Na uličnim utrkama u Bosni i Hercegovini možete primijetiti da vrlo često sudjeluju i trkači iz Kenije.

Mnogi se pitaju kako je moguće da dospiju na lokalne utrke koje i nemaju tako bogate nagradno - novčane fondove? Ovi Kenijci na utrke u BiH stižu preko mađarskog Benedek Teama koji ih okuplja.

Ustaljen nadimak za njih je „Mađarski Kenijci“, koji su bili vrlo uspješni na prethodnom Sarajevskom maratonu 7. svibnja, a većinu nagrada su osvojili i na Međunarodnoj uličnoj utrci u Prnjavoru 2. travnja. Na velikom broju utrka u BiH su se posebno pojavljivali prije pandemije koronavirusa, pa i sa većim brojem svojih atletičara. Jedini iz BiH koji im je mogao ozbiljno parirati i pobjeđivati ih je bio pokojni Osman Junuzović. Nakon pandemijske stanke opet su tu, a poslije pobjeda uvijek im se lijepe negativni komentari o regularnosti njihovog sudjelovanja i navodnom dopingu, iako nitko nema nikakvih dokaza za to.

Nastojali smo prenijeti njihovu stranu priče i zamoliti nositelja projekta, Zsolta Benedeka, da predstavi kako sve to funkcionira. Zsolt Benedek je bio uspješan trkač.

 - Počeo sam kao trkač na srednje pruge, a onda sam zbog operacije koljena morao baciti sprinterice i prešao sam na ulične utrke. Osvojio sam mnoga prvenstva Mađarske na 800 – 1500 - 3000m i polumaratonu, kao i cross natjecanja. Kasnije sam živio od natjecanja na uličnim utrkama. Prvo u Austriji i Njemačkoj, a onda sam svake godine dva do tri mjeseca živio u Francuskoj i tamo se natjecao. Pred kraj moje karijere su došla i balkanska natjecanja (Hrvatska, BiH, Srbija itd...). Možda je najvažnije u mojoj karijeri to što sam do svoje 41. godine mogao trčati na visokom nivou, a i dan danas držim rekorde na mnogim distancama, ispričao je Benedek.

Kako je formiran Benedek Team i kako ste došli na ovu ideju?

 - Već na kraju aktivne trkačke karijere sam vodio svoje trening partnere na natjecanja, a 2009. godine doveo prvu dvojicu kenijskih sportaša u Mađarsku. I dalje sam trenirao i natjecao se s njima i tada sam formirao Benedek Team. Budući da je na mnogim natjecateljima bilo poznato moje ime, smatrao sam da je dobro da i svoje sportaše vodim pod tim imenom.

Ovaj kolektiv nije registriran pri Atletskom savezu Mađarske.

 - Budući da Mađarski atletski savez ne dopušta stranim sportašima da se natječu na mađarskom prvenstvu, mi nismo članica Mađarskog atletskog saveza. Ali mnogi mađarski sportaši također se natječu u Benedek Teamu u inozemstvu.

Mnogi članovi tima su iz Afrike, kako oni stižu u Mađarsku i natječu se?

 - Sportaši imaju schengensku vizu, pa prema pravilima borave u Mađarskoj 1 - 3 mjeseca neprekidno, koliko im viza dopušta. Ima sportaša koji su moji stari znanci, ima novih, koje ću nakon provjere dovesti u Mađarsku, a imam ugovor s velikim belgijskim uredom Golazo, i uz njihovu pomoć ću također dobiti sportaše.

Pod kojim uvjetima se sportaši natječu?

 - Pokrivam im sve troškove kao što su vize, osiguranje, putovanja, obroci, avionske karte itd... (u iznosu od oko 2.000 eura). To je veliki rizik, jer može doći do povreda, bolesti, loše fizičko stanje, propuštanje aviona itd... Zatim se oni natječu za novčane nagrade u Europi, gdje 85% njihovih neto dobitaka ide sportašima. Svaki sportaš putuje na natjecanje prema svom nivou kako bi zaradio novac. Idemo na velika natjecanja, srednja i manja.

Trkači sa Balkana koji se bore za novčane nagrade i ne mogu im parirati - uvijek ovaj mađarski tim dovode u negativan kontekst, spominjući doping. Iako za to nema dokaza, vrijedi se osvrnuti komentarom jer je to vrlo uvriježeno mišljenje među trkačima. Također, vlada mišljenje da vaši trkači ne idu na utrke koja imaju doping test?

 - To se vidi u svim zemljama gdje sudjelujemo na brojnim natjecanjima, zavide nam i napadaju nas. Svatko se bori za svoj novac, ovo je borba za život. Imamo redovite doping kontrole, uvijek su nas testirali na Zagrebačkom maratonu, također u Brčkom, na Sofijskom maratonu... A u Poljskoj postoji doping kontrola nakon gotovo svakog srednjeg ili velikog natjecanja, posebno za Benedek Team. Ali do sada nitko iz ekipe nikad nije zakazao, zaključio je Zsolt Benedek.

Najbolji pojedinci

Tko su vaši najbolji atletičari i gdje se sve natječu?

 - Prije Covida sam mogao imati 22 atletičara koji su se natjecali u isto vrijeme. Trenutno imam 9 sportaša, ali bih želio razviti projekt na razinu prije Covida. To je jako teško jer je manje natjecanja, sponzorstva su se smanjila, a troškovi jako porasli, npr. avionske karte danas koštaju 1200 - 1300 eura... Moja najbolja trkačica bila je Stellah Barsosio, koja je istrčala maraton 2:25 u Mađarskoj. Moj najbolji muški sportaš je Hillary Kiptum Maiyo Kimaiyo, koji je istrčao polumaraton za 61:05. Trenutno je to Albert Kipkorir Tonui, koji može istrčati 10 km s vremenom 28:10. U Benedek Teamu su već bila 3 svjetska atletičara! Jedan od njih je bio Luke Kibet, koji je osvojio Svjetsko prvenstvo u maratonu u Osaki! Ovo je jako velika stvar! Natječemo se u gotovo svim zemljama sjeveroistočne i južne Europe. Zemlje u kojima smo nastupali su: Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska, Austrija, Njemačka, Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Albanija, Grčka, Turska, Bugarska, Rumunjska, Bjelorusija, Litva... Natjecali smo se i u Kini i Meksiku.

Mi i jesmo plaćenici!

U poljskim medijima vaše trkače nazivaju “plaćenicima” i dovode u negativan kontekst?

 - Nema se čega sramiti, oni stvarno jesu plaćenici! Ovi sportaši žele zaraditi novac i stoga trče mnogo utrka. Trče za novcem. Oni trče za svoju egzistenciju, za svoju obitelj. I ne zaboravimo da svaki sportaš starta sa minusom od oko 2000 eura. Ovo moraš zaraditi i onda si na nuli! Ljudi sa drugim, civilnim zanimanjima također rade za novac na svom radnom mjestu. Ovi sportaši također trče (rade) za novac. Po toj osnovi svi su plaćenici! Ali može se primijetiti da u Benedek Teamu ima mnogo sportaša koji se godinama vraćaju. Mi nismo samo plaćenici, nego i prijatelji. Ovdje, za razliku od zapadnih menadžera, postoji i prijateljski odnos, a ne samo financijski. Sportaši vole raditi sa mnom i dolaze u Mađarsku jer ih tretiram kao ljude. Ne radimo zajedno samo zbog novca.

Dueli sa Kodžom

Što mislite o utrkama koje se organiziraju u BiH?

 - Jako mi se sviđa atmosfera balkanskih natjecanja i odnos ljudi prema sportu. Ovdje sam se natjecao nekoliko godina na kraju karijere, stekao sam mnogo prijatelja i kontakata, koji mi znače i dan danas. I dan danas volim gledati srpsko – bosansko - hrvatsku košarku. To je doživljaj na sat vremena. Volim dolaziti ovdje! Atmosfera je puno bolja nego u Mađarskoj, kultura trčanja dviju zemalja se uopće ne može porediti.

Poznajete li neke od naših atletičara ili atletskih radnika?

 - Zapravo sam vodio velike duele sa samo jednim bh. trkačem, a to je bio Đuro Kodžo. Mislim da se sad ne bavi sportom. Ali mnogi moji hrvatski ili srpski suparnici još uvijek tamo rade kao treneri atletike.

Piše: Ersan Bijedić

mostar@dnevni-list.ba