SARAJEVO - Debatu o tome koliko treba iznositi minimalna plaća u FBiH nadogradio je svojom analizom Centar za politike i upravljanja (CPU), čiji je direktor Adis Muhović za Klix.ba podsjetio da je minimalna plaća u FBiH posljednji put utvrđena Općim kolektivnim ugovorom za teritorij FBiH 2016. godine te iznosi 406,56 KM: najniža neto satnica je 2,31 KM, s porezom na dohodak. Muhović napominje i kako udio minimalne plaće u FBiH u 2021. godini iznosi 40% od prosječne plaće.

“Važno je napomenuti da se u FBiH, prema trenutno važećim propisima, velikoj većini radnika isplaćuje neoporezive naknade - topli obrok, naknadu za prijevoz i regres, pa po konzervativnoj procjeni razine tih naknada, konačna primanja radnika s minimalnim plaćama iznose nekih 550 KM a, ako primaju maksimalne iznose tih naknada, mogu dostići i iznos od 700 KM. Ovo je posebno važno imati na umu kada se poredimo s drugim državama i regijama“, napominje sugovornik Klixa. Od 2016. godine do danas, prosječna plaća se povećala za nešto više od 130 KM, dok su cijene, prema indeksu potrošačkih cijena, porasle za 4,5%, ukazao je, nadalje Muhović. “Stoga nema sumnje da je potrebno povećati njenu propisanu razinu, to mišljenje dijele svi u našem društvu! No, ključno pitanje o kojem postoje značajna razmimoilaženja ostaje za koliko“, navodi direktor CPU-a i ukazuje kako nema jednostavnog odgovora na pitanje koji je optimalni iznos minimalne plaće.

Brojni čimbenici koje treba uzeti u obzir

“Izuzetno je teško normirati jednu minimalnu plaću za čitav prostor, što je jedan od razloga zašto čak šest članica EU-a ne propisuje minimalnu plaću na nacionalnoj razini. U praksi je normiranje minimalne plaće podjednako i ekonomsko i socijalno pitanje. S jedne strane, radnike treba zaštititi od neprimjereno niske plaće i siromaštva. S druge, ako se odredi nerealno visok iznos, može rezultirati značajnim posljedicama, prije svega otpuštanjem upravo onih kojima se želi pomoći, što onda rezultira rastom nezaposlenosti, siromaštva i sive ekonomije“, pojašnjava Muhović uz napomenu kako postoje mnogi faktori koje treba uzeti u obzir kada se određuje koji je realan, a koji nerealan nivo minimalne plaće. “Omogućava li takva plaća koliko-toliko pristojan život, utječe li negativno na tržišne prilike za žene, mlade i ranjive kategorije društva? Kako će utjecati na profitabilnost i konkurentnost domaćih kompanija i proizvoda, na rast cijena i poticaje na tržištu? Sve to treba uzeti u obzir pri odlučivanju o tom važnom pitanju, a naša Analiza potencijalnih efekata povećanja minimalne plaće u FBiH radi upravo to. Uzmemo li u obzir razlike u razvijenosti i visini plaća među županijama i sektorima u ekonomiji, idealno rješenje bi bilo utvrđivati minimalnu plaću po sektorima ili sukladno kriteriju razvijenosti županije“, dodao je uz opasku da bi ovdašnji, decentralizirani sustav, omogućio normiranje minimalne plaće po županijama umjesto da propisuje jedinstvene minimalne satnice za čitavu FBiH, u kojoj se plaće i troškovi života značajno razlikuju od županije do županije. “Ako se, ipak, odluči nastaviti s 'centraliziranim' normiranjem minimalne plaće, što je kod nas razina entiteta, to otežava odluku i složenost njenog određivanja. U tom slučaju bi povećanje koje odgovara procentualnom ili apsolutnom rastu prosječne plaće bilo neko objektivno rješenje, dakle od 60 do 130 KM. S povećanjem od 130 KM, propisana minimalna plaća u FBiH, tj. iznos koji vidi službena statistika, bi bila na razini od 540 KM, koliko iznosi i u RS-u od polovine ove godine. Ali, za razliku od RS-a, u FBiH se na to može isplatiti još i neoporezive naknade, tako da bi stvarna primanja radnika s minimalnom plaćom u FBiH ipak bila značajno veća no u RS-u“, pojasnio je direktor CPU-a.

Opasnosti prekomjernog povećanja minimalne plaće

Ako bi se postiglo nominalno usklađenu regulaciju minimalne plaće, udio propisane minimalne plaće bi u prosječnoj plaći u FBiH bio na istoj razini kao u RS - 53%, pa bi s tim udjelom bili na drugom mjestu u Europi, odmah iza Albanije, koja je lider s 55,5% udjela minimalne u prosječnoj plaći, naveo je Muhović ali i ukazao kako bi posljedice po ekonomiju – rast privatnog sektora, izvoznog sektora, javnih prihoda, zaposlenosti i kupovne moći radnika, pa i održivost javnih poduzeća, bile ili pozitivne ili podnošljivo negativne. U osvrtu na prijedlot da minimalna plaća iznosi 70% od prosječne ili ravno 1.000 KM, on poručuje da bi svi sudionici javne diskusije o ovom pitanju trebali imati ozbiljan pristup. “Nažalost, takvi prijedlozi nekih političara i sindikalnih predstavnika nemaju nikakvo uporište u činjenicama i realnosti. Prije svega, ne postoji ni jedna država u Europi gdje je udio minimalne plaće 70% prosječne isplaćene plaće... Albanija je jedna od najslabijih ekonomija u Europi i nije pohvalno pratiti primjer najlošijih đaka, već primjere najboljih, tj. najbrže rastućih ekonomija, gdje udio minimalne u prosječnoj plaći ne prelazi 48%“, ukazuje sugovornik Klixa uz ocjenu da prijedlog da se minimalnu plaću normira na razinu iznad trenutne prosječne nije samo neodrživ, već je vrlo opasan populizam. Kako je naveo, iskustva iz drugih zemalja, uključujući Sloveniju, jasno pokazuju da naglo i prekomjerno povećanje minimalne plaće može ugroziti upravo one ljude kojima je namijenjena, dovesti do otpuštanja najranjivijih skupina, usporiti ionako spor ekonomski rast, te dodatno povećati već preveliko sivo tržište rada u BiH. “Treba imati na umu da će prekomjerno povećanje minimalne plaće rezultirati negativnim posljedicama za privatni sektor i radnike u privatnom sektoru, a brojnim koristima za zaposlene u javnom sektoru - barem dok privatni sektor ne kolabira“, zaključio je.