Mladi iz cijele bivše Jugoslavije okupili su se na YU Peace kampu u okviru kojeg, kroz radionice i posjet Srebrenici, uče o miru, toleranciji i zajedništvu.

Sudionici dijele svoja iskustva i grade mostove prijateljstva i razumijevanja. Šezdeset mladih osoba iz Vukovara, Sombora, Gornjeg Vakufa/Uskoplja, Tuzle, Brčkog i Srebrenice u Kladnju su prošli nekoliko radionica posvećenih stereotipima, predrasudama, zajedništvu i prijateljstvu, te su čuli osobne priče voditelja o tome zašto se danas kroz mirovni pokret bore za mir.

U Srebrenici su, pak, posjetili Memorijalni centar Potočari i Spomen sobu srpskih žrtava u Srebrenici, a imali su priliku obići i grad, donosi Deutsche Welle. Koordinatorica projekta Vlasta Marković je, nakon posjeta Memorijalnom centru i Spomen sobi, rekla da su mladi iz Srbije, Hrvatske i BiH tu, slijedom onog što su vidjeli i čuli, zajedno osjetili svu muku rata, ali i jedni drugima bili podrška.

- Zapravo, to je ono zašto mi to radimo - da se mladi međusobno povežu i da budemo svjesni da smo u ratu svi izgubili i da pobjednika nema, a da je na nama velika odgovornost da gledamo u budućnost i da rata više ne bude, kaže Marković.

Uče jedni od drugih 

Maša Slaviković iz Sombora je u Srebrenicu došla prvi put u životu. - Najviše me privukao odlazak u Memorijalni centar jer sam mislila da nikada neću imati priliku doći ovdje i vidjeti sve to.

Općenito sam mnogo naučila i zbližila se s jako puno ljudi, kaže Maša koja je navela i da je ranije imala dosta predrasuda jer se družila s pogrešnim ljudima, s ljudima koji loše misle.

- Tako da sam ovdje stvarno postala puno bolji čovjek i mnogo toga učimo jedni od drugih, dodala je. I Ilija Miličević, također iz Sombora, je sličnog mišljenja.

- Najviše mi se sviđa to što ovdje promičemo jednu pozitivnu energiju i širimo mir koji je potreban cijelom svijetu. Smatram da, dok se mi ovako okupljamo, viđamo i družimo s ovakvim ljudima i dok smo okruženi ovakvim ljudima, možemo spriječiti, koliko je to u našoj moći, da se u budućnosti ne dešava ono što se, nažalost, događalo devedesetih godina, kaže Ilija koji bitnim smatra da ovaj projekt potraje upravo kako se više nikad ne bi dogodilo to što se dogodilo ovdje i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije tijekom ratova devedesetih.

I Jana Držajić je prvi put u Srebrenici. Kaže da dolazi iz Vukovara a, na pitanje što njoj znače iskustva s ovakvih kampova, kaže da su oni jedna od najboljih i najdražih stvari u njenom životu.

- Volim atmosferu, ljude koje susrećem, radionice i mislim da sam toliko toga naučila iz njih što mi koristi u svakodnevnom životu, dodala je i navela da, iako joj se grad Srebrenica sviđa, zamjećuje i dosta sličnosti s rodnim Vukovarom.

- I ovdje postoji neki osjećaj podijeljenosti, što nije najbolje i ne bi trebalo biti, ali radimo na boljem sutra i boljoj budućnosti. Obilazak Memorijalnog centra i Spomen-sobe srpskih žrtava i sve ono što smo čuli i vidjeli je bilo vrlo zanimljivo i stvara dosta teških emocija, ali vrijedi ih posjetiti, njezine su riječi.

Slobodno možemo reći tko smo i što smo 

Alma Gvozden iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja kaže da je na kamp došla zbog druženja i Srebrenice u koju nikada do sad nije imala priliku doći.

- Neki od nas se od ranije poznaju i tu smo kako bismo se ponovno vidjeli i družili. Na mene boravak u ovim kampovima posebno ostavlja dojam sigurnog prostora gdje dijelimo međusobna mišljenja i slobodno možemo reći tko smo i što smo te imamo priliku upoznati se i saznati više jedni o drugima, kaže Alma, a i Tuzlak Ahmed Imširagić kaže da na ove kampove dolazi kako bi upoznao vršnjake iz drugih sredina. Valentina Gagić Lazić kaže da su, zahvaljujući donatorima iz Njemačke, mnoga djeca iz Srebrenice po prvi put u životu vidjela more.

Putem Mreže 'YU Peace' iz našeg Udruženja i ove godine će sredinom kolovoza biti 11 sudionika morskog kampa Segedu Donjem, u Hrvatskoj. Mreža 'Mladi ujedinjeni u miru' okuplja mlade iz Tuzle, Srebrenice, Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Vukovara i Sombora s ciljem izgradnje mira i povjerenja. Radom mreže koordinira humanitarna organizacija 'Prijateljice' iz Tuzle.

Izgradnja mira 

- Sve je počelo 1994., kada su ljudi iz Odbora za osnovna ljudska prava i demokraciju iz Koelna, u najvećem broju njemački umirovljenici, uvidjeli da na prostoru bivše Jugoslavije uveliko bjesni rat i odlučili na neki način pomoći obzirom da su se i sami sjećali onog što su preživjeli u Drugom svjetskom ratu i nakon njega. Odlučili su prikupljati sredstva i djeci iz ratom zahvaćenih područja omogućiti 12 dana odmora od rata u sigurnom prostoru i sve ono što im u ratu nedostaje.

S godinama, to je prerastalo u pokret koji je pored 'odmora od rata', kada su ratovi na području bivše Jugoslavije završeni, dobio nastavak 'izgradnju mira', kaže Vlasta.

- Kroz YU Peace mrežu nastoji graditi siguran prostor u okviru kojeg će se njegovati slobode i poticati mlade biti svjesni svojih mogućnosti i svojih supermoći, a to su njihovi izbori, kaže Valentina Gagić Lazić, prema čijim riječima mladi, kada ih se pita zašto su u kampu, obično odgovaraju da su tu stoga što su prihvaćeni, sigurni i slobodni, stoga što mogu biti ono što jesu.

- Velike su ove naše priče, veće od svih politika koje doprinose podjelama, zaključuje Valentina Gagić Lazić.