Vjerojatno ne postoji grad koji se tako skromno odnosi prema svojim sportašima kao što je to grad Mostar. Istovremeno, teško je nabrojati, kako u dalekoj prošlosti, tako i u ovoj bliskoj, sve velike rezultate koje su ostvarivali sportaši i sportašice grada na Neretvi. A zadnji je u niz uskočio Olimpijade vrijedan rezultat Lane Pudar.

Pojedinačni sportovi iziskuju jako puno rada, odricanja, treninga, žrtvovanja roditelja ili trenera. Zna to najbolje talentirana plivačica Lana Pudar koja je kao i većina njenih vršnjakinja u Mostaru s plivanjem počela u gradskoj banji, koja ne nudi niti neke minimalne uvjete za rad. Još tu je kao mlada pokazala o kakvom se potencijalu radi pa je za Lanu povratak plivačkih natjecanja s gomilom medalja i rekorda bila jedna sasvim normalna pojava. Nažalost, rijetki su mediji u BiH koji su prate plivanje kao bazični sport pa su tako rezultati koje je ostvarivala Lana i njene kolegice i kolege uglavnom ostajali u sjeni nogometa, Barcelone, Messija, Ronalda, Đokovića, itd. Međutim, to Lanu, kćerku nekadašnjeg golmana Veleža Velibora Pudara, nije pokolebalo. Ona je nastavila raditi, plivati, skidati stotinke, desetinke i sekunde.

Lana skromna, tata oduševljen

Pažnju je na sebe skrenula još prošle godine na plivačkom mitingu Mladosti - oborila je rekord mitinga star čak 11 godina. Tada je Lana u disciplini 100m leptir imala vrijeme 57.86, a iza sebe je u finalu ostavila još jednu Mostarku, Aminu Kajtaz (59.27) te Milicu Opačić iz Srbije (59.38). Nakon toga je na Otvorenom prvenstvu Srbije na 100m leptir plivala 58.91 sekundi, čime je oborila rekord BiH, do tad u vlasništvu Kajtaz. U tom je trenutku to bilo dovoljno za olimpijsku 'B normu', a za 'A normu' nedostajalo joj je 99 stotinki. Ali nastavila je Lana loviti željeni rezultat – u Beogradu, gdje je ispisala novu stranicu povijesti bh. plivanja. Ova supertalentirana djevojčica, koja ima samo 15 godina, preplivala je dionicu na 100m leptir za čak 57:37 sekundi. Lanino vrijeme nosilo bi srebro na posljednjem Europskom prvenstvu za seniore, a donijelo bi joj finale na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine.
- Teško je riječima opisati ovaj osjećaj. Sretna sam i zadovoljna i zaista hvala svima koji su mi priredili doček u Mostaru. Na meni je da nastavim trenirati, budem uporna, radim i trudim se te da na Olimpijadi isplivam što bolji rezultat, rekla je skromna Lana, dok tata Velibor nije krio oduševljenje.

- Svi smo pod dojmom, još se emocije nisu smirile. Ovo je zaista fantastično. Lani se ukazala prilika koju je ona vrijedno iskoristila i ostvarila jedan od najboljih svjetskih rezultata ove godine. Ovo je nešto što nismo ni sanjali. Ovo je zaista veliko za Lanu prije svega, ali i njen klub Orku, Mostar i cijelu Bosnu i Hercegovinu, reći će tata Velibor.
Naravno, ovaj Lanin uspjeh je, kako to kod nas već biva bila, idealna prilika za zajedničke fotografije, tapšanje po rameni, razna obećanja. Međutim, ne možemo se oteti dojmu da će Lana vrlo brzo ostati sama sa svojim roditeljima, trenerima - u potrazi za terminima, sredstvima koja su neophodna za odlazak na velika natjecanja. Jer što je manje 'stručnjaka', to su rezultati naše djece bolji i bolji. Lana je pravi primjer za to. F. I.