao pripaziti kada i koliko ‘pali’ navijače.

Napisali smo to također u šestom mjesecu, kada se činilo da se Dudić igra s vatrom... ali kada još nismo znali za što je Sarajevo sposobno, a za što nije. Ispalo je da je manje sposobno nego jeste, čemu su kumovale i nepredviđene situacije kao npr. ozljeda Marina Aničića, ali ispalo je kako je ispalo i sada svi imaju svoja mišljenja.

Naše je, bilo i ostalo, da Dudiću nije bilo nimalo lako doći i u Sarajevu 'ponoviti Velež'. Jer je kao prvo došao u sredinu gdje je imao manje odriješene ruke. Jer je u Veležu imao taj element iznenađenja pa je neometano napravio rezultat - skoro pa iz ničega, dok se Koševo hrani pritiskom i očekivanjima. Jer si je vjerojatno i samo zacrtao previše toga što nije mogao ispuniti.

Možda je to mogla biti lijepa priča i odskočna daska za dalje, ali prije – da nije bilo suđeno.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba