U veljači smo pisali o zanimljivom ljetu reprezentacije sve i da ne izbori Euro – koji nije izborila – ali pri tom smo mislili na zanimljive prijateljske utakmice, ne i na zanimljiv obrat situacije sa izbornicima.

Sergej Barbarez. Da ne kažemo – i on je došao na red – ali i tako se može opisati situacija u kojoj Nogometni savez BiH konstantno mijenja ne bi li pronašao dobitnu formu. A pod tim 'konstantno' podrazumijeva se podatak da su u zadnjih 16 mjeseci reprezentaciju vodila četiri različita imena: Ivajlo Petev, Faruk Hadžibegić, Meho Kodro i Savo Milošević… koji je odradio i ovo zadnje, peto doigravanje za velika natjecanja, a s kojim Savez neće nastaviti suradnju. Onaj s kojim hoće – zove se Sergej Barbarez. Povratnik u reprezentaciju nakon malog milijuna godina, poslije igračkog umirovljenja 2006. godine. 

Debi na St. James Parku 

Trećeg lipnja BiH će odigrati prvu slijedeću utakmicu nakon Ukrajine u ožujku. Protivnik će na St. James Parku biti Engleska, a reprezentaciju će voditi – Sergej Barbarez. Mostarac kojeg su mnogi željeli vidjeti na klupi, ali koji nije imao podršku Saveza i njegovog prvog čovjeka, Vice Zeljkovića. No i to se promijenilo pa je miljenik navijača iznenada dobio priliku koju je dugo čekao – dosta puta do sada se oglašavao po tom pitanju, uvijek između redaka pokušavajući naglasiti kako se on ne nameće, nego da bi jednostavno volio pokušati. Ta se njegova želja nikada nije izgubila, a navijače je podsjetila na njegov karakter s terena… zbog čega ga i danas žele – bez obzira na nepostojanje bilo kakvog trenerskog iskustva. Zeljković je tu možda i prepoznao priliku za dobivanje kredita od strane tribina, ali nitko ne može reći da jednostavno nije dozvolio da se pokuša i onako kako navijači žele, njih većina. Opet. 

Primjer Bajevića, Kodre

Jasno, Savez je i ranije imao takvih poteza koje bi tribine pozdravile. Dušan Bajević i Meho Kodro, intrigantno opet Mostarci, najbolji su primjeri – a svi znamo kako je završilo. Bajević je odradio godinu (2020.) bez pobjede, Kodro i u svom drugom angažmanu dobio priliku u samo dvije utakmice – nakon čega je smijenjen. Najprije se kao razlog isticao njegov izvještaj s utakmica protiv Lihtenštajna i Islanda koji nije zadovoljio relevantne u Savezu, a onda je na vidjelo izašla priča – da se (opet) ukazala prilika da se u reprezentaciju dovede Vahid Halilhodžić… koji je navodno izigrao povjerenje NS BiH i na koncu opet odustao. Kako god bilo, Kodrin otkaz bio je logički neobjašnjiv, neopravdan, zbog repova iz 2008. možda i specifičan – iako je ondašnje rukovodstvo Saveza s kojim se 'zakačio' odavno u arhivi. No, ono što njegovu i kampanju Princa s Neretve, koji je, mora se istaknuti, radio u COVID godini, povezuje – činjenica je da su obojica bili favoriti navijača, a da u konačnici nije ispalo dobro. 

Pravi ljudi u stožeru 

Pouke za Barbareza su tu, jasne su. Kao prvo – garancija sa Nogometnim savezom BiH nema. Naprasiti rezovi mogu se dogoditi preko noći, bez valjanog objašnjenja, a novi šef u igru ulazi – pa i ne baš u najboljim odnosima sa Zeljkovićem koji mu je čak 2021. poručio da 'neće biti izbornik za njegovih mandata'. U redu, priča se malčice promijenila, možda samo zamaskirala istinski odnos, ali jedna stvar sve može promijeniti – rezultat. Ali kako do njega? Kako do njega bez trunke trenerskog iskustva? 
Barbarez će tu morati pametno odigrati i okružiti se pravim ljudima, ne samo prijateljima, nego i onima koji znaju struku, znaju nogomet. Ne kažemo da Sergej to ne zna, da ne poznaje nogomet, ali ipak je bez iskustva vođenja momčadi, a sada je u ruke dobio – reprezentaciju! 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba