Piše: Dragan Bradvica

Ulaskom u 2021. godinu mnogim bh. žiteljima ali i predstavnicima međunarodne zajednice probudila se nova nada za Bosnu i Hercegovinu kako bi se paralelno sa obuzdavanjem pandemije, njenih ekonomskih posljedice moglo ići u toliko potrebne reforme.

Nažalost po sve koji još uvijek ostaju živjeti u BiH već punih 25 godina traje ista priča dok društvo svake godine ili stagnira ili ide korak unatrag. Problema u BiH je niz, prvenstveno neriješena nacionalna i socijalna pitanja, a to je plodno tlo za nezamislivu korupciju i kriminal.

A upravo smo po tome jedino i 'poznati' u svijetu te kada najznačajniji inozemni mediji izvještavaju o BiH u pravilu se zgražavaju nad razinom korupcije i kriminala te izostanka i pomisli o postojanju vladavine prava. Korupcija i kriminal ne samo da su i tijekom 2020. ostali najjači brand ove države nego je sve to pojačano sramotnim aferama 'Asim', 'Respiratori', 'Pokretna bolnica', 'Potkivanje 2'… I naravno, nitko nije kriv, na one koji su optuženi vrši se politički pritisak, optuženi su samo borci za prava svog naroda itd. Možemo li onda očekivati išta dobro u 2021.?

Sramotne afere

Tekuća godina nije izborna pa predstavnici međunarodne zajednice imaju velika očekivanja kako bi se moglo ostvariti barem dio zacrtanih ciljeva kada je u pitanju vladavina prava.

Dobar dio zakonskih rješenja, propisa i pravilnika je spreman ali nedostaje političke volje a uistinu je, najblaže kazano, teško očekivati da će je biti i u ovoj godini. Jer tu volju očekujete od stranaka čiji su najistaknutiji članovi duboko umočeni u sve moguće afere u ovoj državi. A najbolji primjer svog apsurda jeste 'Afera respiratori'.

Kada je osumnjičen federalni premijer Fadil Novalić vrh SDA je stao u njegovu obranu tvrdeći kako je nevin, kako je to haranga na Bošnjake, kako se pravosuđe okomilo na Bošnjake… Njihovu partneri u vlasti HDZ BiH tada se zgražavao nad ovom aferom, tvrdili kako je to najsramotnija afera i pružali punu podršku radu pravosuđa. A onda se na optužnici nađe ime Jelke Milićević, federalne ministrice pravosuđa, pa i iz te stranke sada tvrde kako se to učinilo iz nekih političkih razloga.

Naravno, nikome od aktera iz optužnice ne pada na pamet povući se sa pozicija pa čak vrlo burno i otresito reagiraju i na postavljeno pitanje hoće li se povući sa svojih pozicija.

Drugi primjer jeste afera 'Potkivanje 2', nakon koje je s pozicije otišao čelnik VSTV-a Milan Tegeltija ali u javnosti se više pričalo je li inkriminirajući snimak legalan ili ne. Pojednostavljeno, u javnost se željela gurnuti priča da ako je snimak nelegalan sve treba zaboraviti. Kada se u Austriji pojavio video snimak koji duboko inkriminira čelnike stranke koja je tada bila bio vlasti pala je cijela vlada i nitko se nije pitao kako je nastao snimak. Nedavno se pojavio snimak koji inkriminira predsjednika SAD-a DonaldaTrumpa te se pokreće i postupak njegovog opoziva ali nitko se ne pita je li snimak zakonit ili ne.

BiH vs. Civilizirani svijet

Upravo tu i jeste razlika između normalnog, civiliziranog demokratskog svijeta i BiH. Možete li zamisliti da su za ova djela podignute optužnice protiv premijera i ministara financija Švedske, Finske ili Njemačke a da ti ljudi i dalje obnašaju funkcije?

Ne možete. Ili da se u bilo kojoj državi Zapada pojavi snimak u kojoj čelnik neke pravosudne institucije razgovara o načinu zapošljavanja člana obitelji druge osobe iz pravosuđa i onda kaže kako su ti snimci nezakonito pribavljeni i ne mogu se koristiti kao argumenti protiv njega? Svakako da ne možete.

A u BiH je to svakodnevica a ako se neto tome i usprotivi, etiketiranja su ista – domaći izdajnik, rušitelj svoga naroda i međunarodni plaćenik. Upravo zbog svega pobrojanog vrlo je teško da se i u 2021. mogu očekivati bilo kakvi pomaci na bolje i barem početi uspostava vladavine prava, meritokracije i pravednijeg društva.

MatthewPalmer, zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a i specijalni predstavnik za zapadni Balkan, prošle godine je boraveći u našoj zemlji na jednom panelu kazao kako je tražiti od političara da se pobrinu za korupciju gotovo isto kao i tražiti od lisica da čuvaju kokoške. U jednoj slikovitoj rečenici najbolje je opisao stanje u ovoj državi ali nažalost po obične žitelje lisice u BiH su sve sitije a kokoška je sve manje.