Piše: Antonela Marinović Musa

Planinarski uspon koji će Ljubušanka Monika Vištica zasigurno dugo pamtiti je onaj na planinski masiv u istočnom dijelu Peninskih Alpa, na granici između Italije i Švicarske.

Na ovu avanturu odlučila se prilikom druženja s Nikolom Tomićem i Tomislavom Tadićem iz Livna te Anamarijom Sivrić iz Mostara, nakon čega je uslijedio plan za realizaciju uspona.

Trebalo je isplanirati cijelo putovanje od početka do kraja, a posebno su morali obratiti pažnju na rezervaciju planinarskih domova mjesecima unaprijed, kombinirajući ih s vremenskim (ne)prilikama i vrhovima kojima su imali priliku pristupiti.

 Iz Livna, kao početne točke njihova puta, nastavili su pohod preko Hrvatske, potom Slovenije, a dan kasnije putovanje su nastavili prema naselju Staffal.

Opis uspona

-Nakon odlaska u Staffal nedjeljom u poslijepodnevnim satima, žičarom smo izašli na 3.300 mnv i uputili se prema domu Rifugio Città di Mantova koji se nalazi na 3.498 mnv. Ponedjeljkom smo rano ujutro krenuli u pohod na tri vrha. Prvi je bio Ludwigshöhe na 4.341 mnv, zatim Balmenhorn (4.167 mnv) te po završetku Vincent Pyramid (4.215 mnv). Utorkom smo pristupili Zumsteinspitze (4.563 mnv) koji nam je ujedno bio najviši vrh, kao i vrhu Punta Gniffeti (4.556 mnv  - Hut Regina Margherita) na kojem se nalazi i planinarski dom. 

Nakon pet vrhova u dva dana, prespavali smo s utorka na srijedu u Mantovi te nakon doručka krenuli ponovno prema žičari do Staffala. Nakon kraće stanke, uputili smo se na drugu stranu Monte Rose gdje smo imali u planu pristupiti još jednom vrhu. Žičarom smo stigli na Cole Bettaforca  (2. 672 mnv) i nakon tri sata lagana hoda stigli smo do planinarskog doma Rifugio Quantino Sella (3. 585 mnv). Sama staza do doma je predivna i jako zanimljiva jer se koristi i užad koja daje poseban osjećaj i diže adrenalin. U četvrtak smo u jutarnjim satima krenuli utabanom stazom kroz maglu prema vrhu Castor koji se nalazi na 4.223 mnv, pojasnila je Vištica detalje uspona za Dnevni list.

Naime, planinarenjem se bavi od 2018. godine, a sve je počelo nakon poziva ljubuškog fotografa i zaljubljenika u planinarenje Perice Biške koji ju je pozvao na izlet s prijateljima.

Bez razmišljanja je pristala ne znajući u kakvu se avanturu upušta. Samo nekoliko dana prije izleta saznala je da je očekuje uspon na Maglić, najviši vrh BiH, koji se nalazi na 2.386 mnv.

-Maglić je predivna planina, tako da nije bilo teško zavoljeti planinarenje uz takvu dobru podlogu. Vikend za vikendom, planina po planina, i tako je došlo do brojnih uspona prema vrhovima na našim prostorima, a i šire. Moram kazati i to kako smo posljednji uspon realizirali zahvaljujući visokom planinarskom i visogorskom iskustvu Marina Vidovića koji nam je svojim sugestijama predložio tu iznimno atraktivnu i vizualno prekrasnu destinaciju, istaknula je Vištica.

 Aktivno planinarenje

Uspon je prošao i više nego odlično, dodala je naša sugovornica, posebno napomenuvši kako su domovi u kojima su boravili odlično opremljeni, uredni i pristupačni cijenama i uslugom te nude dosta sadržaja prilikom pauza od planinarenja.

-Ovaj uspon na nas je ostavio takav dojam da je nemoguće ostati imun na svu ljepotu koju smo doživjeli u samo pet dana. Iako sam se našla u nekim teškim situacijama i koliko god da je bilo naporno, vjerujem da se isplatilo, jer život je jedna velika avantura koju treba proživjeti i okusiti sve čari koje nudi. Nadam se da će mi ova pustolovina biti samo dodatan poticaj prema još većim pothvatima u vidu planinarenja i aktivna načina života. Bez sumnje, planiram se vratiti na ovaj masiv kako bih pohodila još koji vrh, a do tada ću planinariti po našim planinama i uživati u prirodi, zaključila je Vištica.