Piše: Antonela Marinović Musa

Mentalno zdravlje mladih tema je kojoj je ovih dana posvećena velika pažnja. Nažalost, nemili događaji u regiji utjecali su na to da se svi zapitamo razgovaramo li dovoljno sa svojom djecom, znamo li prepoznati kada dijete nešto muči, kako započeti razgovor o određenim problemima…

Naša suradnica Ljubica Krišto, magistrica sestrinstva, savjetovateljica i psihoterapeutkinja, dala nam je odgovore na nekoliko ključnih pitanja, o kojima bismo svi trebali razmisliti, ali i primjenjivati ih u svakodnevnoj komunikaciji s djecom.

Učiti o međuljudskim odnosima, potrebama…

Naime, Krišto je istaknula kako u svojoj zajednici surađuje sa školskim institucijama koje nastoje organizirati predavanja na ovu temu. Međutim, trebalo bi joj posvetiti još više vremena.

 -Naglasila bih kako je od iznimne važnosti govoriti i o empatiji, uzajamnosti, učiti kako brinuti o sebi i svojim prijateljima. Učiti o međuljudskim odnosima, psihološkim potrebama, kako njegovati mentalno zdravlje… U tom procesu, potrebno je raditi s osobljem, roditeljima i djecom. Cijeli sustav trebamo jačati kako bismo odgojili zdravo dijete, kazala je Krišto.

 Nadalje je govorila o tome kako je važno poznavati navike djeteta, načine na koje zadovoljava svoje potrebe i dinamiku njegovih odnosa. Na temelju toga možemo primijetiti promjene u ponašanju.

 -Roditelji uvijek žele najbolje za svoje dijete i vjerujem da sve čine najbolje što znaju. S djetetom se odnos gradi od rođenja, a ako imamo optimalno dobar odnos, dijete će i samo reći što ga muči i kako mu možemo pomoći.  Povjerenje i sigurnost ključni su u razvijanju odnosa, naglasila je Krišto.

Društvene mreže i raznovrsni sadržaji koji se tamo nude, često znaju biti okidač za tragedije kakvima smo nedavno svjedočili, a tu su i drugi čimbenici: utjecaj obitelji, zajednice, genetske predispozicije, socijalni utjecaj i drugo.

Stručni programi kao prioritet

-Internet je mač s dvije oštrice. Treba ga znati koristiti, a tu je roditeljski nadzor ključan. Trebamo se preispitivati na svim poljima, odnosno zapitati se gdje nam je promakla odgovornost? Sustav nije siguran, a ni država nije uređena. Sve su to utjecaji kojima su djeca izložena svaki dan, rekla je naša sugovornica.

 Kako potaknuti roditelje da provode više vremena s djecom?

 -Pitanje je gdje roditelji provode vrijeme? Ako rade kako bi preživjeli, onda se i država treba reorganizirati i stvarati bolje uvjete za obitelji. U svakom slučaju, nema gotovih rješenja. Svaki roditelj je različit kao i dijete. Trebamo problemu pristupati iz različitih kutova. Boravak s djecom u prirodi, bez mobitela, uvijek je dobar izbor. Dok sjedimo za ručkom također možemo razgovarati. Nekad nije ključno koliko vremena provodimo s nekim, nego kako ga provodimo. Osobno, nastojim moliti sa svojom djecom, odlaziti na duhovne obnove, gajiti ljudske i vjerske vrijednosti. Dobrota i empatija put su prema izlasku iz ovoga užurbana svijeta. Kako bi nam bilo bolje, trebamo izgraditi svoje emocionalne kompetencije i u konačnici sposobnost za ljubav i rad. Kriza je, očigledno, duboka. Treba nam obrazovanje svijesti i srca. Čekaju nas izazovna vremena i vrijeme je da se počnemo osposobljavati za ovaj život. Uz to, prioritetni su i stručni programi za provođenje prevencije koji će biti konstantni, provodljivi i korisni društvu, zaključila je Krišto.