Na današnji dan prije 20 godina Zrinjski je osvojio prvu titulu prvaka. Priča se otad opasno zakotrljala pa je leglo još njih sedam, za par kola mogla bi i ukupno deveta, a koliko ih god još bude, ona prva ostat će posebna.  

Bila je to jubilarna sezona u kojoj je Zrinjski proslavio 100. rođendan pa je ta prva titula legla kao prigodan poklon – klubu, navijačima, gradu. Ovo je podsjetnik na godinu kada je jedan mostarski klub prvi puta postao prvakom države. 

Zadnja prepreka - bilo je Orašje 

- Mostar i simpatizeri Zrinjskog zaslužili su da titula prvaka države napokon dođe u grad na Neretvi. Po prvi put u povijesti jedan mostarski klub postao je prvakom države i to na vrlo dominantan način. U nastavku pročitajte priču o tome kako je Zrinjski od prosječnog postao najbolji klub u Bosni i Hercegovini, napisali smo tada, 9. svibnja 2005. godine. 

Taj broj Dnevnog lista nije mogao čekati utakmicu Zrinjski – Orašje koja se igrala u noćnom terminu 8. svibnja pa smo jednostavno – pretpostavili da će to biti to. I bilo je… 

U 21. minuti zabio je Semjon Milošević, Pejić je u 54. izjednačio s jedanaest metara, konačnih 2:1 postavio je legendarni Zoran Rajović u 77. minuti, također s penala. Slavlje je prolongirano do utakmice protiv Slavije, ali teorija je rekla svoje. Pod Bijelim brijeg je stigla prva titula prvaka – do koje je Zrinjski kao klub prošao sito i rešeto. 

Od prosječnog do najboljeg kluba

- Od svog obnavljanja 1992., preko natjecanja u Ligi Herceg-Bosne, Federalnoj ligi BiH, pa sve do Premier lige i ove sezone Zrinjski je bio prosječan klub. U sedam prvenstva u Ligi Herceg-Bosne uvijek je bio blizu vrha, ali nikada i na samom vrhu. Uvijek je prva mjesta prepuštao gradićima iz okolice – Širokom Brijegu, Posušju, Brotnju, podsjetili smo tada, ispričavši usput i kratku priču o Plemićima – premijerligašima do tog prvog naslova. 

- U Premier ligu (2000./01.) koja se igrala samo na prostoru FBiH ušao je kao šestoplasirani klub Lige, a kakvu je ulogu igrao u Ligi koja je brojala 22 kluba pokazuje podatak da je ostanak izborio pobjedom u posljednjem kolu protiv Širokog Brijega na Pecari. Sezonu poslije igrao je puno bolje, ali čudno zvuči da se uspjehom smatralo peto mjesto u Ligi koja je brojala šesnaest klubova. Nogomet se u sezoni 2002./03. ujedinio na prostoru čitave BiH, ali Zrinjski se nije izdigao iznad prosjeka. U Ligi koja je brojala dvadeset klubova završio je kao jedanaesti, a veliki uspjeh bio je plasman u polufinale Kupa.

Šampionska se momčad počela graditi 2003.

A bilo se zanimljivo podsjetiti i kako je stvorena momčad koja je s pokojnim Franjom Džidićem (preminuo u siječnju) otišla do kraja… odnosno kada je točno počela priča. 
- Šampionska momčad koja se okitila naslovom prvaka počela se stvarati u ljeto 2003., bez obzira mislili neki drukčije zbog slabih rezultata prošle sezone. Uoči te sezone došli su novi ljudi na čelna mjesta kluba (Mandžo, Džidić, Galić, Raguž, Ćorić, Kvesić…) i polako počeli stvarati “temelje” današnjoj šampionskoj momčadi, ali i sliku kluba sve više dizati na jednu veću razinu. Među velikim brojem igrača koji su tog ljeta došli u Zrinjski bili su i Ivica Džidić i Brazilac Ricardo Costa, dva igrača koji su ove sezone standardni prvotimci na putu Zrinjskog prema prvom naslovu prvaka. U sljedećem prijelaznom roku između ostalih došla je još trojka iz Slobode – Velimir Vidić, Nusret Muslimović i Admir Joldić. Prva dvojica su vrlo važni kotačići u stroju s kojim upravlja Franjo Džidić ove sezone, dok je Joldić zbog velikih problema s ozljedama ove sezone nastupio u samo dva susreta, napisali smo 9. svibnja 2005. 

Glazura u vidu Džidića i istinskih pojačanja

Glazura na šampionsku momčad, udarena je nešto kasnije. U ljeto 2004.. Evo kako smo se prije dvadeset godina osvrnuli na taj period… 

- Prošlog ljeta čelni ljudi kluba odlučno su krenuli u stvaranje šampionske momčadi koja će donijeti titulu prvaka u Mostar. Trener Stjepan Deverić postao je bivši, a na njegovo mjesto je doveden iskusni mostarski stručnjak Franjo Džidić koji je trebao posložite sve kockice u mozaiku kojeg je pred njega stavilo klupsko vodstvo. Mostarci su znali što žele i kakvi su im igrači potrebni za vrh i gotovo sva dovedena pojačanja su opravdala očekivanja. Od sigurnog vratara Romea Mitrovića (propustio samo jedan susret), preko braniča Ivana Milasa (do odlaska u Belgiju jedan od najboljih) i Semjona Miloševića (u prvom dijelu sezone alternativa braničima, u drugom standardan) i veznih igrača Dušana Kerkeza (reprezentativac), Josipa Papića (gotovo nezamjenjiv), Sulejmana Smajića (najveće otkriće Lige), pa sve do odličnog napadačkog tandema Mislav Karoglan (polivalentan igrač, 6 pogodaka) – Zoran Rajović (najbolji napadač i strijelac PL, 16 pogodaka). Budući da nije bilo mjesta za sve, neki su se morali zadovoljiti klupom (Zeba, Karadža, Šimić, Čardaklija, Kordić, Miočić), ali i njihova imena će ostati zapisana među igrački kadar koji je u sezoni 2004./05. bio daleko najbolji u BiH.

Zrinjski je još sedam puta nakon tog ljeta pokorio bh. nogomet, a završe li preostala četiri kola aktualne sezone kako Mostarci priželjkuju, na dvadesetu obljetnicu prve titule – proslavit će se ukupno deveta! 

Priredio: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba