Mundijal je iza nas. Prvi zimski. Bio je zanimljiv, jako gledljiv, uzbudljiv… a to automatski postavlja pitanje – što sada? Za nas koji smo u bh. nogometu – prešaltavanje će biti grubo, ali samo će se oni slabog pamćenja neugodno iznenaditi.

Iščekivanje mundijalskih utakmica u zimskom periodu i nije bilo tako čudno. Svi smo se brzo naviknuli. Pa i na netipične termine koje za sobom povlače prvenstva u dalekim, neeuropskim zemljama – u 11, 14, 16 sati. Zadnja, finalna, odigrana je jučer u onom finom 'poslije-ručka' terminu i onda je nastupio – muk. Muk koji će u Europi potrajati neko vrijeme, većinom tamo do polovine siječnja, kod nas – ipak malo duže. Tamo do druge polovine veljače. Dok se 'raskrave' zaleđeni tereni, dok ekipe odrade šestotjedne pripreme na terenima koji dozvole igru. Dok se tereni postave… što automatski podsjeti na Velež i polugodišnji projekt postavljanja hibrida. Projekt koji je trebao trajati do neka dva mjeseca, ali se zbog raznoraznih zavrzlama pretvorio u nešto što nitko ne zna kada će biti završeno… i hoće li to biti odrađeno kako treba?

Pratit će se i što će novi trener Rođenih Nedim Jusufbegović napraviti u povratku na crvenu klupu, ali još više – što će njegov kolega iz susjedstva, Krunoslav Rendulić, napraviti na klupi Plemića? Rekordnog prvaka koji je postavio neke nove standarde, lidera koji je zadržao prošlosezonski kurs. Zrinjski će pripreme odraditi u Međugorju čiji tereni nisu ni nalik na one u Katru, ali opet – malo koji su onakvi. Ni nogomet, koliko god Rendulić uspio/ne uspio nastaviti kročiti šampionskim stopama Sergeja Jakirovića, neće biti na razini onog katarskog, ali opet – naš je, najbolji klupski kojeg imamo… i stvaran je. Sa svim svojim nedostacima i dražima.

Ali neće samo klupski nogomet biti u fokusu. Jer priprema se teren i za možebitno krupnu odluku na našem reprezentativnoj razini. Za razilazak sa izbornikom Ivajlom Petevom koji je kao i prethodnici mu, Mehmed Baždarević, Robert Prosinečki, Dušan Bajević, neuspješno pokušao ponoviti Safeta Sušića i odvesti BiH na drugi veliki turnir – on konkretno u Katar čiji će dojam s vremenom blijedjeti… kojeg će uskoro zamijeniti naša nogometna svakodnevica, koja se zapravo ponavlja.

Jer uvijek u ovo doba godine pričamo o predugoj zimskoj pauzi, o pripremama na teškim terenima, često i smjeni izbornika, o detaljima koji naš nogomet ne čine privlačnijim nego jest… naprotiv. I da, ove će zime zbog svježeg dojma iz Katra, zbog tog vrhunskog nogometa, silne tehnologije koja ga prati i generalno blještavila, to možda biti i teže svariti… ali ne brinite, uskoro ćete opet pričati o Bilbiji, Džeki, o sucima koje su po nekima u našem nogometu jednako loši kao pojedini iz Katra.

Ukratko, imat ćemo jako puno vremena dok se lopta opet 2023. ne zakotrlja, ali bit će i tema. Manje glamuroznih, više njih za probranu publiku - bit će se ugodno vratiti u blatnjavu rutinu.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba