Piše: Antonela Marinović Musa

mostar@dnevni-list.ba

Uloga sportskih novinara itekako je velika u društvu. Oni nemaju radno vrijeme, čak ni vikendima. Uz sport i sportaše su svakodnevno, kako bi objektivno i nepristrano izvještavali o rezultatima, pobjedama i porazima. Da biste bili uspješan sportski novinar morate, dakako, voljeti sport. Osim toga, specifičan stil pisanja i energičnost, također spadaju u dobre kvalitete sportskih novinara. 

Zahvaljujući tome, umirovljeni sportski novinar i donedavni djelatnik Radija Ljubuški, Mile Kraljević, bio je prepoznatljivo lice na sportskim terenima, a njegova strast prema sportskom izvještavanju nije jenjavala sve do odlaska u mirovinu. S Kraljevićem smo, povodom Svjetskog dana sportskih novinara koji se obilježava 2. srpnja, razgovarali o njegovom putu u svijetu sportskog novinarstva.

Sportska emisija „Svlačionica“

„Nakon završetka rata usvojena je nova programska shema, a ravnatelj i glavni urednik Radija Ljubuški predložili su da se pokrene i sportska emisija kojoj su dali ime Svlačionica. Predložili su mi da preuzmem tu emisiju, naravno uz suradnju ostalih djelatnika. Tada su se igrala prvenstva Herceg–Bosne u momčadskim sportovima, nogometu, košarci, rukometu... Nogometaši su osvojili dva kupa Herceg–Bosne, a pravi zalet uhvatili su rukometaši Izviđača koji su redovito osvajali i prvenstvo i kup. Već tada solidno je bio organiziran i Karate klub Ljubuški, potom i Klobuk, te ostali klubovi kojih je u jednom trenutku bilo čak dvadesetak“, kazao nam je Kraljević na početku razgovora.

Iako uvjeti na terenu, pa i po pitanju opreme nisu bili idealni, posao bi se ipak odradio na vrijeme.

„Najveći problem u početku je bila oprema, kako radijska, tako i novinarska. Usprkos svemu, uspijevali smo osigurati izravno prenošenje nogometne utakmice s Babovca. Osnivanjem zajedničkih liga s bošnjačkim i srpskim savezima povećano je zanimanje i medija u BiH, ali i Hrvatske. Počeo sam pisati o sportu za Slobodnu BiH, potom i za Avaz. Bilo je tada, netom nakon rata, malo škakljivo pisati za sarajevske medije, ali ja nisam dvojio. Trebalo je javnosti predstaviti prije svega dobre rezultate ljubuških klubova, a bilo je ih je, srećom, dosta“, istaknuo je Kraljević.

Budući da je godinama pratio sportske događaje u Ljubuškom, mnoge od njih će pamtiti, a neke ipak posebno.

Događaji koji se pamte…

„Bilo je dosta sportskih događaja i uspjeha koji dižu adrenalin, a navest ću dva vezana za Izviđač - prva titula prvaka BiH 2000. godine i posljednja utakmica doigravanja sa Željezničarom u Ljubuškom. Pobjeda je donosila titulu Skautima, neodlučno Borcu, a poraz Željezničaru. Puna dvorana, brazilska atmosfera, dobra igra i sigurna pobjeda te prva titula. Slavilo se do zore. Utakmica s europskim i svjetskim gigantom Barcelonom u 3. kolu EHF kupa događaj je koji se jednostavno ne može zaboraviti. Dvorana puna k'o šipak, odlična igra Skauta i tijesan poraz u samoj završnici odjeknuli su u rukometnom svijetu i Ljubuški je postao poznato ime na sportskoj karti“, ponosno je kazao naš sugovornik.

Njegova karijera u sportskom novinarstvu ponajviše je bila vezana za Izviđač, a od samih početaka vjerovao je u to da će ovaj ljubuški klub biti poznat ne samo u Hercegovini, nego i u Europi.

„Bio sam svjedokom potpisivanja ugovora o izgradnji Gradske športske dvorane u Ljubuškom i nisam očekivao da će biti izgrađena tako brzo. Otvaranje dvorane u prvoj europskoj utakmici Izviđača s crnogorskim Lovćenom bio je početak jednog nevjerojatnog niza ljubuških rukometaša koji su nanizali jedanaest titula prvaka BiH. Nije profitirao samo rukomet, već svi dvoranski sportovi koji do tada nisu imali nikakve uvjete. Karate, boks, košarka, odbojka, mali nogomet.... svi su oni došli na svoje. Kada je za koju godinu kasnije izgrađena atletska staza na stadionu Babovac, mogućnosti za bavljenjem sportom dobile su neslućene razmjere“, rekao je ovaj umirovljeni novinar.

Cijelo vrijeme je nastojao, koliko je bilo moguće, pružiti priliku svim klubovima i pojedincima da dobiju prostor u medijima, kako na Radiju tako i u tiskanim medijima. Posebnu pozornost posvećivao je radu s mladima.

Podrška klubovima i pojedincima

„Znao sam reći trenerima, kad su mladi u pitanju zovite i u podne i u ponoć, jer oni su temelj sporta i društva i tu sam imao izvanredne odnose s trenerima i sportašima. Kako sam bio službeni spiker na utakmicama Izviđača, u početku je bilo zanimljivih okršaja sa službenim osobama, a posebna priča su tzv. treća poluvremena nakon utakmica. Također, posebno dojmljivo bilo je putovanje u Bijeljinu na prvu utakmicu doigravanja 2000. godine“, kazao je Kraljević.

Sada, kada je u mirovini, prati uglavnom Izviđač, sportski fenomen koji je nadrastao sredinu i može služiti na ponos svim Ljubušacima.

„Od pokretanja kluba, nakon rata, prišlo se pravom načinu rada. Klub su preuzeli ljudi od povjerenja i struke i ništa se nije događalo slučajno. Pokrenuta je Akademija i rad s mladima, što kontinuirano daje rezultate, a uvjeren sam da će to biti i ubuduće. Koliko mi bude zdravlje dozvoljavalo, pratit ću Skaute i dalje, ali i neke druge sportove, jer i prije nego što sam počeo pratiti sport na poslu, volio sam ići na utakmice nogometa, košarke, rukometa... Što se pisanja tiče, zasad odmaram od toga, ali nije isključeno da ponekad napišem štogod“, kazao je Kraljević te je za kraj razgovora uputio poruku onima koji se žele baviti sportskim novinarstvom.

„Sportsko novinarstvo je zanimljiv i izazovan posao, osobito ako volite sport. Logično je da svatko voli klub iz svoje sredine, ali treba izbjeći pristranost koliko je moguće, jer to može imati suprotan učinak. Objektivno informiranje je nešto što se podrazumijeva i, na koncu, najviše doprinosi zanimanju za sport u cjelini“, zaključio je Kraljević.