Pola sata prije nego će mu biti priopćeno da je suspendiran, portal Istraga je uspjela stupiti u kontakt s Radomirom Markovićem, jednim od nekoliko pripadnika Vojske Republike Srpske koji se nalaze na snimku “snajperisti iz Nedžarića” kojeg je prije desetak dana objavio francuski novinar Philippe Buffon. Buffon je, u međuvremenu, sa svoje stranice povukao snimke na kojima se nalaze Radomir Marković, uposlenik Telemacha, i Zoran Kulina, konobar iz kafane “Putnik” u Istočnom Sarajevu. S Kulinom smo razgovarali još u ponedjeljak i tada nam je kazao da nije gađao civile, već žardinjere. Radomir Marković ne puca na objavljenom snimku.

“Jesam, ja sam na snimku. Životom se kunem da nisam pucao. Bila je to ’92 godina. Ja sam samo kafu donio i cigaru pripaljujem”, kaže nam vidno uznemireni Marković.

Potvrđuje da zna Zorana Kulinu, onog snajperistu što na Buffonovom povučenom snimku ispaljuje metak pa konstatuje da je metu pogodio “u glavu”. Marković kaže da je Kulina tada imao “šesnaest-sedamnaest godina”.

Trinaest godina je imao Nedžad Subašić kada ga je snajperista s položaja Vojske Republike Srpske pogodio u glavu. Ubijen je 28. decembra 1992. godine na Alipašinom Polju, kada je s rođacima i tetkom pokušavao pretrčati preko nekadašnje Tetovske, a danas ulice Semira Frašte.

Na mjestu gdje je izdahnuo posađena je ruža.

Njegova tetka Enisa tragičnog je dana bila tu i kaže nam da je u blizini bila crvena trafika bitna za nastavak ove priče.

“Bila sam sva krvava. U sljepoočnicu je pogođen”, govori nam dok stoji na mjestu zločina.

Proljetno lišće i rastinje zaklanjaju nam pogled prema Nedžarićima i Centru za slabovidne osobe. Na Buffonovom snimku se sve to vidi malo bolje. Samo iz suprotnog pravca, s mjesta gdje je bilo smješteno snajpersko gnijezdo Vojske Republike Srpske. Na karti ispod, negdje na vrhu strelice je mjesto stradanja dječaka Nedžada.

Tamo gdje počinje strelica bilo je snajpersko gnijezdo iz kojeg je snimao francuski novinar Philippe Buffon. Fotografija ispod je, zapravo, screenshot iz njegovog povučenog videa.

Kada je Buffon, u pratnji vojnika Vojske RS-a zumirao Alipašino Polje, izgledalo je kao na fotografiji koja slijedi.

To je, dakle, lokacija koja se vidi na snimku iz 1992. godine. Prva zgrada s plavom fasadom koja se vidi na desnoj strani zapravo je zgrada ispred koje je ubijen trinaestogodišnji Nedžad Subašić. Evo kako danas izgleda ta lokacija.

I ako zumiramo kao Buffon, dobijemo ovu fotografiju koja slijedi.

Ako pažljivo pogledate snimak, (kompletan dostupan na Facebook stranici AntiDayton pokreta) čut ćete kada u jednom dijelu pripadnik Vojske RS kaže da je zadnji put posjetio kuću prije četiri mjeseca. Što znači da je i prije ta četiri mjeseca bio na položaju. Mada Buffon aktivistima AntiDayon pokreta nije želio otkriti tačan datum nastanka snimka na kojem snajperista Zoran Kulina ispaljuje hitac i konstatuje da je metu pogodio u glavu, na osnovu konteksta i rastinja može se zaključiti da je u pitanju kasna jesen 1992. godine. Ne može se u ovom trenutku sa sigurnošću povezati smrt Nedžada Subašića s pucnjem Zorana Kuline, ali sa velikom sigurnošću se može konstatovati da je trinaestogodišnji dječak ubijen s položaja koje je 1992. godine snimao Philippe Buffon.

“Bilo je stvari kad čovjek osjeti da vidiš nekog, da imaš čist hitac, pogodak, jedan metak pa pustiš, jednostavno, da prođe. Većina su to civili”, hvalio se poslije rata snajperista Zoran Kulina pred kamerom novinara Philippea Buffona.

Cijelu priču pročitajte na portalu Istraga