Problem završetka angažmana asistenata u vrtićima Grada Mostara posljednjih dana postao je jedno od najosjetljivijih društvenih pitanja, jer izravno pogađa najranjiviju skupinu. 

Prema dostupnim informacijama, postoji realna mogućnost da djeca već nakon proljeća ostanu bez podrške, jer se ugovori s asistentima zaključuju kratkoročno i bez garancije produženja. 

Model rada pokazuje da sustav nije dugoročno riješen, nego se održava zahvaljujući privremenim rješenjima i “dobroj volji“ institucija.

Bez komunikacije

Suština problema leži u nejasnoj podjeli odgovornosti između Grada Mostara i Hercegovačko-neretvanske županije. Grad je dosad financirao asistente kroz ugovore o djelu, dok županija, koja bi trebala urediti oblast, još uvijek nije preuzela obvezu, niti donijela potrebne pravilnike. Zbog toga se pitanje asistenata godinama nalazi između dvije razine vlasti, bez trajnog rješenja.

Upravo zbog toga roditelji i djeca svake godine prolaze kroz neizvjesnost, što stvara osjećaj nesigurnosti i nejednakosti u pristupu. Bez asistenta, mnoga djeca ne mogu pratiti aktivnosti u vrtiću, pa im je praktično onemogućen boravak u predškolskim ustanovama. 

Time se dovodi u pitanje i ideja inkluzije, koja se često ističe u teoriji, dok u praksi izostaje. Roditelji s pravom upozoravaju da se problemi proračuna ne smiju rješavati na štetu djece kojoj je podrška najpotrebnija.

Problem nije nov. Godinama se ukazuje na nedostatak kadra, slabu regulaciju i teškoće u financiranju. Ono što je sada drugačije jeste hitnost, jer prijeti prekid podrške djeci.

- Mi dosad nismo imali asistente. Imali smo pripravnike. Možda netko ne razumije razliku, ali ću reći zbog javnosti da je pripravnik osoba koja se obučava za buduće zanimanje. Oni su kod nas bili podrška djeci, uradili svoj pripravnički staž, te se upoznali s planom i programom, i samim zanimanjem, kaže nam direktorica Dječjih vrtića Mostar, Đenana Šegetalo.

Pisali Ministarstvu

Dodaje i kako se preko Ministarstva obrazovanja HNŽ-a tražila podrška, prije svega zbog povećanja broja djece u vrtićima kojima je potrebna asistencija.

- Škole imaju asistente, dok vrtići nemaju, također danas nemamo ni definiran pravilnik o asistentima. To se dakle treba i zakonski regulirati, kaže nam.

U konačnici, rješenje se nameće samo po sebi: potrebno je sustavno urediti oblast asistencije u vrtićima kroz zakone i pravilnike, jasno podijeliti odgovornosti između razina vlasti i osigurati stabilno financiranje. Bez toga, ovaj problem će se ponavljati svake godine – uvijek na štetu djece i njihovih obitelji.

S. Ž.