Piše: D. Lukić

Osim 'borbenih' arlaukanja, patetičnog kukanja o sveprisutnoj ugroženosti, polaganja vijenaca, paljenja svijeća, klanjanja i klečanja, ljubljenja 'najdražih' zastava, te lažne posvećenosti euro integracijama lideri vladajućih političkih organizacija građanima Bosne i Hercegovine ne nude apsolutno ništa.

Društvena korist od čelnih ljudi tri 'najjače' stranke, Bakira Izetbegovića (SDA), Milorada Dodika (SNSD) i Dragana Čovića (HDZ BiH) je ravna nuli!

I dojam je da će tako ostati i u budućnosti jer kampanja za predstojeće izbore svest će se na ono što spomenuti 'likovi' najbolje rade – izazivaju svakodnevne krize u tolikoj mjeri da ih čak 'izvoze' izvan granica BiH.

S obzirom da je politika u našoj državi odavno stvorila svoju paralelnu stvarnost, svijet u kojem se živi na visokoj nozi i uživa u luksuzu, a sve to preko leđa napaćenog naroda i ugnjetavanog privatnog sektora u kojem je stanje gotovo kao u robovlasništvu, samo ozakonjenom, postavlja se pitanje zašto građani već tridesetak godina podržavaju 'jedne te iste'!?

One koji uporno nastoje pokazati da je život u BiH nemoguć, a posebno bez 'njih', i one koji uporno bez imalo samokritike za sve društvene nedaće optužuju 'one druge', dok se u pozadini događa najjednostavnija, 'obična' pljačka, kako državnih resursa, tako i direktno građana.

Nisu svi isti

Veliki broj žitelja se žali da su svi političari isti, da svi kradu, da ih pravosuđe ne sankcionira, kao i da kaos odgovara međunarodnoj zajednici, koja i sama letargijski luta ne znajući što učiniti s BiH. Ima u tome svemu istine, ali bez barem pokušaja da se situacija promijeni stanje će biti sve gore i gore, a država sve praznija i siromašnija. U ovaj na prvi pogled začarani krug ubraja se i oporba koja ili ne želi ili nema dovoljno snage da pokrene žestoku ofanzivu za 'rušenje' vladajućih elita, te se uglavnom bavi svojim unutarstranačkim i unutarkoalicijskim problemima oko lista, kandidata i slično.

Ne čuju se prijedlozi o ključnim stvarima poput primjerice 'kako stvoriti radno atraktivno društvo', kako reformirati užasni porezni sustav, kako reformirati užasni mirovinski i zdravstveni sustav, kako istrgnuti pravosuđe iz kandži politike, te na kraju kako istrgnuti politiku iz ruku kriminalaca? Što je više novca 'prikupljeno' za autoceste i ceste to je gradnja sporija, a ministri bogatiji, što više novca se daje u zdravstveni sektor to je veća imovina šefova bolnica i njihovih kompanjona, a usluga sve slabija. Što se veći novac izdvaja za obrazovne institucije to je manje đaka i studenata, što se veći novac izdvaja za pravosuđe to je kriminal 'organiziraniji'…

Kada je posljednji put neko od stranačkih lidera govorio o borbi protiv korupcije? Umjesto njih to čine uglavnom predstavnici američke administracije koji gotovo svakodnevno pozivaju na borbu protiv tog najvećeg zla koje galopirajuće tumorski ubija i ono malo preostalog zdravog tkiva.  

BiH treba promjenu

S ljudima koji se trenutno javnosti preko režimskih medija predstavljaju kao ključni politički akteri Bosne i Hercegovine nema svijetle budućnosti. BiH nikada neće ući u EU, i nikada ne treba ući dok sami građani ne shvate da se svojim glasom na izborima moraju izboriti za bolju budućnost.

Izbora uvijek ima, pa makar i da nije idealan. Ali, ljudima koji više desetljeća ne uspijevaju riješiti nijedan problem osim bildanja vlastite imovine i računa svojih 'bližnjih' , treba uskratiti povjerenje. Ako momčad ne igra dobro mijenja se trener. a 'naši treneri' izgleda svi smatraju da su 'Alex Ferguson' iako nisu ostvarili nijednu pobjedu, osvojili nijedan bod. Obična NULA! Politička, moralna, ljudska – NULA! 

BiH treba promjenu. To je svima jasno, i građanima i međunarodnoj zajednici. Zašto je onda nema?