Na kraju prošle godine Pod Bijelim brijegom su mogli/morali biti zadovoljni. Jer ispodprosječno proljeće ipak je spasila nadprosječna/rekordna jesen. Iz te perspektive, bilo je vrlo zanimljivo, no ne sumnjamo da će ovu godinu pokušati odraditi s više kontinuiteta, da će na kraju 2022. moći biti i zadovoljniji. A za to će biti potrebno odraditi savršenu kalendarsku godinu. Može li to Zrinjski?

Iz sadašnje perspektive, o 2021. više nitko ne razmišlja kao o godini u kojoj je nakon osam uzastopnih nastupa klub ostao bez Europe. Rekordna jesen je to ipak pokrila. Odlično, jer Zrinjski je opet na konju, no je li se prošla godina mogla odraditi s manje oscilacija, odnosno što se iz ranije prošlosti, ali iz tih 365 nogometnih dana Pod Bijelim brijegom, moglo naučiti da se u ovoj, Novoj godini dobije na kontinuitetu rezultata?

Zadnji puta 'savršeni' 2016.

Zadnji puta Zrinjski je savršenu kalendarsku godinu po pitanju rezultata odradio 2016. Bila je to zapravo jedina godina u kojoj je Zrinjski na naslov prvaka svezao i jesensku krunu. Tog ljeta Plemstvo je proslavilo prvi od ona tri famozna vezana naslova, na jesen je uzelo i jesenski naslov i postavilo scenu za, ispostavilo se uspješnu obranu titule. Iako su došle još te dvije titule zaredom, Zrinjski je već u 2017. bio nesavršen. Jer na titulu prvaka nije uspio svezati jesenski naslov – bio je drugi na kraju godine. Ta 2016. možda nije imala previše perioda koji bi dojmom mogli u istu rečenicu s jeseni 2021., ali u kompletu je bila dovoljno dobra, da se u najvažnijim trenucima na konkurenciju gleda odozgor – u svibnju i prosincu, na kraju jedne i polovini druge sezone.

Ipak, i 2016. je imala mrlju

Ako ste pratili, u uvodu prošlog pasusa napisali smo da je Zrinjski 2016. odradio 'savršenu savršenu kalendarsku godinu po pitanju rezultata'. I ona rezultatski jeste bila savršena, ali ne i savršena u globalu… pri čemu ne mislimo na crne rupe, na slabije utakmice. Ovdje prije svega želimo apostrofirati trenersku smjenu na kraju te godine, kada je Vinko Marinović smijenjen s prve pozicije. Službenog objašnjenja 'koje pije vodu' tada nije bilo pa smo nekako ostali kod dojma da je do te odluke došlo jer su u klubu osjetili da je Marinović pogubio konce, da više nije imao situaciju pod kontrolom. Znajući da je Blaž Slišković te zime preuzeo momčad i na Marinovićev naslov svezao još dva, zapravo dolazimo do zaključka da smjena nije poremetila plan, ali svejedno je to trebalo riješiti, taj prijelaz, ublažiti posljedice potresa.

Jedan detalj remeti planove

Zrinjski ima igrački kadar za najveće dosege kroz čitavu godinu, sa Irfanom Hadžićem vjerojatno i jači nego jesenas, ali taj će kadar trebati i zadržati. Djeluje kao izazov, ali sumnjamo da će neki od igrača kojima na ljeto ističu ugovori reći 'ne', kao i da će za nekog od ključnih igrača doći ponuda koja se ne odbija. Po tom pitanju, ne bi trebalo biti trzavica. S trenerom je možda drukčije – jer iako je Zrinjski ove zime uspio sačuvati Sergeja Jakirovića iako ga je htio Dinamo, njemu će dionice, nastave li Plemići dominirati, sigurno rasti… a to bi moglo značiti da će Dinamo opet pokucati na vrata stadiona Pod Bijelim brijegom, vjerojatno ne samo Dinamo. Jakirovića mi mogli poželjeti mnogi, jer iako Premijer liga BiH nije previše cijenjena u regiji i šire, dominacija sa Zrinjskim, ako Mostarci na proljeće nastave u istom ritmu, sigurno neće proći nezamijećeno.

To je vjerojatno jedan detalj koji remeti planove za dalje, za blisku budućnost, ali Pod Bijelim brijegom su već bili u situaciji kada usred šampionske kampanje mijenjaju trenera pa bi se toga trebali sjetiti i možda već sada razmišljati što i kako kada Jakirović ode. Do tad, jasno, u fokusu će biti proljetna izvedba momčadi koja je pokazala jako puno, zatim njena priprema za Europu, a onda, tko zna, možda i pokušaj da se odradi još jedna savršena godina.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba