Sarajevski minder zadnjih dana bruji o navodnoj kandidaturi Marija Kordića, gradonačelnika Mostara za hrvatskog člana državnog Predsjedništva.

Iako je to sve još u domenu špekuliranja, tako će biti sve dok to ne potvrdi svemoćni Dragan Čović, emocije i stajališta su podijeljena. Kreću se od olakšanja i potpore pa do odbojnosti i ocjene da je to sve Čovićeva perfidna predstava uperena protiv Željka Komšića.

Kako god, vrlo je intrigantna poruka bivšeg šefa diplomacije Zlatka Lagumdžije koji je javno poručio da bi sigurno glasovao za Kordića. Dakle, ne za Komšića.

Milanovićeva uloga

Na stranu želje i naklapanja, eventualna kandidatura Marija Kordića itekako bi imala stanovite političke konotacije i poruke. Mnogi bi takvu odluku Dragana Čovića tretirali, ne samo kao njegovo kukavičko povlačenje pred Željkom Komšićem i mogućim izbornim debaklom, nego i kao svojevrsnom objavom imena svog političkog nasljednika.

Ali, to može isto tako biti i žrtvovanje sve popularnijeg Kordića i podlo guranje u izborni poraz za uništenje njegove karijere.

Neke se turbulencije vide u zadnje vrijeme na hrvatskom dijelu bosanskohercegovačke političke pozornice. Gibanje nije fabricirano na domaćoj areni, učmalu je pozornicu prodrmao predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.

Njegov istrebljujući sukob s premijerom Andrejom Plenkovićem, ministrima Banožićem i Grlić Radmanom s velikim zanimanjem, pa i otvorenim navijanjem, u zadnje vrijeme je praćen i u BiH i on se stihijski i svjesno prelio i na naše prostore. Malo po malo javnost i hrvatski političari su se počeli opredjeljivati za i protiv Milanovića ili Plenkovića.

Nabrijani, često i pretjerano, ostrašćeni Milanović je naprosto krao simpatije i pristaša HDZ-a BiH pa je potpuno razumljivo što se isprepadana, podanička, hrvatska oporba u BiH prikačila za “novog neukrotivog vođu”. Milanoviću gode pohvale pa je poželio testirati svoje djelovanje i efekte kod hrvatskih čelnika u BiH.

-Htio bih čuti poruku od predstavnika Hrvata u BiH, ne samo od Čovića nego i ostalih, vide li oni korist i određenu mogućnost u ovome što ja radim. Taj odgovor mora biti jasan – da ili ne. Da bih još neke stvari poduzimao, moraju jasno reći jesu li za ovo i da vidimo možemo li postoći zajedništvo od kojeg nikom neće ni trepavica otpasti. Ako ne čujem to iz HNS-a, onda ću se zamisliti, potpalio je fitilj Zoran Milanović.

Postoji li hrvatska oporba?

Doveo je pred zid i u neugodnu poziciju samoproglašenog hrvatskog stožernika Dragana Čovića, a namamio u svoj politički zagrljaj čelnike hrvatskih oporbenih stranaka.

Prefrgani Čović se nije dao uloviti u Milanovićevu klopku, odgovorio je apelom za hrvatskim jedinstvom i porukom da želi graditi dobre odnose i s Milanovićem i Plenkovićem jer je on i čelnik sestrinskog HDZ-a Hrvatske. S druge strane Slaven Raguž iz HRS-a, Ilija Cvitanović, HDZ 1990, Mario Karamatić HS, Ivan Vukadin, Hrvatski nacionalni pomak su dali javnu i nedvojbenu potporu Zoranu Milanoviću.

Hrvatske oporba u BiH se naglo razbudila iz duboke pasive i s vjetrom u leđa Zorana Milanovića i nekih drugih desnih stranaka i pojedinaca, naročito generala, sprema izborni juriš na HDZ BiH i Dragana Čovića. Nije euforično procijeniti da bi neki solidni uspjeh Raguža, Cvitanovića, Vukadina, Karamatića i poglavito ulazak Marija Kordića u Predsjedništvo BiH definitivno trasiralo Čovićev put u političku prošlost.

-Ja mislim da se Dragan Čović pomalo i umorio od ovoga svega. Vjerujem da je njemu već pun kufer, ali se možda boji povući iz ovoga svega. I mi smo Hrvati malo nekada čudnovati, čovjek dok je na vlasti plješće mu se, čim ode onda guramo kako mu zagorčati život. Ja mislim da se Čović prezasitio politike. Ja poznajem ljude koji su i oko njega i sve ostalo, koji ga tapkaju, a koji jedva čekaju sutra, tvrdi umirovljeni hercegovački general, nekadašnja desna ruka ministra Gojka Šuška, Ljubo Ćesić Rojs.

Nije jedini general iz Hercegovine koji to otvoreno zagovaraju, ali smatraju kako je samo pitanje iskopati pravu zamjenu.

Tko će zamijeniti Čovića?

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je vrlo žilavi i ambiciozni stranački čelnik s upadljivim primjesama narcisoidnosti. On će iz više razloga, a prioriteno zbog brige za svoju slobodu, teško dragovoljno odstupiti i predati nekom drugom stranačku palicu.

Nikakve dvojbe nema, Čović će u izbornoj kampanji rabiti prokušanu matricu hrvatskog jedinstva. Ta podlost u dobroj mjeri još uvijek prolazi kod istraumatiziranih Hrvata u Bosni. Međutim, za fra Dragu Bojića homogeniziranje, ali i korumpirani kler, su i velika kušnja i opasnost po hrvatski narod.

-Cijelo poratno vrijeme kardinal Puljić (bivši Vrhbosanski nadbiskup) se trudio da i u javnosti, i u Crkvi koju vodi, ušutka kritičke glasove, pozivajući konstantno na jedinstvo što je uvijek išlo u prilog mnogostruko destruktivne politike među Hrvatima. Mnogi svećenici se doslovno natječu tko će se više dodvoriti političkoj vlasti i tko će više od toga profitirati. Pritom su nekima važniji politički šefovi od svetinja, ponižavaju sami sebe, dopuštaju da crkve i sveti prostori budu pozornice političkih parada. Postoje i slučajevi, znaju to crkveni i redovnički poglavari, gdje politička vlast odlučuje i o službama i namještenjima svećenika, pa i o tome tko smije, a tko ne smije propovijedati na blagdanima i svetkovinama. Demografski opustošeni bosanski katolici, istodobno su i socijalno osiromašeni, osim malog dijela koji se u ratnom i poratnom vremenu “snašao” i “jamio”, odnosno obogatio se na pljački i nezakonitoj privatizaciji. Dok su pojedini bogati katolici i Hrvati pljačkali vlastiti narod, biskupi, svećenici i franjevci (ne svi, naravno) su s tim istim ljudima surađivali, blagoslivljali njihove industrijske i tržne pogone, primali donacije i zatvarali oči pred zastrašujućom nepravdom koju su trpjeli radnici, upozorio je prije nekoliko mjeseci bosanski franjevac.

Oporba ima kakvu takvu šansu da ove zle okove i praksu demolira. Ako to ima u planu već je vrijeme da, poput Bošnjaka, objavi udruženu izbornu strategiju. J. S.