Sahat kula u Mostaru izgrađena je 1630. u periodu kada je ručne satove mogla posjedovati samo nekolicina Mostaraca. Izgradila ju je Fatima – kaduna Šarić, uz džamiju, kako se u to vrijeme i gradilo u Bosni i Hercegovini. 

Inače, u našoj zemlji je izgrađena 21 sahat kula. Zvuk zvona s kule se prema tvrdnjama mogao čuti i na tri sata hoda od Mostara, a njena glavna uloga je bila da označava vrijeme molitve.

Nalazi se u mahali Brankovac, u čaršiji kao poslovnom dijelu grada, koja se nekad nazivala Kazaska, po majstorima kazazima. Visoka je 16 metara, ima pravokutnu osnovu i piramidalno četverostrešno krovište. U svom djelu “Sejjathaname” spominje je poznati putopisac Evlija Čelebija.

Povijest

U periodu Ali-Paše Rizvanbegovića došlo je do promjena na zvonu. Smatra se da je do toga došlo zbog nedostatka sredstava za održavanje. Kroz godine kula je imala niz promjena i razdoblja kada nije radila.

- U jednoj pjesmi spominje se da je kulu sagradila Šarića kaduna. Vakufnama govori da ju je gradio Ibrahim Šarić, a kaduna je vjerojatno bila njegova supruga. Da li se to desilo nakon što je on umro ili kasnije, pitanje je. U to vrijeme ljudi nisu imali džepne satove. Možda tek elita, i to par satova pa su se kule upravo zbog toga i gradile, ističe povjesničar Zlatko Serdarević.

Od 1878. do 1892, sat je, po naredbi austrougarskih vlasti, navijan po ala franka vremenu. Gradska uprava je, na molbu mještana, 1892. naredila da se sat navija i pokazuje sate po ala turka vremenu. I mijenjalo bi se tako vrijeme naizmjenično od turskog računanja do zapadnoeuropskog tko zna do kada da austrougarske vlasti, 1917., nisu skinule zvono s kule i pretopile ga u topove, te je od te godine i sat prestao pokazivati vrijeme.

Popravljen je 1919. i doveden u ispravno stanje, te je tako radio do 1926., kada se ponovno pokvario i više nije popravljan.

U povijesti je zabilježeno ime Avdage Bjelavca, sajdžije iz Mostara, koji se brinuo o satnom mehanizmu. Važnu ulogu imao je i dobrotvor Bajram Bijedić, trgovac, koji je 1919. uspio opraviti sat “o svom trošku”, no sedam godina kasnije mehanizam se pokvario i Mostar je ostao bez sata iz osmanskog perioda. 

Tek poslije Drugog svjetskog rata pristupilo se restauraciji kule i postavljanju sata koji je nabavljen iz talijanskog Trebina kao poklon tamošnje firme Mostaru. To se desilo 1981., prilikom svečanog otvaranja Spomen-kuće Džemala Bijedića koja se nalazi preko puta kule. Nakon rata, ponovno je iz istog grada iz Italije dopremljen satni mehanizam koji je bio u funkciji sve do 2020.

Nakon posljednjeg rata 1999. na inicijativu tadašnjeg gradonačelnika Mostara Safeta Oručevića kula je obnovom vratila stari sjaj. Posljednji put sat je popravljen prije pet godina. Ona je zasigurno neiskorišteno blago Hercegovine, koja ima bogatu povijest i veliku važnost. Nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine.

- Imamo sličan primjer u Zagrebu, u kojem se u 12 sati sa Starog grada oglašava sat koji i pored silnih mobitela ima finu funkciju. Imamo, dakle, i mi turističku atrakciju i dragocjenost koju treba cijeniti po starini, obliku i funkciji, dodaje Serdarević.

Zanimljivosti

Cijeli prostor oko kule je 1991. poslužio za snimanje serije Aleksa Šantić. Baš ispred nje je pjesnik bezuspješno prosio jednu od svojih velikih ljubavi Zoricu Šolu. 

Ima nešto romantično u ovoj kuli. Sat je stajao, pa se popravljao. Kula je rušena, pa obnavljana. Ovaj nacionalni spomenik se nalazi među kućama lokalnog stanovništva, pričajući unikatnu priču iz otomanskog razdoblja. 

S. Ž.

"Priča o kulturnoj baštini Mostara" je projekt Udruge Proaktiv u sklopu kojeg predstavljamo najvažniju kulturno-povijesnu baštinu grada na Neretvi