Formula 1, klavir, plivanje, zabava, Zinedine Zidane... Na prvi pogled ovaj niz pojmova izgleda potpuno nepovezano, ali za one koji baš dobro poznaju nogometne priče i zanimljivosti neće biti teško shvatiti da su to pojmovi koji vode prema jednom imenu – Blaž Slišković.

Zašto Formula 1? Pa jednostavno, legendarni Baka u mladosti je uvijek maštao da postane vozač u Formuli 1, a svoj neostvareni san kao klinac je 'kompenzirao' tako što je kriomice 'krao' auto vlastitom ocu i iskušavao svoje šoferske sposobnosti po ulicama Mostara.

- Malo je čudno da Balkanac iz BiH i bivše Jugoslavije sada ovo kaže, ali da nisam postao nogometaš mislim da bi se posvetio Formuli 1. To sam obožavao. Ja sam kao klinac s 13 godina krao svom pokojnom ocu Peugeot 504 kojeg smo imali, izvodio ga na ulicu i zaista bez nekih velikih problema ovladao tom vještinom. I imao sam tu sklonost ka toj nekoj brzini, adrenalinu..., to me je vuklo, ali nažalost nije to tada bilo moguće izvesti, izjavio je jednom prilikom Slišković.

Zašto plivanje? Vjerojatno manji broj ljudi zna da se Baka prije nogometa bavio plivanjem, a bio je čak i prvak bivše Jugoslavije do 13 godina u prsnom stilu. Možda je mogao i kasnije ostvariti dobru plivačku karijeru, ali 'sreća' je da u to vrijeme u Mostaru nije bilo trenera za starije kategorije jer bi u suprotnom nogometni svijet ostao bez veličanstvenih poteza ovog nogometnog majstora.

Imao je Baka sklonosti i prema muzici, čak je završio i muzičku školu, a svirao je klavir.

-Svirao sam klavir, a majka mi je kupila klavir s deset godina... Dakle, mene je najmanje interesirao nogomet, izjavio je u jednom intervjuu Slišković.

Čak i kada se počeo ozbiljnije baviti nogomet, uvijek je isticao da je za njega 'lopta' u biti uvijek bila i ostala zabava, samo što je kasnije kao stariji igrač i trener promijenio poglede na odnos prema nogometnom svijetu.

-Ja sam nogomet igrao po poljanama jer ih je u to vrijeme u Mostaru bilo mnogo, igrao sam po igralištima malog nogometa i nikad se nisam vidio u nogometu u tom nekom profesionalnom smislu. Igrom slučaja, u 13.,14, godini na poznatim mostarskim mahalama zamijetili su me treneri iz Veleža i nagovorili moga oca da me dovede na trening. Pod njegovim utjecajem, pošto je on bivši nogometaš Veleža, ja sam došao, odradio dva treninga i otišao s tom prvom mladom ekipom u Borovo, tada čuveni turnir u bivšoj Jugoslaviji, gdje sam odmah proglašen najboljim igračem. Od tada kreće nešto što se zove nogomet, otkrio je je Baka gostujući u emisiji Nedjeljom u 2.

Zidane

Zanimljivo, Baka je svojim pristupom nogometu kao zabavi postao idol jednom od najboljih igrača svijeta, Zinedinu Zidaneu, koji je Baku kao klinac imao prilike gledati u Marseilleu.

-U djetinjstvu sam imao svog idola, velikog. Riječ je o Blažu Sliškoviću koji je tada igrao za Olympique iz Marseillea za kojeg sam navijao. Uživao sam gledati Sliškovića, vjerujte mi. On je bio čudesan igrač, koji je na zadivljujući način zabijao golove, čak i izravnim udarcem iz kornera. Bila je to momčad Olympiquea koja je uz Sliškovića imala Papina, Francescolija, Forstera, Mozera, no meni je ipak Slišković bio broj jedan. Danas su djeci idoli Messi i Ronaldo, a meni je idol bio Slišković, izjavio je Zidane, koji je francusku reprezentaciju doveo do naslova svjetskog prvaka, a ostavio blistav trag u Juventusu i madridskom Realu.

Na takvo nešto ne može se ostati ravnodušan, a Baka jednostavno i skromno kaže da je ponosan na tu činjenicu.

-Nogomet mi je uvijek bio zabava. I nakon 27. godine kada sam otišao u inozemstvo nogomet mi je ostao zabava, ali promijenili su se pogledi kada je u pitanju profesionalizam, kada su u pitanju obaveze i odnos profesionalca prema onome što radiš. Tada sam to prvi put vidio u Francuskoj, kakav je odnos profesionalaca prema onome što radiš. Jer, za mene je bilo nepojmljivo da uđem u svlačionicu i da vidim jednog Alena Giresa koji je sat vremena ranije došao i čisti svoje kopačke za trening, ili da vidim jednoga Karl Heinz Forstera koji se isteže pola sata ranije, masira se... Kod nas je to bilo nemoguće, pogotovo kada sam igrao za Velež. Mi smo se ponašali onako kako su to radili naši prethodnici u Veležu, a to je da utrčiš u svlačionicu, skineš se, obučeš majicu i ideš na trening, izjavio je jedne prilike Slišković.

Mostarska legenda uvijek je isticala da nogomet smatra igrom koja mora zadovoljiti šire mase, ali da nažalost danas nogomet ima mnogo drugih primjesa koje ga ne čine samo zabavom.

O Baki Sliškoviću se ispričalo toliko priča, a veliki dio njih otpadao je na njegove vanterenske aktivnosti zbog čega su ga neki prozvali i zločestim dečkom nogometa, što on apsolutno negira.

-Ni po kojoj osnovi se ne mogu nazvati zločestim. Sve ono što sam ja radio kao nogometaš je iz tog razloga što sam ja nogomet doživljavao jednu vrstu zabave i ja sam se tako na neki način i ponašao. Daleko od toga da sam je preskakao treninge, da je mene ijedan trener kažnjavao, da sam dolazio u sukob s trenerima, nećete nigdje pročitati da sam se ja i s jednim trenerom, a do odlaska u Francusku sam ih prošao 7-8, zakačio.

Balkanski Maradona kako su mu tepali strani novinari nikad se nije složio s tezama da je s obzirom na svoje sposobnosti mogao ostvariti puno bolju karijeru da nije 'noćario'.

-Ne vjerujem da bi to išta promijenilo. Jednostavno, ja sam postigao ono što je moj domet bio. Da sam mogao ja bih najvjerojatnije igrao u nekom velikom klubu, ali ostvario sam krajnji domet, komentirao je jedne prilike Slišković.

Ipak, slaže se da nije imao baš ni sportske sreće u pojedinim trenutcima. Naprimjer, kada je odigrao sezonu iz snova u Pescari (11 golova) i kada je s Leon Juniorom bio proglašen najboljim strancem iza Carece i Maradone u Italiji, postojao je interes Juventusa i Rome, i da je otišao karijera je mogla krenuti nekom drugom putanjom. Ali dogodila se povreda i interes je nestao, a Baka je ostao.

Mamurluk i eurogol

Ovu priču zaustavljamo ovdje..., ali to ne znači da nema toga još toliko da se napiše jedna strašno zanimljiva i kvalitetna knjiga o Grande Baki. U biti, evo još jedan zanimljiv detalj koji je Slišković prije dvije godine ispričao gostujući u emisiji Nedjeljom u 2.

Igrao se tradicionalni mostarski turnir na kojem je zagrebački Dinamo doživio rijetko viđeni potop. Velež je pobijedio 9:2, a Slišković je u svoja 4 gola ugradio je jedan fenomenalan iz slobodnog udarca skoro iz kornera... Kaže da je taj gol zabio jer je bio mamuran.

-To je bilo na utakmici 9:2 za Velež protiv Duinama na mostarskom turniru kada smo ja i (Vladimir) Skočajić dali po 4 gola i jedan Dragan Okuka. Noć prije mi igrači Veleža smo proveli cijelu noć u jednoj kafani, bili su tu i igrači Dinama, da ih pohvalim, ali su oni otišli ranije na spavanje, a mi smo ostali par sati duže. To se desilo na toj utakmici kada je bio jedan slobodan udarac skoro iz kornera. Sudac je bio Maksimović. Ja sam mu rekao onako u polupijanom stanju, jer prošle je određeno vrijeme i isparilo je to sve iz mene, 'evo gledaj sada, lopta ide u one golmanove lijeve rašlje'. Kaže on meni 'jesi ti normalan, ne može to tako'. 'Hajmo se kladit da će to tamo završit'. I ja smo i on minut pričali o tome. Uzeo sam loptu, namjestio je, šutnuo i ona je otišla tamo gdje sam i rekao. Sudac nije mogao vjerovati. Ali, znate šta je to? Ja ne bih to napravio da nisam bio mamuran, a u mamurluku vam pada na pamet svašta, gori je nekad mamurluk nego pijanstvo, opisao je  tu anegdotu Slišković.