Piše:Vesna Hlavaček

Osim liječnika, terapeuta i edukatora važnu ulogu u prevenciji rodno zasnovanog nasilja imaju i mediji. Upravo oni mogu utjecati u procesu mijenjanja svijesti i percepciji svakog vida nasilja, a posebno nasilja u obitelji. Brojna dosadašnja istraživanja ukazuju da je stanje po pitanju rodno zasnovanog nasilja u alarmantno ne samo u BiH, već i u čitavoj regiji.

Za Dnevni list su tu temu komentirali istaknuti intelektualci, umjetnici, novinari i društveni djelatnici koji čine napore kako bi porazna statistika o nasilju postala bolja. 

Motivirati ljude

-Nasilje nad ženama, kao i obiteljsko nasilje bilo kojeg oblika je zapravo užasan zločin. Naravno mora postojati suradnja MUP-a, socijalnih službi i zdravstvenih radnika. Mislim da bi osobe koje čine takve stvari trebali da imaju dosije koji bi bio dostupan javnosti. Logika govori da bi takvi prestupnici trebali biti tretirani jednako kao silovatelji ili pedofili, kazao je za naš list redatelj Aleš Kurt.

On smatra da se radi o dubljem problemu koji ne mogu riješiti samo predstavnici sistema.

-Postoji jasna stigma nad problemom nasilja nad ženama, i obiteljskog nasilja uopće. Ta stigma se može nazvati „To nije moj problem“. U Švedskoj su napravili zanimljiv eksperiment gdje su dvoje glumaca u liftu glumili hiperealističnu scenu obiteljskog nasilja. Od 50 ljudi koji su su prošli kroz taj lift samo je jedna osoba pozvala policiju. Dakle zaključak bi bio – ako znate nekoga tko zlostavlja ženu ili djecu nemojte se praviti da to niste ni vidjeli ni čuli. Medijska kampanja bi trebala motivirati ljude da ne budu pasivni posmatrači, jer ako se pretvaraju da to nije njihov problem onda zlostavljačima zapravo pomažu, izjavio je Kurt.

Novinarka Nermina Omerbegović smatra da bi možda trebali poći od toga da prije svega trebamo poštivati žrtvu, a ne da je razvlačimo s imenom prezimenom, te fotografijom po tekstovima, radio i tv prilozima.

-Također treba više edukativnih tekstova koji bi pojasnili šta se sve može smatrati nasiljem. Jer medijski se najviše osvrnemo na ona nasilja koja su fizička. Na nasilja koja nerijetko završavaju i femicidom. A nasilje kako fizičko može biti i verbalno, psihološko, ekonomsko... Također, treba svakodnevno svim dostupnim kanalima obavještavati žrtve ali i svjedoke gdje postoje socijalni radnici, psiholozi koji bi im mogli pomoći da prepoznaju šta im se dešava. Izvještavanje o nasilju ne smije biti senzacionalističko. Problem je što se nerijetko objavi identitet žrtve (valjda da se lakše čitaoci udube u problem!) što je nedopustivo. Moramo biti mnogo suptilniji, obzirniji. Ne smijemo se izrugivati žrtvi, osuđivati je. Ne smijemo pravdati nasilje bez obzira šta mislili da li je žrtva pogriješila! Kako se postavimo prema jednoj žrtvi nasilja zavisi da li će druge imati hrabrosti da prijave nasilje ili će nastaviti da kriju. Žrtvama nasilja također treba dati do znanja da to što se dešava nije njihova sramota, nije tradicija života. Kako potencijalnim svjedocima „pojasnimo“ da nasilje u obitelji nije privatna stvar tako će i reagovati i eventualno prijaviti nasilje u svojoj okolini, kazala je Omerbegović.

Dominantna uloga medija

Sociolog Ivan Vukoja govori da je nasilje nad ženama kompleksan fenomen koji sve više ulazi u fokus javnosti i politike, osobito identitetskih politika. 

-Pored institucionalnih mjera kojima se to nasilje treba suzbijati ili ublažavati njegove posljedice, veoma je važno, rekao bih i presudno mijenjati javnu svijest, javno mišljenje o ulozi i pravima žena u suvremenom društvu. Moć koju muškarac ima nad ženom velikim dijelom proizlazi iz vrijednosti i normi koji vladaju u nekom društvu ili zajednici, odnosno, iz dominantnog javnog narativa o tome što spada u društveno prihvatljiv odnos muškarca/muža prema ženi/supruzi. U procesu izgradnje novoga javnog narativa o potpunoj neprihvatljivosti bilo kojeg oblika nasilja nad ženama od strane muškaraca dominantnu ulogu imaju mediji, odnosno, novinari i novinarke koji se ne ustručavaju javno govoriti o svim segmentima i oblicima zlostavljanja žena, bez obzira tko ga, gdje i kako počinio, kazao je Vukoja.

-Strah i nasilje primati su nesretnog života, bilo da se govori o ženi, djetetu ili čovjeku uopće..., kazala je Mediha Musliović, prvakinja Drame NPS-a.

-Žene se kroz historiju bore protiv nasilja a svi vidimo koliki je progres. Tlačitelji su duboko ukorijenjeni u stupove današnjeg društva, zato svjedočimo ovolikom zlu i stravičnim okrutnostima. Hrabrost je suprotstaviti se! Danas se svi boje. Većina ih šuti... Rijetki su oni koji će jasno i glasno reći „Stop nasilju!“ Naša odgovornost ogleda se u našem djelovanju a ne samo u našem mišljenju, zato bi moja poruka svima bila: „Uvijek zauzmite stranu. Neutralnost pomaže tlačitelju, nikada žrtvi. Šutnja ohrabruje mučitelja, nikada mučenika“ (Elie Wiesel), kazala je Musliović.

Dosadašnja istraživanja pokazala su da mediji o rodno zasnovanom nasilju izvještavaju gotovo svakodnevno što pokazuje da je problem ipak prepoznat. Međutim, postoji i niz nedostataka u radu medija kada je u pitanju izvještavanje o nasilju nad ženama i u obitelji kao što je primjerice nedovoljno posvećivanje pažnje tom društvenom problemu i njegovoj prevenciji ili čak i neetičko izvještavanje u osjetljivim slučajevima.

Čak 48 posto žena u Bosni i Hercegovini bilo je žrtva nasilja

Podaci su UN Women u BiH pokazuju kako je čak 48 posto žena u BiH iskusilo neki oblik nasilja od svoje 15 godine, a u 96 posto slučajeva počinitelji nasilja su muškarci. ‘Nasilje nad ženama i djevojčicama koje ostavlja psihičke, seksualne i fizičke posljedice predstavlja najteži oblik kršenja ljudskih prava. Nasilje nad ženama i djevojčicama posljedica je neravnopravnih odnosa u porodici i društvu gdje dominira uloga muškarca. Najčešći počinitelji nasilja su intimni muški partneri’, navode iz UN Women u BiH. U prilog tome govore i podaci prvostepenih sudova u BiH koji u 96 posto slučajeva bilježe muškarce kao počinitelje nasilja. Upravo nasilje sprečava žene da uzmu punopravno učešće u društvu i ostavlja posljedice po ekonomiju i javno zdravlje. ‘Procijenjeni godišnji troškovi odgovora na nasilja u porodici u BiH iznose 65 milijuna maraka’, navedeno je. Kako bi se osigurao adekvatan odgovor, UN Women surađuje sa nadležnim institucijama i nevladinim organizacijama. ‘UN Women BiH dugo radi na polju zaštite od nasilja nad ženama s fokusom na izmjene relevantnih zakona i politika u posljednjih nekoliko godina. Rad UN Women, zajedno sa partnerskim organizacijama, utjecao je na usvajanje Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Brčko Distrikta, kao i na izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji RS-a koje su usvojene 2019., a tiču se bolje zaštite žena od nasilja’, kazali su.

Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Medicus Mundi Mediterania i ne održava nužno mišljenje ACCD.