Piše: Dragan Bradvica

MOSTAR – Vrlo često u javnom prostoru se mogu čuti čuvene izjave političara koji su obilježili neka prošla vremena i stoljeća poput Winstona Churcilla, Konrada Adenauera, Charlesa de Gaullea, Thomas Jefferson ili Abrahama Lincolna.

Svaki od pobrojanih, ali i mnogi drugi, obilježili su jednu značaju eru u razvoju ljudskog roda donoseći teške odluke koje su itekako oblikovale današnji svijet. Ostali su političke ikone za sva vremena i mnogima uzori. Isto tako, ostali su simboli nekih boljih vremena kada su u politiku ulazili ljudi koji su bili među boljim studentima na najprestižnijim sveučilištima, ljudi koji su se dokazali i izvan politike, energični, inteligentni i nisu libili vuči 'teške' poteze koji su nerijetko značili i njihove poraze na izborima.

Kada iz trenutne perspektive gledamo čini se da su ta vremena bespovratno izguljena jer kvaliteta politike dramatično pada. To je vidljivo na svakom koraku u Europi i SAD-u. Hoće li itko za 20,30 ili 50 godina uopće pamtiti tko su današnji čelnici najjačih zemalja svijeta a kamoli ih citirati ili izučavati njihove politike na sveučilištima? Teško.

Niz je razloga zbog čega današnje političke elite ne mogu u istu rečenici s onima koji su to bili ranije. Vrlo često se može čuti, i po meni s pravom, kako kvaliteta politike pada jer najbolji i najobrazovaniji kadrovi više se ni pod koju cijenu ne žele baviti tim poslom s obzirom da se odluke ipak donose u nekim drugim 'gremijima'.

Pojašnjenje – političar, kakav god on bio, mora izaći na izbore, dobiti povjerenje ljudi, voditi mukotrpne pregovore s drugim partnerima, potpisivati najvažnije odluke i svakodnevno biti izložen kritikama. Logično bi bilo da su onda on i njegov tim, odnosno parlamenti ti koji jedini donose odluke (naravno uz široke konzultacije) te za njih bivaju kažnjeni ili nagrađeni.

Međutim, zadnjih 30-ak godina odluke se donose u nekom međuprostoru na koji vrlo često čak niti najjači svjetski lideri ne mogu utjecati. Globalizacija je donijela svijet koji je 'ravna ploča' i u kojem glavnu riječ žele imati multinacionalne kompanije. Nadalje, civilni sektor i mediji su temelji demokracije i bez njih i njihove slobode ona je nezamisliva.

Međutim, mnogo od njih, pogotovo u digitalnom dobu, samo su maska za utjecaj na kreiranje politika i sudbina milijardi ljudi gdje je fakenews postala najvažnija vijest. Kreirali smo 'post-truthsociety' u kojima su objektivne činjenice manje utjecajne pri oblikovanju javnog mišljenja od apeliranja na emocije i osobna uvjerenja.

Pustili smo duha iz boce i sada ga nitko ne može kontrolirati. Ušli smo u sumrak parlamentarne demokracije. Kada tu dodamo i vrlo moćne lobije 'sa svih strana' jasno je da smo u svijetu u kojem su čak i najjači političari samo potpisivači odluka, a parlamenti samo podizači ruku. Dakle, otvorili smo proces da se politikom ni pod koju cijelu neće baviti najbolji nego upravo suprotno – šarlatani koji su dobri govornici i ništa više.

Danas je galama s govornice mnogo važnija od sadržaja. Tko jače viče i urla, on i prolazi. Pa pogledajmo samo pomamu za radikalnim 'desnim' ili 'lijevim' opcijama u Europi – sve što znaju jeste dobro govoriti, isticati da su za sve krivi Europska unija i migranti. Kada ih upitate za bilo kakva rješenje za budućnost – muk.

Klasično ideološke podjele na 'desno' i 'lijevo' i te vrste ideologija u svijetu su poodavno izumrle, što je 'ljevicu' ostavilo na brisanom prostoru. Dok se 'desnica' okrenula ideologijama koje još uvijek mogu okupiti široke mase – nacionalizam i religija – 'ljevica' više ni sama ne zna što želi. Jednom prigodom je njemačka kancelarka Angela Merkel kazala: 'Zeleni barem znaju protiv čega su. Socijaldemokrati ni u to nisu sigurni'.

Sve to dodatno je otvorilo prostor za spomenute populiste, ili bolje kazati 'nacionalne populiste' koji samo znaju pričati i obećavati. Tako smo došlo do situacije ne da značajnijih europskih političara ne da ne dolaze sa najjačih svjetskih sveučilišta nego su bez bilo kakve sveučilišne diplome, sve je više afera oko plagijata, nepotizma, korupcije…

Velike afere oko posljednjih američkih izbora i Brexita dokaz su da je duh iz boce pušten. Britanci su odlučili izaći iz EU i tu nema ništa sporno ali su se neki od najviših političkih dužnosnika koristili bezočnim lažima u toj kampanji za izlazak iz Unije i to sami priznali. Uz to, velika afera se podigla zbog zloupotrebe podataka sa društvenih mreža u oba navedena događaja. Za sve to nitko nije odgovarao. Štoviše, neki od najznačajnijih sudionika ovih procesa su na najvišim funkcijama.

Laž u politici nikada nije bila izraženija te se najznačajniji političari više ni ne trude to skriti nego otvoreno kažu kako su lagalida bi ostvarili svoje ciljeve. Ušli smo vrlo turbulentno razdoblje s vrlo neizvjesnim ishodom.

Reklo bi se da se 'Europa balkanizira' umjesto da se 'Balkan europeizira'. U engleskom jeziku za javne politike postoje tri riječi: politics - političko odlučivanje temeljeno na moći i interesima političkih aktera; policy - sadržaj političkog odlučivanja; polity – institucionalna dimenzija, procedure i institucije. Na Balkanu sve ovo spada pod jednu riječ a to je politika, jer malo tko je ikada vodio računa o sadržaju u rezultatima. Nažalost, cijela Europa sve više 'klizi' ka tomu. Dakle, otvara se velika prilika za ovdašnje političare koji jedino što znaju jeste 'loviti u mutnom'. I to rade jako dobro tako će se, ukoliko se 'voda u Europi do kraja zamuti', najbolje snaći.

Vrlo jasno treba kazati kako se sve gore pobrojano odnosilo na europske, demokratskezemlje, jer demokracije i kvalitete politike u nekim od najjačih zemalja s istoka nikada nije ni bilo. Autokratski pa čak i despotski režimi vladaju sijanjem strahom pa je sasvim uobičajimo da se oporba i žitelji uhićuju pred izbore ili čak ubijaju u nikad razjašnjenim slučajevima. Tu se o politici niti ne može govoriti.