Na tzv. 'balkanskoj ruti' sve je više migranata koji idu ka zemljama EU-a. Time raste i vjerojatnost da neki od njih mogu zalutati u minska polja, zaostala iz proteklih jugoslavenskih ratova, donosi Deutsche Welle (DW).

Nakon što su u ljeto 2021. države jugoistočne Europe ublažile granične kontrole, uvedene u proljeće 2020. zbog pandemije, ponovno se povećava broj migranata na tzv. 'balkanskoj ruti'.

Za razliku od 2015. godine, Mađarska više nije zemlja preko koje ljudi iz ratom i krizama pogođenih zemalja pokušavaju ući u ujedinjenu Europu jer ih danas sve više pokušava preko Hrvatske  doći do bogatog sjevera i zapada Europe, objavila je u srpnju ove godine Agencija za zaštitu granica EU (FRONTEX) u svom godišnjem izvješću za 2020. godinu.

Prema izvješću FRONTEX-a, najveći broj migranta na zapadnobalkanskoj ruti, od njih 635.000, otpada na ljude iz Sirije, Avganistana i Iraka a trenutno povećanje broja migranata rezultat je zastoja do kojeg je došlo zbog pooštrenih kontrola na graničnim prelazima 2020., dodaje se uz konstataciju da se mnogi pokušavaju najkraćim mogućim putem domoći teritorija EU-a jer strahuju da će, zbog rastućeg broja zaraženih korona virusom, kontrole na jesen ponovno biti pooštrene.

No, ne zna se pouzdano koliko ljudi trenutno, s ciljem da dođe do Hrvatske, prve EU zemlje u ovoj regiji, iz Srbije ilegalno preko Drine prelazi u BiH. Srbijanske vlasti polaze od toga da se trenutno na prostoru Srbije nalazi oko 5.000 migranata. Ono što je, pak, sigurno jest da ti ljudi na svom putu do vanjskih granica EU-a prolaze kroz područja na kojima se još uvijek nalazi veliki broj mina zaostalih iz jugoslavenskih ratova (1991.-1995.).

Centar za uklanjanje mina u BiH (BHMac) odgovoran je za sve aktivnosti koje se tiču mina i njihovog čišćenja: od evidentiranja u bazi podataka, preko obilježavanja opasnih teritorija, organiziranja uklanjanja do izdavanja certifikata kojima se potvrđuje da je neko područje očišćeno od mina.

Za sada bez žrtava među migrantima

“Bogu hvala, kod nas do sada nije bilo žrtava“, kaže Svjetlana Luledžija, glasnogovornica BHMac-a za DW. Njena organizacija, koja je podređena Ministarstvu civilnih poslova BiH, informirana je u proljeće da se u blizini Tuzle navodno nalazi veći broj migranata, koji su prethodno zbog niskog vodostaja uspjeli prijeći rijeku Drinu.

“Oko Tuzle su tijekom rata vođene borbe, zato ima toliko mina“, obrazlaže Luledžija iz Centra za uklanjanje mina te dodaje kako,  iako policija daje sve od sebe, često ne uspijeva stupiti u kontakt s ljudima, jer se kreću najčešće noću i van naseljenih mjesta, zbog straha upravo od policije. A upravo tamo je zbog mina najopasnije“, dodala je.

Osim nešto minskih polja zaostalih još iz Drugog svjetskog rata, sve mine datiraju iz rata u BiH 1992.-1995. godine a postavljale su ih tada zaraćene strane.

“Polazimo od toga da u BiH ima još oko 180.000 neeksplodiranih mina koje se nalaze u 118 od ukupno 145 okruga. Od 1996., pronađeno je i uklonjeno njih više od 136.000“, podaci su koje je iznijela Luledžija. Od kraja rata, u BiH je u eksplozijama mina ranjeno 1.765 osoba, 617 osoba smrtno je stradalo, podaci su koje je iznijela glasnogovornica BHMac-a. Kako BHMac konstantno obnavlja oznake minskih polja, posljednjih godina je rjeđe dolazilo do nesrećnih slučajeva.

“U posljednje dvije godine nijedna osoba nije ranjena ili smrtno stradala od mina“, navode iz Centra

Sva minska polja su obilježena

Luledžija naglašava da su obilježena sva područja na kojima su postavljene mine. “Odgovarajući znakovi upozorenja postavljeni su posvuda duž staza na vidljivim mjestima. Ali, kao što sam rekla, migranti se kreću noću i lako može desiti da, bez da to primjete, uđu u minska polja“, upozorila je.

Sanela Lepirica je terenska koordinatorica Crvenog križa u Ključu u zapadnoj Bosni. „Ovdje policija redovito zaustavlja autobuse, izvodi iz njih migrante koji su na putu ka zapadnoj Europi i predaje ih našim timovima“, kaže Lepirica za DW te pojašnjava da se, onda, za te ljude brine upravo Crveni križ, daje im hranu i piće, informira ih o opasnostima od mina i onda oni odlaze dalje ka Bihaću i Velikoj Kladuši ka granici s Hrvatskom.

Jedna žrtva u Hrvatskoj

Tim Crvenog križa u kojem je Lepirica stacioniran je točno na entitetskoj granici, bivšoj crti bojišnice tijekom rata u BiH 1992.-95.

„Također, i ovdje na periferiji grada i na putu u pravcu hrvatske, granice leže mine, jer su se tamo tada vodile borbe“, objašnjava ona uz opasku da taj put predstavlja veliku opasnost. “Ako nam kažu da žele ići kroz šumu, upozoravamo ih. Stalno slušamo o nesrećama, kao u proljeće, kada je jedna grupa Afganistanaca upala u minsko polje na hrvatskoj strani granice“, podsjetila je.

Naime, frupa migranata je 4. ožujka ove godine u Hrvatskoj upala u minsko polje. Ministarstvo unutarnjih poslova u Zagrebu je tada priopćlo da je tom prilikom eksplodirala jedna mina. Smrtno je stradao jedan muškarac, dok su još četiri osobe ranjene, neke od njih teško. Narednog dana je spasilački tim hrvatskog Centra za uklanjanje mina uspio devet ljudi izvesti iz minskog polja, u koje su pobjegli nakon eksplozije i ne sluteći u kakvoj se opasnosti nalaze.

Teško dostupna područja

“Tek nakon rata smo saznali da je minirano planinsko, teško pristupačno područje ispresijecano potocima i rijekama“, kaže za DW Nikša Bogdanić, direktor Hrvatskog centra za razmiiranje.

„Odmah po oslobađanju područja, koja su bile okupirale srpske paravojne formacije, prvo smo se pobrinuli za stambena područja i poljoprivredna dobra. Da bismo to učinili morali smo obnoviti kompletnu infrastrukturu: puteve, električne mreže… To je bilo najpreče da se ljudima omogući povratak u svoja sela i kuće“.  

Kasnije je Hrvatski centar za razminiranje angažirao neprijateljske vojne snage, koje su timove za uklanjanje mina vodili u odgovarajuća područja pokazati im gdje su tamošnja minska polja. U međuvremenu su sva minska polja označena, a on stalno provjerava nalaze li se tamo odgovarajuća upozorenja i znakovi.

„Do 2026. želimo da u potpunosti od mina očistimo pogranično područje“, kaže Bogdanić.

Do tada su sve informacije o temi mine javno dostupne. Hrvatski centar za razminiranje od 2009. ima i internet stranicu, koja se mjesečno aktualizira i na kojoj se nalaze sve karte u dovoljnj mjeri, tako da svatko tko koristi elektronske medije može vidjeti gdje se nalaze opasna područja.

„Ako stranica ponekad nije dostupna, razlog za to je server koji je oštećen u zemljotresu u januaru ove godine“, dodaje Bogdanić.

Centar za uklanjanje mina u BiH izradio je i aplikaciju „BH Mine Suspected Areas" i tu su unesena sva minska polja u zemlji na osnovu „Open Street Maps". Aplikacija funkcionira slično kao Googlove karta ili karta na IPhoneu i može se skinuti besplatno za oba operativna sustava.