S dubokim poštovanjem i neizbrisivim ponosom, obitelj, prijatelji, suborci, predstavnici Grada Ljubuškog te članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata prisjetili su se herojske žrtve Zvonimira Čuvala – Zvonke, koji je prije 33 godine položio vlastiti život spašavajući civile iz zgrade zahvaćene požarom u Mostaru.

Na njegovom posljednjem počivalištu, na groblju u Proboju, položen je vijenac i upaljene svijeće, dok je u crkvi svetog Paškala u Vitini služena sveta misa zadušnica. U tišini molitve, okupljeni su još jednom odali počast čovjeku koji je život dao spašavajući druge.

Tužna vijest, praćena nevjericom i boli, stigla je iz Mostara tog 11. svibnja 1993. godine, u danima kada je grad bio izložen razaranju, vatri i stradanju. U tom vrtlogu rata i ljudske tragedije, Zvonimir Čuvalo ostao je dosljedan sebi, hrabar, plemenit i spreman pomoći do posljednjeg daha. Poginuo je onako kako je i živio – junački i časno.

Tisuće suboraca, prijatelja i žitelja cijele Hercegovine ispratile su ga na vječni počinak. Kroničari tog vremena zapisali su kako je riječ o jednom od najdostojanstvenijih i najemotivnijih oproštaja koje Hercegovina pamti.

Za uzorno domoljublje, iznimnu hrabrost i plemenitost, Zvonimir Čuvalo je posmrtno promaknut u čin pukovnika, a odlukom predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Republike Hrvatske Franjo Tuđman, 1995. godine posthumno je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

Antonela Marinović Musa